Cetinje u raljama zla

Piše: Emilo Labudović

Cetinje je konačno izbrisalo i poslednju razliku sa Zagrebom. Avet fašizma, crne sjenke crnokošuljaških godina, koje su porodile Jasenovac, Staru Gradišku, Jastrebarsko, Kerestinac, jame u Jadovnu… našle su svoj ideološki odjek u crnogorskoj prestonici. Čuvena i zlokobna parola da je „zabranjeno za pse i Srbe“ čvrsto je zasjela na belvedersko stijenje, poslednju branjenu granicu „časne, sojske i čojske Crne Gore“!!! Predsjednik Skupštine Crne Gore, Andrija Mandić, proglašen je „personom non grata“ u gradu pod Orlovim kršem. Taman kao i u Zagrebu. U međuvremenu, Stipe Mesić je još uvijek počasni građanin Podgorice?!

Cetinje se tako pokazalo kao država u državi, sa onim Đuraškovićem kao poglavnikom, i onim Huterom kao doglavnikom (kuća mu ga daje!).

Nije ovo prvi put da „junačko“ Cetinje, Grad heroj, koliko do juče Pijemont Srpstva, istura svoja još junačkija prsa da se odbrani od Srba. I to ne od Srba iz Pržogrnjaca Donjih već od Srba sa sred Crne Gore. Ali, ako je ta „odbrana“ sve do sada bila u formi psovki, ruženja, kamenica, suzavca, danas je ozakonjena zvaničnim aktom Skupštine prijestonice (namjerno je pišem malim jer čast za veliko slovo odavno je izgubila). Ostalo je jedino nedorečeno čime će i kojim to sredstvima Andrija Mandić biti spriječen da dođe na mjesto koje mu je, kao i svima prije njega, „rezervisao“ još Šako Petrović.

Andrija Mandić nije i neće biti na gubitku. Kao što ništa ne gubi što nije u prilici da prošeta Ilicom, neće biti ni u ljudskom, patriotskom i bilo kojem drugom gubitku ako i ne stigne na Obilića poljanu. Na gubitku je samo Crna Gora, ali država koja je izgubila sebe nema šta više da izgubi.

Zaludnja je rabota trošiti riječi na pokušaj objašnjenja ovog poteza i fašističko – šovinističkog ludila u koje sve dublje tone Crna Gora. To je čak prevelik zalogaj i za psihijatre svjetskog glasa. Ali je zato još iz svemira vidljivo da je ova odluka korak dalje od zdravog razuma i ozbiljne državne politike, i korak bliže eskalaciji i produbljivanju podjela koje nas vode u ambis bratoubilaštva.

Ko ne vidi šta nam prijeti, ispale mu.