Čedomir Antić: Vučićeva tajna diplomatija ponovo doživjela neuspjeh

Govor za koji je tvrdio da će biti najteži i najvažniji u njegovoj karijeri, pokazao se kao njegova prosječna pismena vježba. Malo opširnije nego obično, sa malo više citata nego što je navikao, kazao je dr Čedomir Antić.

Antić je istako da ovo obraćanje mnogo je značajnije za istoričare nego za istoriju. Iz njega smo saznali da Srbija posle pet godina vladavine Vučićevog režima nema predlog statusa Kosova i Metohije! „Iako je doskora tvrdio da je „razgraničenje“ najbolje rešenje, izvjesno je da tako nikada nije odlučila Narodna skupština Srbije, baš kao što takav predlog nije nastao ni tokom „unutrašnjeg dijaloga“.

Iako je predsjednik u nekoliko prilika najavio rešenje kosovske krize i bolne kompromise u najskorije vrijeme, sada se ispostavlja da to nikako nije slučaj – prema njegovim riječima na vidiku nisu ni zvaničan stav Srbije, niti rasplet, naglašava Antić.

Postavlja se osnovano pitanje zašto je onda izveo ovu šaradu? Odgovor da je to činio zato što, za razliku od svih drugih on brine za Srbe iz pokrajine, a posebno za njihov ekonomski razvoj, uvredljiv je za prosječnog, mentalno zdravog građanina bilo koje demokratske zemlje.

Pošto je podigao sve medijske sisteme u gotovost kakvu nismo vidjeli od vremena napada NATO-a na Srbiju i od svoje posjete pokušao da napravi politički događaj godine, predsjednik se povukao, po svoj prilici zato što je tajna diplomatija, koju neprekidno vodi, prije nekoliko dana ponovo pretpjela popuni neuspjeh, ocjenjuje Antić.

Ipak, u govoru – koji je valjda trebalo da bude njegova reakcija na velike vijesti, a sada je bio samo vrhunac jednog bespotrebnog spektakla – predsjednik Vučić stavio nam je na zananje da promjenu njegove politike i dolazak na pozicije Helsinškog odbora Srbije i LDP-a nije pratilo lično pokajanje.

Naprotiv, iako kritičan prema svima osim sebi, Vučić je hvalio i opravdavao Slobodana Miloševića, umjereno je grdio velike sile, a za sve je krivio one koji su, nakon što je vlada čiji je bio ministar predala Kosovo albanskim teroristima i NATO-u, kako tvrdi propustili da spriječe proglašenje nezavisnosti Kosova i prenijeli pregovore sa UN na EU.

Kako Antić navodi optužio je one koji su djelili Srbiju od 1389. do danas i one koji su predali Miloševića Haškom tribunalu. Zašto onda takav čovek citira upravo mislioce demokratske Srbije – Pekića, Tijanića i Jerotića – čiji je program tiho plagirao a koju neprekidno napada i ruži?

Zašto svojim stranim prijateljima Bleru i Merkelovoj nikada ne zamjeri ono što, kao što vidimo smatra za krivicu svojih sunarodnika čiju politiku je navodno prihvatio, ali zato i danas živi na mržnji i podeli među građanima?

Šta možemo da očekujemo od čoveka koji tako bezočno zloupotrebljava svoju moć i ima tako izopačen odnos prema istini?

„Da li je moguće da će lider stranke koja je 1999. vodila unapred izgubljeni rat i ostala u vladi koja je kapitulirala i predala Kosovo, koji je vodio demonstracije čiji je vrhunac bilo paljenje ambasada i međunarodno blamiranje Srbije, koji je podržao rezoluciju kakvu je EU nametnula Srbiji 2010. godine i konačno prihvatio briselske sporazume, uspjeti da ponovo prevari narod i ostane na vlasti nakon što mimo Narodne skupštine sprovede nekav svoj, naopak i sebičan naum u vezi sa Kosovom i Metohijom?“, zaključuje Antić