Cetinje

Piše: Batrić Babović

Posvećeno Jovanu Markušu

1.

Noć je. Kiša tiho pada
Nestaje mi dah pred Biljardom
Pomalja se sva Knjaževa Garda
Suze lijem sa Petrom Lubardom
Pala mi na dušu neka neman
Nazvana po novom avangardom
Izdušila već je Vaseljena
Gromovima sumraka Lovćena

2.

Je li ovo baš ono Cetinje
Petrovići sa svitom dvorjana
Prestono je srce od svetinje
Istorija šutnjom utišana
Dva Cetinja u nama dvojici
Kuvaju se sred Duše – Kazana
Predstavama Vjekova, Sjećanja
Dok čuvamo Tajne Osjećanja

3.

Osjećanja da samo Pamćenje
Mora biti arhiv Novom Dobu
Za bestidno, bezumno blaćenje
Okretanje leđa Onom Grobu
Toj pokaznoj Svetoj Imenici
Kad vrh Krsta digoše Rugobu
Karamrakom Novog Faraona
Izroniše Jedra Vavilona

4.

Jedra Tame u Kući Osame
Cetinje je Kosovom cvjetalo
Obilića polje posred Tame
Zavjetom je iz priča nestalo
Ostali su damari od knjige
Pamćenje u njima preostalo
Tek sad vidim da po ovoj Priči
Novi Lovćen na Cetinje liči

5.

Nestali su Asteci, Sumeri
Maje, Inke, Tigri, Eufrati
Dok prebiraš po Duhu i Vjeri
Unuk djeda svojim neće zvati
Sinovi se odriču od Oca
Budućnost se Prošlošću Sakati
Sadašnjost je Tajna nad Tajnama
Dva Cetinja kad žive u Nama

6.

Prvo jeste ono Svetog Petra
Filermose, Jovanove Ruke
Knjaževine, Kraljevine, Etra
Ispunjenja Hristove Nauke
Ono drugo Bezgrob na Lovćenu
Što Krst traži, množi bratske muke
Dva Pola su na Globusu Strave
Ostavili Dva Oka bez Glave

7.

Sabircima sve manje nas ima
Popisniče novih rastakanja
Kroz budućnost što prošlost ne prima
Ne preosta ništa sem plakanja
Mastilo je uobručen svijet
Slova su nam spas od umiranja
Vjekovima prvog Oktoiha
Pa do suznog nadumnoga Stiha

8.

Dobro znamo da su činjenice
Zagrobnice, zabravljeni spisi
Policama cetinjske skrivnice
Hegelovi niču rukopisi
Vizije kojima Novi Svijet
Muze iskon na drevnoj sisi
Vjerujemo u Lovćen bez Lista
Dok Cetinje opet ne Olista

9.

Drvo koje ploda nije Dalo
Vazda bi se u Oganj ložilo
Zato se na Lovćen kidisalo
Da Kršteno ne bi Krst Rodilo
A tamjan se po ponoći čuje
Pomaljaš se Svemoguća Silo
Svaki kamen davno oburdani
Jeste Lovćen u Hristovoj Rani

10.

Dva Jezika u dva Naciona
Jedna Majka a jedna Utroba
Zaplakala Tajno Vasiona
Blizu Luče Njegoševog Groba
Razvija se sav Gorski Vijenac
Na biranog Božjega Roba
Što na dušu previja Cetinje
Hronikama usnule Svetinje