„Četnici komunizma“ u vrhu države Crne Gore

Piše: Vojin Grubač

Predizborna pojava nekakvih opskurnih “četnika iz Zaostra” je izazvala neskriveno oduševljenje režimskih medija, koje je nastavljeno režiranim grafitima mržnje u Beranama prema muslimanima.

Javnost je akt u Zaostru ocijenila kao očito podigravanje režimu a sramne grafite u Beranama oštro osudila i prepoznala kao providni propagandni trik nespretnog režima.

Zadriglim režimskim štetočinama i štakorima nije važno što su državu ekonomski spržili i oburvali da se nikada oporaviti neće.

Oni se još ismijavaju nad narodom boreći se protiv nekakvih “četnika”, što predstavlja njihov ritualni morbidni ples nad kostima naroda i države u raspadanju i rasijanju.

Cirkus u Zaostru i tužni klovn Batrićević

Po tom “četničkom povodu” se javio i mlađani režimski istoričar Boban Batrićević na Šukovićevom portalu “Antena-M”, s tekstom pod nazivom: “Cirkus u selu Zaostro – fejk četnici na pravom mjestu zločina”. (1)

Da se u Zaostru radilo o “cirkusu” koji je bio “komična parada i jedna velika parodija”(1), kako to ispravno naziva Batrićević, dvojbe nema!

Međutim, mlađani propagandista režima je, poslije ispravne ocjene nevažnog događaja, tekst finiširao “važnom pričom” o Pavlu Đurišiću te besmisleno i podlo napao na veličanstvene litije i molebne, raskošno pokazavaši javnosti orginalnu širinu sopstvene poganštine i bezumlja.

Naime, na kraju teksta Batrićević ocjenjuje da je: „Događanje naroda“ iz 2020. godine nezamislivo bez Pavla Đurišića”(1), pa tvrdi da je to ”ranije dokazano u Pljevljima kada su mladi litijaši horski pjevali ratnome zločincu i krvniku muslimana, iako su samo nekoliko mjeseci prije toga aplaudirali muslimanskoj vjeri nakon demagoškog poziva njihova pastira”(1).

Veli, “mladi litijaši horski pjevali ratnome zločincu i krvniku muslimana”, što je bitan detalj koji pokazuje gebelsovski i poltronski duh Batrićevića, što će postati jasno u nastavku teksta.

Na kraju svog sramnog štiva Batrićević konstatuje sljedeće: “U tome svijetlu i jučerašnji spektakl u selu Zaostro kraj Berana postaje manje farsičan no što bi se na prvi pogled reklo. Ta jučerašnja živopisna družina i njihova ikonografija u stvari su ogoljena metonimija političke platforme koja se revitalizovala tokom Moleban revolucije kako bi na predstojeće izbore izašla u 2-3 pete kolone.” (1)

Poslije svega nakaradno izrečenog, jedno je sigurno- pozitivne energije veličanstvenih molebna i litija su dovele do toga da su se režimski istoričari poput Batrićevića totalno izgubili.

Narod se dogodio, a oni su doživjeli teški poremećaj psihe pa se poslije ideološkog “nervnog sloma” prosipaju pred licem javnosti, tonući na dno bez ostatka.

Naime, vidljivo je da je Batrićević u svom tekstu, “da ne trepne”, generalizovao marginalni događaj u Zaostru, te za dvjesta hiljada učesnika molebna i litija ustvrdio da su isti kao i dvadesetak “cirkusanata iz Zaostra”, kako ih je nazvao?!

Takve stvari ozbiljni ljudi, istoričari i publicisti ne rade ali to sebi dozvoljava Batrićević koji je teško inficiran bolesnim duhom gebelsovštine.

Hronična inficiranost duhom gebelsovštine

Duh gebelsovštine Batrićević je demonstrirao i u dva ranija teksta u Pobjedi gdje je pokazao raskošnost u nepoznavanju istorije ali i ostrašćenost i ideološko tumaranje koje je izazvalo osjećaj iskrenog gađenja kod objektivne javnosti Crne Gore.

Tako smo u autorskom tekstu u Pobjedi 13.06.2020. godine saznali da je mlađani Batrićević protiv vraćanja Njegoševe kapele na Lovćen (i to pored Mauzoleja), jer smatra da bi to bilo “aktuelizovanje jedne velikosrpske ideje”. (2)

Eto, ispade da je i znamenita Njegoševa kapela krupan problem za Batrićevića, gdje dotični i Njegoša i kapelu vidi kao “simbol velikosrpske ideje”!?

