Četnici, pročetnici i državotvorni serdari
1 min read
Koliko sam mogao primjetiti, u očima državotvornih serdarskih karikatura na “pravovjernom” virtualnom gumnu Crne Gore- “četnici” su svuda i na svakom mjestu. Dakle, “četnici” su “opasna pojava” koja se geometrijskom progresijom uvećava, te samim tim nosi veliki rizik da temeljno poremeti serdarska stremljenja k cilju. To je dobar razlog za laganu temu o lutanju…
Ko su četnici, po- četnici i pro-četnici?
Na prvom mjestu u toj hijerarhiji “osvjedočenih četnika” su neprikosnoveno- Srbi, pa čak i onih dvadeset odsto Srba Crne Gore koji su glasali za njenu nezavisnost. Dakle, i “Srbi suverenisti na referendumu” su, samo da konstatujem- postali opasni “četnici” u očima serdara. Poslije njih, na mjestu “četničkih vicešampiona”, proglašeni su Crnogorci koji su bili za zajedničku državu, a to je nekih četrdeset odsto deklarisanih Crnogoraca u državi Crnoj Gori. Naravno, spisak se tu ne zaustavlja već produžava…
Po mišljenju oficijalnih, državotvornih, serdarskih spikera, čak i Crnogorci koji su bili za samostalnu Crnu Goru, koji su u opoziciji vlastima ali nisu za “Pravednu” ili “Pozitivnu”- su “četnici”, “pro-četnici” ili “po- četnici”. Slijedom iste izvitoperne ideološke matrice su i Bošnjaci koji se, recimo, nalaze u Demokratskom Frontu, preko noći- od strane serdara gurnuti u- “četnike”?! Ukratko, svim slojevima “nepodobnog stanovištva” serdari su podarili etiketu “četnika”, koja u sebi nosi- smjehotresnu ideološku sugestiju o opasnosti koja se zlokobno nadvija na nebu Crne Gore.
Nedorečeni antičetnici
Među komentatorima mnogobrojih medija i Internet-portala u Crnoj Gori postoje takozvani – “aktivni borci protiv četnika”. Kao primjer mogu navesti dosadnog komentatora pod nikom OKP (Okreni konačno ploču), koji je na portalu “Javni servis.me” napao nama izvjesnog kolegu “Perfekt Strendžera” iz interesantnog ugla koji se naziva – pretpostavka kao etiketa! Evo dijela toga komentara: “Da je, kojim slučajem, mladi Perfekt Strendžer bio punoljetni svjedok događaja iz prošlosti, vjerujem da bi jurišao po Bosni u nekom dobrovoljačkom srpskom odredu sa kokardom na čelu”!?
Izdvojio sam ovu izjavu samo zato što je ona lajt-motiv koji se ponavlja godinama, dovoljno često i nametljivo. Ipak, u ovom slučaju sam prvi put intervenisao na takav stav, te dao određene krucijalne zamjerke svim komentatorima ovog tipa. Naime, iz samog komentara se vidi da je OKP, kao i ostali „Internet borci protiv četnika”, bio u vremenima ratova punoljetan, te da ga decenijama projektovani tzv. “četnici” nerviraju do koštane srži. Dakako, ta punoljetnost i očiglednost animoziteta je bila važna, jer se iz nje rađaju dileme…
Upravo zato sam ga pitao, otvoreno i bez primisla, s obzirom na to da je bio punoljetan u devedesetim godinama prošlog vijeka – zašto nije uzeo pušku u ruke te krenuo u borbu protiv “četnika sa kokardom na čelu” ako mu se, očigledno, takvi likovi nikad nisu sviđali? Predočio sam mu svoju pretpostavku da – ako to nije uradio, te ako se nije borio na bilo kojoj, od nekoliko strana, koje su bile protiv “četnika sa kokardom”, da je sebi usta zatvorio. Samim tim, ostaju varijante- ili je bio kukavica kada je bio punoljetan, ili je željeo da vodi ratove sa tastaturom u rukama, ili je imao svoje ciljeve koje trebaju ostvariti neki drugi? Dakle, sve je mogao, osim spočitavati bilo kome – bilo šta, tim prije onima koji su u tom periodu bili maloljetni!
Taj aktivni komentator mi nije odgovorio na jasno pitanje i logičnu dilemu, možda i zato što se, za razliku od Perfekta koji je bio maloljetan, u tim vremenima pokazao kao punoljetni dezerter i punoljetna strašljivica u realnom suprostavljanju svojim pretpostavljenim protivnicima. A mogao je, ako je tako ostrašćen, u tom ključnom momentu- kada se trebalo boriti protiv svojih protivnika, postati- pukovnik ili pokojnik u toj borbi. Nema sumnje, likovi takvog kalibra su skloni iznenadnom „isparavanju“, nestajanju, čak i kada im se postavi prosto pitanje, da ne govorim o realnim situacijama kada trebaju mnogo više rizikovati.
