Čast otadžbine: Ponovo smo na pravom mestu

Piše: Rajko Kušić „Čast Otadžbine“

Ponosan sam i srećan što sam bio pripadnik Vojske Republike Srpske, učestvovao u njenoj izgradnji, u borbenim dejstvima u očuvanju Republike Srpske i njenog naroda. Posle devet godina provedenih u vojsci Republike Srpske na dužnosti komadanta brigade okončao sam vojnu službu, ponosan na ono što smo uradili za svoj narod i Republiku Srpsku. Iako lično nezadovoljan dodeljenim nadležnostima i teritorijom Republike Srpske, koje su definisani Dejtonskim sporazumom, kao legalista prihvatio sam sporazum u punom kapacitetu i sve činio da ga prihvati srpski narod i ostane jedinstven.

Posle ”dejtonskog” delovanja visokog predstavnika koje je dovelo do urušavanja izvornog dejtonskog sporazuma i ukidanja nadležnosti Republike Srpske, a time i prava srpskog naroda, došao sam do odgovora da je davno izrečen zaključak: “Da nema rata koji srpska vojska ne može dobiti, a u miru ga političari izgubiti!“.

Prepoznao sam proces da se Republika Srpska olako odriče svojih institucija i poluga moći za uspešno vođenje politike i očuvanja zemlje. Najteže mi je pao pristanak na ukidanje Vojske Republike Srpske, naravno, teško sam podnijeo i nestanak službi bezbjednosti, pogranične policije i mnogih finansijskih institucija i samostalnosti istih. Posebno je za mene bio alarmantan i upozoravajući progon i hapšenje srpskih boraca i starješina, policijskih radnika i starješina, pa i nekih političara. Srpske žrtve su zanemarene u punom smislu te riječi.

Protektorat međunarodne zajednice koji se uklapao u ciljeve ”Sarajevske čaršije” učinio je srpske predstavnike u zajedničkim organima samo internim i nemim posmatračima da bi pokazali kooperativnost s nalogodavcima, obezbedili ličnu podobnost i time dobro plaćena radna mjesta i privilegije. Nisam želeo to prihvatim, pomirim se sa nepravdom i promjenio sam svoje mesto življenja. Moram napomenuti da je u tom prvom postdejtonskom periodu srpskim neprijateljima i geopolitička situacija u bližem i širem okruženju išla na ruku. Srbija je bila razorena, politički nedefinisana i slaba, tradicionalni prijatelj Rusija i Kina nedovoljno jaki i zabavljeni svojim sveopštim oporavkom radi vraćanja na geopolitičku scenu. Sve se uklapalo i vodilo ka cilju nestanka Republike Srpske.

Na sreću, i to u zadnjem momentu, Republika Srpska je po mom mišljenju spašena odlukom predsednika Milorada Dodika koji staje na put ukidanju policije Republike Srpske i daljem urušavajnju iste, a time i procesu unitarizacije BiH što bi za posljedicu imalo gubljenje svih prava i sloboda za koje su položene velike žrtve srpskog naroda. Taj uspeh predsednika Milorada Dodika vratio je vjeru srpskom narodu da može povratiti i očuvati pravo na slobodu i državotvornost. To je dovelo i do ubjedljive političke podrške njemu i njegovoj političkoj organizaciji. Ali mu uspjeh kreatori unitarne Bosne iz međunarodne zajednice nisu oprostili i nisu odustali od svojih ciljeva uperenih formalno protiv Dodika a u suštini protiv Srpske i Srba. Na zadnjim parlamentarnim izborima gubitničke stranke Saveza za promjene uz pomoć dijela međunarodne zajednice ulaze sa Bakirom u zajedničke organe BiH gde počinju da čine vlast. Razne ucjene ili pohlepne želje za privilegijama stavljaju ih u prvorazredne izvršioce Islamske države za rušenje Republike Srpske.

Stalnim podvalama i pokušajima prenošenja nadležnosti sa Republike Srpske na BiH, kroz zajedničke organe ti Srbi svoju Srpsku nastavljaju da politički ponižavaju . U isto vrjeme preko srpskih ministara u zajedničnim organima nastoje onemogućiti priliv novca preko međunarodnih institucija kako bi inače težak život naroda učinili nemogućim, a pri tome okrivljujući političare koji se zalažu za opstank Republike Srpske. Posebna priča je ministar bezbjednosti gospodin Mektić. Njegov mentalni sklop i znanje poslužili su da bude dobro pripremljen da obavi zadatak, maskiran kao „Srbin“, da izazove strah, turbulencije i haos javnosti do mogućih sukoba Srba na ulicama.

Duboko skriveni iza Mektića, Šarović, Pandurevićka i politički diletant Govedarica podržavaju njegove destruktivne i opasne radnje, optužbe – svi paralizovani od straha zapadne administracije i sigurni da će ih dovesti na vlast. Napadima na patrijotske, humanitarne, i kulturne organizacije ili one koje baštine očuvanje istorijskih sjećanja i tradicija, Mektić kreće u ponovno sijanje straha, presije i uticaja na svest srpskog naroda, po nalogu svojih mentora. Time on želi da pokaže javnosti da je opasno i neisplativo biti nacionalno svestan i raditi na sabornosti srpskog naroda, kao i saradnji i povezivanju sa ostalim, nama prijateljskim narodima.