Izgleda da njemu i sličnima davno upokojeni Njegoš mira ne da, pa im se od kapelice “krvave mute”?!

U još ranijem tekstu, objavljenom 25.05.2020. godine, Batrićević je za skaredno skrnavljenje spomenika na Ravnom Lazu u Piperima, još dok se nije znao počinilac skrnavljenja, a i danas nije konačno utvrđeno ko je bio, izjavio da se radi o nastavku “novočetničkih nasrtaja na Crnu Goru i njezino narodnooslobodilačko nasljeđe.” (3)

Batrićević je tom izjavom pokazao svoje hronično neznanje ili projekciju neodržive konstrukcije u vezi spomenika podignutog pokretačima Trinaestojulskog ustanka, jer svako iole pismen zna da 13. jula 1941. godine nikakvih četnika u Crnoj Gori nije bilo.

Četnika nije bilo čak mjesecima poslije toga velikog ustanka, a uzroke nastanka toga pokreta prije svega treba tražiti u teškoj situaciji u kojoj su se našli ustanici u pograničnim područjima prema velikoj Albaniji.

Naime, četnici i njihova kolaboracija sa Italijanima je definitivno nastala kao posledica gušenja Trinaestojulskog ustanka, gdje je u antiustaničkom frontu osim 100.000 Italijana učestvovalo od 25-30.000 pripadnika albanskih i Muslimanskih milicija kojima je gušenje ustanka bio izgovor za etnička čišćenja pravoslavnog naroda.

Potom je na svako dizanje oružje protiv Italijana ili Njemaca, okupator reagovao na isti način šaljući te milicije da naprave odmazdu, što smo vidjeli na primjeru zločina u Velici.

Istoričar Batrićević je naučno posrnuo konstatacijom da je Trinestojulski ustanak “simbol građanske Crne Gore”, što je glupost i apsolutna netačnost u etničkom smislu.

Naime, radilo se o ustanku pravoslavnog naroda Crne Gore dok su drugi narodi, nažalost, listom učestvovali u gušenju toga ustanka na strani italijanskog okupatora.

Nezavisno da li je u pitanju mladalačka ostrašćenost ili je Bobanu od željenih projekcija prošlosti mrena pala na oči, tek jasno je da on ne vidi očiglednost.

Trinaestojulski ustanak je bio impuls blistave pravoslavne revolucija 1941. godine, baš kao što su aktuelni molebni i litije veličanstvena pravoslavna revolucija Crne Gore 2020. godine.

Te daleke 1941. godine revoluciju je izvodio, a ove 2020. je izvodi pravoslavni narod Crne Gore jednako se ne obazirući na ideologiju, politička i druga opredjeljenja učesnika, što je bilo isto i tada i sada.

Samim tim, Trinaestojulski ustanak 1941. godine, kao i molebni i litije 2020. godine, zaista jesu simbol građanske Crne Gore ali unutar pravoslavnog naroda koji je u tome učestvovao masovno.

Što se tiče drugih naroda i religija, oni su učestvovali i 1941. i 2020. ali na nivou sjajnih pojedinaca kojima je cijena časti i duha nemjerljiva!

Batrićeviću i režimu Muslimanske milicije defiluju pred nosom

Režimska “borba protiv četnika” ima odličnu stranu jer ona pokazuje beskonačno licemjerje vlasti i njihov ideološki kukavičluk.

Svojim postupcima zakonomjerno pokazuju da u identitetskom smislu uopšte nisu Crnogorci, već ko zna što!

Naime, Boban i slična režimska tranjala su ovih dana vidjela dvadesetak opskurnih likova u Zaostru a istovremeno ne žele primjetiti veličanje muslimanskih ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog rata u institucijama države Crne Gore.

Takvo njihovo ponašanje nije samo suludo, već ljigavo i sramno!

Da se podsjetimo, 5. 09. 2015. godine portal Vijesti je javnosti prenio informaciju da je jedna ulica u crnogorskoj varoši Petnjica nazvana po Osmanu Rastoderu, poznatom ratnom zločincu i jednom od važnijih vođa muslimanske milicije 1941.-1945. godine.

U tekstu je navedeno sljedeće: “Predsjednik parlamenta u Petnjici Adnan Muhović (Bošnjačka stranka) je ocijenio da samoinicijativno postavljanje table na jednoj ulici u toj varoši sa imenom komandanta muslimanske milicije u Drugom svjetskom ratu Osmana Rastodera ne predstavlja provokaciju jer se radi o „vrlo značajnoj ličnosti u nas Bošnjaka“

Iste Vijesti su 17.05.2016. prenijele ovu informaciju: “Petnjički odbor Bošnjačke stranke namjerava da krajem jula organizuje naučni skup o liku i djelu Osmana Rastodera koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio vođa muslimanske milicije u Bihoru”, sa pojašnjenjem da je tu inicijativu pokrenuo Adnan Muhović, šef SO Petnjica i funkcioner Bošnjačke stranke.

Skup nekih civila u Zaostru je marginalna priča kojoj režim daje na značaju da bi se na nedostojni i bizarni način ponizno udvarao glasačima islamske vjeroispovijesti.

Ipak, mnogo je ozbiljnija priča kada manifestacije u čast Osmana Rastodera, muslimanskog ratnog komandanta koji je učestvovao u gušenju Trinaestojulskog ustanka i predvodio stravični masakr crnogorskih civila u Velici, organizuje Bošnjačka stranka koja je dio vlasti u Crnoj Gori.

Dakle, mi imamo veličanje muslimanskog ratnog zločinca Osmana Rastodera i Muslimanskih milicija u institucijama sistema a da se po tom povodu mlađani Batrićević uopšte ne javlja!?

On je podvio rep kao i drugi režimski propagandisti koji su po tom pitanju postali “niži od trave i tiši od vode”.

To njihovo ćutanje pokazuje koliko su oni zaista Crnogorci, mada se takvima predstavljaju javnosti.

Dakako, niko im ne spori da se nacionalno mogu izjašnjavati kako požele i svako će im to samoodređenje priznati.

Ali im neće priznati da su “vitezovi iz bajke”, kakvima su Crnogorce nazivali veliki ljudi.

Neće im priznati da su narodonosni naslednici ideja Sv. Petra Cetinjskoga i Sv. Vasilija Ostroškoga, kao i Njegoša, kralja Nikole, Marka Miljanova i ostalih pravoslavnih vitezova zemlje Crne Gore.

U tom “crnogorskom oklopu” samoodređenja ostalo im je jedno veliko duhovno Ništa, pa samim tim mogu izgledati isključivo kao anticivilizacijski oblik bilo kojeg naroda čijim se pripadnicima izjašnjavaju.

Pioniri socijalizma mutirali u “četnike komunizma”

Mlađani Boban Batričević je klasični obrazac, pod uticajem kapitalizma mutiranog pionira prošlih epoha, koji sa socijalizmom, Titom i Titovom vizijom kumunizma nema ništa.

Dakako, svi smo mi izašli iz komunističkog obrazca iliti šinjela, što nije sporno.

Nesporni fakt je da je i autor ovog teksta dugo bio član SKJ-ota i aktivni učesnik na mnogim partijskim sastancima, što je bio obrazac vremena koji je nosio svoje standarde.

Međutim, poslije raspada SFR Jugoslavije i rasturanja njenog političkog i ideološkog ustrojstva na političkoj, ideološkoj i društvenoj sceni se sve drastično promijenilo.

Dio funkcionera i članova SKJ-ota je poslije antikomunističke revolucije, koju su sami izveli, krenuo u rušenje svih vrijednosti koje je ostavio socijalistički sistem prohujale epohe.

Bivši Titovi pioniri namah su se snašli, te postali ostrašćeni “pioniri liberalnog kapitalizma” koji brutalno, nemilosrdno i temeljno pljačkaju državnu i društvenu imovinu Crne Gore prevodeći je u svoje vlasništvo.

Što se tiče četnika, u vremenima socijalizma smo o njima ponešto saznali iz filmova Veljka Bulajića.

U tim filmovima su četnici prikazani kao likovi koji vole svoga kralja ali i koje odlikuje bahatost i siledžijstvo.

Oni su predstavljani kao pljačkaše koji pustoše i razaraju sve na što naiđu.