S druge strane Bakir preko bivšeg Aida i njenog rukovodioca Osmanagića zvanog ”Osmica” kontinuirano radi na pripremi razbijanja srpskog nacionalnog korpusa i celog srpskog naroda kako bi završio proces stvaranja unitarne BiH vešto zatrpavajući javno mjenje nebulozama i lažima i maskirajući prave bezbjednosne opasnosti u BiH. Posebno je za žaljenje što to Mektić kao Srbin svesno radi i pri tom nimalo naivno, na šta smo više puta kao udruženje „ČAST OTADŽBINE“ upozoravali i ovog puta upozoravamo na stvarne bezbjednosne izazove o kojima preporučujemo skupštinsku javnu raspravu:

Opasna i otvorena bezbjednosna pitanja koja se moraju javno otkriti i riješiti su sledeća:

1. Ko radi u službama sigurnosti i ko je vršio njihove provere?

2. Ko je postavljen u generalštab i za načelnika generalštaba oružanih snaga BiH i sa kakvom prošlosti?

3. Ko skriva na teritoriji BiH oružje svih vrsta, pogotovo haubice?

4. Kako se službenici u organima i institucijama BiH slikaju sa ratnim zastavama federacije u zemlji i inostranstvu? Da li vređaju osećanja Srba na taj način?

5. Ko i kako se prijeti ratom drugim narodima – od Safera Halilovića, Bakira, Radončića… zarad političkih rešenja u funkcionisanju BiH?

6. Kako se danas u sudovima i tužilaštvima nalaze oni koji su slali Srbe u logore i bili ratne sudije?

7. Zašto vlasti BiH dozvoljavaju ”Muderisu” Haliloviću da širi govor mržnje, uz poznatu činjenicu da je kao ratni komadant imao vojnike vehabije i salafiste pripadnike današnjeg DAEŠ-a, odnosno Islamske države?

8. Zašto nisu otkriveni organizatori pokušaja ubistva predsednika Vučića jer se nameće osnovana sumlja da iza toga stoje službe bezbednosti BiH?

9. Kako to da se i dalje ne znaju organizatori terorističkih aktivnosti u BiH?

10. Zašto se već više od 20 godina negira postojanje Republike Srpske i uporno od pojedinaca ista naziva genocidnom tvorevinom, bez ikakve kazne?

Za Mektića i druge slične predstavnike Saveza za promjene u zajedničkim organima nabrojali smo ovim putem samo deo onoga što se prikriva a pri tome je to i zakonska obaveza da se pomenute informacije i rizici bezbjednosno obrade, spreče, eleminišu i otklone. Postavlja se pitanje zašto to nije učinjeno, i tražimo odgovor na isto?

Mi smo igleda iz našeg udruženja ”bezbjednosno opasni” jer te vaše namjere i propuste prepoznajemo, i što zarad naše želje za mirom u BiH kontinuirano ukazujemo narodu na vaše nečinjenje i saučesništvo upravo u stvaranju opasnosti za isti taj narod – posebno srpski u Republici Srpskoj. Zašto patriotizam koji kao i obraz nije za prodaju blatite i razbijate slogu Srba? Zašto blatite i Srbiju koja se sve više uzdiže na zavidan nivo a uz koju se svi mi osjećamo i sigurnije i jače? Zašto se takođe isto tako ophodite prema bratskom ruskom narodu i patrijotskim organizacijama koje dolaze iz Rusije? Zašto sprovodite naredbe Zapada, pokušavajući tim postupkom Republiku Srpsku da odvojiti od Srbije i bratskih naroda?

Radi čega i koga to radite potpuno svjesno i za koju cjenu to radite? Smatrate li da nas možete uplašiti optužnicama Muratbegović Dževada i sličnih dželata Srba od Konjice do Bihaća, koje bezbjednosno ne proveravata omogućavajući im i danas nastavak progona srpskog naroda.

Mektiću ovim putem poručujemo da nam je čast sarađivati sa udruženjima i ljudima koje ste proglasili bezbjednosnom pretnjom po unitarnu BiH, koju on i njegovi mentori žele da stvore. Uvjeramo te Mektiću da planirani haos na ulicama Republike Srpske nećete uspjeti proizvesti, a time nam donijeti i uličnu nasilnu demokratiju. Podnesi zato ostavku ministre i ne čini dalje zločine protiv mira. Biće izbora i mirnih i demokratskih, a vama će suditi narod i istorija. Vašim djelovanjem razobličili ste namjere i vas i vaših mentora što za posljedicu ima povećanje broja članova našeg udruženja a širom srpskog prostora samo raste brojnost patriotskih organizacija.

Pojačaćemo zato svoj rad i aktivnosti kako bi što bolje informisali srpski narod o tvojim stvarnim namjerama i namjerama tvojih nalogodavaca. Srbija je čast otadžbineekonomski sve jača, vlast sve stabilnija a prijateljska Rusija i Kina sve su moćnije i sve nam bliže. Kao i izbori u BiH kojih se veoma plašite, tako da se da primjetiti da je vaš spisak bezbjedonosno opasnih identičan spisku onih koji podržavaju državotvornu politiku predsjednika Republike Srpske gospodina Milorada Dodika.