Današnji vlastodršci Crne Gore, radikalni odmetnici iz ideologije SKJ-ota, su slika i prilika baš tih četnika iz filmova redatelja Bulajića

Oni su za poslednjih trideset godina vlasti nad Crnom Gorom ugasili su sva preduzeća iz vremena socijalizma, temeljno ih popljačkavši.

Svojom bahatošću i siledžijstvom doveli državu do toga da je danas oko 50.000 radno sposobnih ljudi na ulicama, bez posla, dok je od njihovog zla i svaštočinstva Crnu Goru je napustilo oko 150.000 građana.

Nesporni je fakt da su oni silom zla ubili svu pozitivnu, bogatu ekonomsku i socijalnu zaostavštinu vremena socijalizma.

Ujedno su te spodobe sebi dali za pravo da izvade “šaku krajcera” iz svog krcatog novcem džepa, te uz hihotanje i podsmijavanje te sitne novčiće bace raji Crne Gore da napravi spomenike Titu i Ljubu Čupiću, za sjećanje dugo…

Odmetnici SKJ-ota su se, zlom koji nose u sebi, pretvorili u neočetnike novog doba.

Likove koji su svojim. materijalizmom vonjajućim, kopitima udarili u sopstvenu savjest o bivšu ideologiju, a lijepi dio zajedničke socijalističke prošlosti „bacili pod zadnjice“.

Imaju čak i svoga bogatog kralja, da bi slika bila potpuna.

Naravno, to im je šef režima kao pseudokralj, ujedno i bahati vojvoda opskurnih “četnika komunizma”.

Opasnost za Crnu Goru je samo režim Đukanovića

Crnoj Gori se istorija vratila u vidu farse, a u toj farsi posebno mjesto imaju propagandisti Mila Đukanovića.

To nije samo Boban, već i slični “Bobani” poput: Darka Šukovića, Draška Đuranovića, Slobodana Čukića, Andreja Nikolaidisa, Milorada Popovića i sličnih koji su neočetnički pisari svoga “vojvode četnika komunizma”.

I dok nesretni suverenista Ranko Krivokapić vrišti da je šef režima sa okruženjem oteo do KAP-a 800 miliona eura mita, a tako je raščepljeno svako preduzeće u Crnoj Gori, propagandisti režima traže na drugim mjestima “četnike” po Crnoj Gori, ne shvatajući da će ih najlakše naći prostim pogledom u ogledalo i na sliku “vojvode Mila”!

Da se razumijemo, molebni i litije su napravili takav duhovni potres u Crnoj Gori da su postale bespredmetne sve priče iz prošlosti i svi pokreti iz prošlosti.

Nijedan pravoslavni pokret Crne Gore nije bio beznačajan, niti je bio crn niti bijel već neka nijansa sive.

Opasnost za Crnu Goru je samo i isključivo besmisleni režim Đukanovića, koji se ljuto ideološki tetura ne znajući gdje udara.

Taj režim je u opasnosti zbog svoje nakaradnosti. On u strahu pokušava Crnu Goru srušiti skupa sa sobom, smatrajući da poslije njih može biti samo potop.

Dakako, ne mora biti potop ako budemo odgovorni i aktivni.

Ako budemo ljudi, ostvariće se velika ideja Crne Gore da: Naša sloga biće poraz vragu!

Reference:

(1)(Cirkus u selu Zaostro – fejk četnici na pravom mjestu zločina, piše: Boban Batrićević. Antena M, 09.08.2020.; Citat: “Jučerašnja fotografija iz Zaostra po mnogo čemu je specifična. Ona je kristalan prikaz jedne povampirene politike koja srpski narod i dalje drži u kontejneru velikodržavnih zabluda. Ali ona je jednako komična parada i jedna velika autoparodija. Onako poređani u novosašivenim uniformama bivše vojske Kraljevine Jugoslavije s četničkim insignijama i zastavama današnji sljedbenici ideja Draže Mihailovića i Pavla Đurišića izgledali su kao kakvo amatersko pozorište koje obilazi pitoreskna šumadijska sela đe se toči dobra šljivovica i okreće praseće pečenje, isto ono kao na protestima ispred crnogorske skupštine 2015. godine. Imali su juče u Zaostru i Čiču, živahnog i nasmijanog, glavom i bradom. Tačnije, njegovu reinkarnaciju, glavnu maskotu svih novočetničkih okupljanja na kojima svojim prisustvom stvara privid da je Čiča još živ i da ga OZNA nije strijeljala. Taj jučerašnji Čiča držao je u rukama sliku ratnoga zločinca Pavla Đurišića. Ironija toga foto zapisa leži u činjenici da se baš taj Pavle Đurišić pred kraj rata odrekao Draže Mihailovića i njegove komande. Prema riječima njemačkoga potpukovnika Hajnca kojemu je Đurišić nudio saradnju u borbi protiv komunista, Draža je za „mlada majora“ bio: „lutajući fantasta kojega je propaganda digla u nebesa i precijenila.“ Potom nas je ovaj skup iz Zaostra podśetio na jedan izbljuvak četničke ratne propagande iz 1942. godine koji se nalazi u Glasu Crnogorca (br. 78, str. 3). U nevelikoj reportaži posvećenoj prirodnim ljepotama sela Zaostro u današnjoj opštini Berane, đe se vaktile nalazio štab Pavla Đurišića, dopisnica pomenutoga medija objavljuje kako je iz tog malog beranskog sela krenuo „slavni i Bogom blagosloveni pohod“ i „prva akcija u cijeloj Crnoj Gori protiv Jevrejskih agenata“, protiv „Moše i njegovih pristalica“, a koju je predvodio „četnički šef g. Pavle Đurišić“. O Pavlu i selu dopisnica dalje kazuje: „Tu je Pavlov centar! Oh! Koliko je moje srce radosno kucalo! da se što prije stigne. Pavle izlazi. Njegova pojava je pobjednička. On korača hrabro. Pogled mu je bistar, pronicljiv, iskren, smion! Ide pravo srcu. Nasmijan, kao da će malo da se podruguje (…) Oko njega su sve mladi oficiri i podoficiri. Uređuju, spremaju, stvaraju planove, da se zemlja očisti od nemani Moše Pijadinih pristalica.“ I zbilja, sve što je dotična pisala ne može se osporiti, izuzev dodati da ovi mladi oficiri i podoficiri nijesu samo kovali planove kako da zemlju očiste od „nemani Moše Pijadinih pristalica“, no su jednaku snagu uložili da to učine i s Alahovim sljedbenicima. Pavlova „pobjednička pojava“ obrela se i na mjestu mnogih stratišta đe su stradale hiljade i hiljade nedužnih civila, od Foče do Berana i od Berana do Lazina. Krunu jučerašnjega događaja ipak čini supstancijalni ideološki lajtmotiv sabranja – iza sve one militantne i bradate ikonografije stajao je transparent sa sloganom koji smo mnogo puta dosad gledali, gotovo svake neđelje i četvrtka do izbijanja pandemije virusa korona – Samo sloga svetinje spašava! Još jedan u nizu dokaza da je „događanje naroda“ iz 2020. godine nezamislivo bez Pavla Đurišića, što je ranije dokazano u Pljevljima kada su mladi litijaši horski pjevali ratnome zločincu i krvniku muslimana, iako su samo nekoliko mjeseci prije toga aplaudirali muslimanskoj vjeri nakon demagoškog poziva njihova pastira. U tome svijetlu i jučerašnji spektakl u selu Zaostro kraj Berana postaje manje farsičan no što bi se na prvi pogled reklo. Ta jučerašnja živopisna družina i njihova ikonografija u stvari su ogoljena metonimija političke platforme koja se revitalizovala tokom Moleban revolucije kako bi na predstojeće izbore izašla u 2-3 pete kolone.”

(2)(“Rade Tomov nije prćija Radovana Karadžića”, Boban Batrićević, Pobjeda, 13.06.2020.; Citat: “ Godine 2013. Crna Gora je uz najveće državne počasti proslavila 200 godina od rođenja Petra II Petrovića-Njegoša. Ta treća po redu Njegoševa kanonizacija kao nacionalnoga pjesnika, nakon one iz 1925. i 1974. godine, trebala je biti krunisana proglašenjem datuma Njegoševa rođenja za Dan crnogorske kulture.

Dvjestogodišnjica Njegoševa rođenja pokazala je sve rane unutaridentitetskih pitanja u državi o kojima se generalno demagoški raspravlja. Ni sama tadašnja vladajuća koalicija nije bila jedinstvena po pitanju odnosa prema Njegošu.

Iako je vlast većinski zagovarala odnos prema Petru Drugom Petroviću kao vrijednosti Crne Gore, manji njen konstituent – Bošnjačka stranka, ne samo što nije uzela učešća u proslavi, nego su se nešto kasnije iz redova njenih visokih funkcionera mogli čuti oštri antinjegoševski tonovi. Najviše je u tome prednjačio Adnan Muhović, nekadašnji predćednik parlamenta opštine Petnjica koji je otvoreno i u više navrata karakterisao Njegoša kao genocidnoga pjesnika.

Amfilohije ne odustaje od kapele Interesantno je navesti još jedan fenomen. Pored zvanične proslave pod pokroviteljstvom države, nezvaničnu je organizovala SPC i ostale prosrpske institucije u Crnoj Gori. Uvod u njihovu „proslavu“ Njegoša otpočeo je Amfilohije Radović već 2012. godine kad je pred tadašnjim premijerom Igorom Lukšićem i tadašnjim predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem pokušao aktuelizovati jednu velikosrpsku ideju s početka devedesetih, istina, u nešto uvijenijoj formi.

Ovaj put nije zahtijevao rušenje veleljepnog mauzoleja, ali je tražio da se nasuprot njega na Lovćenu podigne kapela. Ta inicijativa koju su pomogli svi mediji srpske profilacije, a u skupštinsku proceduru pokušao kao poseban „Zakon o obnovi kapele Petra Drugog Petrovića Njegoša“ staviti na glasanje jedan poslanik Nove srpske demokratije, ipak nije prošla… Ono što čudi jeste što su na Odboru za ustavna pitanja i zakonodavstvo za ovu inicijativu kao „u skladu s Ustavom“ glasali poslanici tadašnje vlasti – Luiđ Škrelja iz DPS-a te Džavid Šabović i Hidajeta Bajramspahić u ime SDP-a, mada su mnogi čelnici obje te partije javno isticali da je Amfilohijeva inicijativa odraz mračne ideologije.

Tadašnji predsjednik Parlamenta Crne Gore i SDP-a Ranko Krivokapić rekao je da je Amfilohijev zahtjev atak na temeljne vrijednosti, dok je visoki funkcioner te partije u tome trenutku i poslanik Mićo Orlandić iznio slične kvalifikacije, upoređujući ovu inicijativu s odnosom koji su prema Crnoj Gori imali Ilija Garašanin i Dobrica Ćosić. I iz redova DPS-a, naročito od strane njihova poslanika i člana Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo, Miodraga Vukovića stigle su osude ove inicijative koju je on vidio kao perfidni pokušaj da se Mitropolija crnogorsko-primorska SPC legitimiše kao pravni subjekat u Crnoj Gori. On je pritom izrazio čuđenje prema potezu poslanika i poslanice SDP-a i poslanika DPS-a koji su na odboru glasali za ovu inicijativu kao pravno validnu.

Crnogorski filolog Adnan Čirgić odlično je zapazio da napadi na Njegoša u smislu njegove genocidnosti u stvari aboliraju primitivne i neobrazovane horde koje su počinile genocid recitujući njegove stihove – izvađene iz konteksta. „Te genocidne horde dale su tim stihovima nov kontekst“, zapisuje Čirgić…

Tobožnjom odbranom Njegoševa djela, ovi politički činioci i izvorište njihove duhovnosti materijalizovano u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, vulgarizuju Njegoša, praveći od njega nešto što on nikada nije bio – samo srpski i samo pravoslavni pjesnik i najmudrija srpska glava.

Ni vlast ni Amfilohije ne odustaju od svojih namjera. Krajem 2016. ponovo će datum Njegoševa rođenja biti predložen kao državni praznik, ali je zbog protivljenja Bošnjačke stranke Vlada povukla prijedlog.

Ponovna aktuelizacija toga pitanja izazvala je veliku polemiku u crnogorskoj javnosti koja se nastavila u 2017. godini kad se slavilo 170 godina od izdavanja Gorskoga vijenca. Atmosferu u javnome prostoru najviše je zapalila izjava pomenutog člana Bošnjačke stranke koji je izjavio da je „Njegoš najveći krvnik Bošnjaka i islama“… Muhović je još ranije zbog Njegoša znao kritikovati svoje sunarodnike iz redova SDP-a koji su posjetili Njegošev grob, tvrdeći da im mjesto nije na Lovćenu, no na grobu Alije Izetbegovića.“)

(3)(“Batrićević: Nastavak novočetničkih nasrtaja”, Autorka: Nada Đurđevac / Milena Lazarević, Pobjeda, 25.05.2020. Citat: Batrićević je komentarišući ovaj slučaj rekao da je «udar na spomenik NOB-a, udar na temelje antifašističke i građanske Crne Gore, a takva Crna Gora smeta mnogima». Sramotni, divljački i necivilizovani čin lomljenja mermerne ploče na spomeniku u Piperima podignutome u čast donosilaca odluke o podizanju prvoga antifašističkoga ustanka u porobljenoj Evropi 1941. godine samo je nastavak novočetničkih nasrtaja na Crnu Goru i njezino narodnooslobodilačko nasljeđe – kaže istoričar Boban Batrićević za Pobjedu. Mermerna ploča na spomeniku na Ravnom lazu u Piperima mjestu gdje je donijeta odluka o podizanju Trinaestojulskog narodnog ustanka 1941. godine juče je polomljena. Iz Uprave policije Pobjedi je saopšteno da su izašli na mjesto događaja i da preduzimaju sve što je u njihovoj nadležnosti da rasvijetle ovaj slučaj i počinioce privedu pravdi. Batrićević je komentarišući ovaj slučaj rekao da je «udar na spomenik NOB-a, udar na temelje antifašističke i građanske Crne Gore, a takva Crna Gora smeta mnogima». Ovo nedjelo logičan je nastavak razbuktale revizionističke i pročetničke propagande i misije u Crnoj Gori koju svesrdno i otvoreno podržava SPC s partijama i organizacijama koje su joj bliske, a čiji mitropolit gotovo svaki medijski istup iskoristi da prokaže i demonizuje postignuća crnogorskih i jugoslovenskih partizana u borbi protiv nacifašizma. No, koliko god se trudili da zatru sjećanje na crnogorski NOB u tome neće uspjeti, jer je moderna Crna Gora rođena u vatri Trinaestoga jula – poručio je on”.)

(4)(“U Petnjici BS podržava, DPS nemušt, borci osuđuju: Ulica u Petnjici nazvana po vođi muslimanske milicije”, Tufik Softić, portal Vijesti, 5. 09. 2015. Citat: “Predsjednik parlamenta u Petnjici Adnan Muhović (Bošnjačka stranka) je ocijenio da samoinicijativno postavljanje table na jednoj ulici u toj varoši sa imenom komandanta muslimanske milicije u Drugom svjetskom ratu Osmana Rastodera ne predstavlja provokaciju jer se radi o „vrlo značajnoj ličnosti u nas Bošnjaka“)

(5)(“Muhović organizuje naučni skup o ratnom zločincu Osmanu Rastoderu”, Vijesti, 17.05.2016.; Citat: “Petnjički odbor Bošnjačke stranke namjerava da krajem jula organizuje naučni skup o liku i djelu Osmana Rastodera koji je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio vođa muslimanske milicije u Bihoru. Šef SO Petnjica i funkcioner BS Adnan Muhović pozvao je Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori kao krovnu instituciju bošnjačkog naroda da bude “suorganizator učesnik i dobrim dijelom pokrovitelj ovog istorijskog skupa za bošnjački narod u Crnoj Gori”. “Molimo vas da ovu našu molbu prihvatite i da zajedno napravimo još jedan u nizu koraka ka rasvjetljavanju istine o našoj istoriji i značaju muslimanske milicije koji je imala u odbrani bošnjačkog naroda naših krajeva i jednom od najvećih gazija, oličenja hrabrosti i dostojanstva, mula Osmanu Rastoderu”, naveo je Muhović u saopštenju, prenosi Radio Petnjica. Planirano je da na skupu učestvuju istoričari Šerbo Rastoder, Izet Šabotić, Azem Kožar, i književnik Zumber Muratović, autor djela “Sandžački gazija mula Osman Rastoder“. Osman Rastoder je nakon Drugog svjetskog rata proglašen za ratnog zločinca i saradnika okupatora.“)