Kako su serdari su ispustili ideološki profit
Serdari na gumnu, borci protiv virtualnih četnika raznih religija i nacionalnosti, su u prošlim ratovima zbog kukavičluka izgubili sigurni biznis i ogromni profit, a mogli su postati neprevaziđeni biznismeni u nanovo rođenoj državi koja pokazuje znake ponornice.
Recimo, neke četiri godine poslije “Dubrovačke operacije” u izvjedbi JNA, prilikom varvarskog upada regularne armije Republike Hrvatske u dubinu teritorije susjedne države BiH, jedan maleni gradić u Republici Srpskoj – Mrkonjić Grad je katastrofalno postradao. Evo posljedica toga razaranja: “Prema srpskim izvorima, poginula su 364 čovjeka iz tog grada. Potpuno je uništeno 3 644 kuće i 700 stanova, a oštećeno dodatnih 6 017 stambenih objekata. Iz preduzeća su ukradene sve mašine, a iz kuća i stanova temeljno opljačkana imovina. Uništen je celokupni stočni fond od 12 hiljada goveda, 70 hiljada ovaca i 15 hiljada svinja. Opšta materijalna šteta se procijenjuje na trista miliona eura.”
Da su se bučni serdari Crne Gore pridružili samo ovoj operaciji u borbi “protiv četnika”, ne samo da bi opravdali ulogu boraca za principe, koji su spremni “priložiti život kao dokaz svom cilju”, već su mogli uspješno profitirati. Naime, da su bili u tim borbama, od 12 hiljada goveda, 70 hiljada ovaca i 15 hiljada svinja zaplijenjenih od strane Vojske Republike Hrvatske kod Mrkonjić Grada- serdari su mogli pojedinačno uzeti bar po dvjesta ovaca, dvadesetak svinja i desetak govedi, i niko ne bi primjetio manjak u desetinama hiljada “zaplijenjenih domaćih životinja”.
A da su dodatno zapalili desetak srpskih kuća, i poplašili imovinu bar dvadesetak srpskih stanova u Mrkonjić Gradu, a sve “četnika” da im se osvete, to niko ne bi primjetio i serdari bi ušli u “istoriju herojstva i novog čojstva nepatvorenog gumna”. I, što je najvažnije, za te bestijalnosti serdari uopšte ne bi bili kažnjeni, kao što niko ko je tamo u Mrkonjiću išta uradio- nije bio kažnjen. A u Mrkonjiću niko nije bio kažnjen, jer se pljačka ogromnih razmjera tretirala kao prosta “borba protiv četnika.”
Buzdovan po glavi serdara
Iako su serdari samoproklamovani nastavljači ideje crnogorskih zelenaša, to im nije smetalo da u manijakalnom traženju “novih istina” nedavno plasiraju ideju da su svi bjelaši svojevremeno otišli u partizanski pokret, te da su zato komunističke vlasti u Crnoj Gori bile nastavljači “velikosrpske politike”?! Ta slutnja nosi sa sobom revolucionarni zaključak koji je serdarima nanio kolateralnu štetu, a to je – da su u takvoj konstelaciji logike zelenaši, kao ubijeđeni monarhisti, u smutnim vremenima Drugog svjetskog rata listom otišli u četnike?! Opet apsurd, i opet generalizacija, koja je serdarima, uz etikete, postala instrument medijskog bivstvovanja i donijela status prvih klovnova Crne Gore.
I tako, iako i dalje lete kroz efir etikete koje nisu kompatibinle sa stvarnošću, čini mi se da u sve te podjele iz daleke prošlosti, koje su se ocrtavale u antagonizmu partizani- četnici, intervencijama serdara dostigle viši stepen besmisla. S moje tačke gledišta, ta dva propala pokreta, koja su naprosto uništila u svom suprostavljanju biološku masu našeg naroda, koji se nalazi u vječnom lutanju, su ništavna po snazi prema podjelama koje danas imamo u Crnoj Gori.
Četnici su, svojevremeno, vojno izgubili svoje pozicije, i nisu opravdali istorijski smisao svoje epohe. Partizansku ideologiju je vrijeme temeljno pregazilo, i dovelo u unižavajuću poziciju tužnog pajaca koji plače nad svojim propalim idejama – tražeći mjesto koje ne postoji u ovakvim sunovratima istorije. Zato su ta dva pokreta i postali naša karikatura, dio lica i naličja jedne te iste tragedije besmislenih antagonizama, projektovanih daleko od ovih prostora.
A naši izazovi danas su mnogo složeniji nego što su ikada bili. Vrijeme leti filmskom brzinom, a mi živimo u kontinuiranom konfliktu zahvaljujući mutivodama, a sve u nepotrebnoj prošlosti koja je postala nezaobilazna magla i alibi za sve naše buduće neuspjehe, koji su već sada izvjesni. Zbilja, a možda je problem samo u tome što nam prostori obitavanja ne vrijede prebijenog groša, jer smo poremetili tradicionalne sisteme vrijednosti i zamijenili ih niskim pobudama – potrebama za prevarom? U tom smislu i sve etikete državotvornih serdara izgledaju kao posledica teških trauma nastalih u vrtlogu prebrzih i neuhvatljivih istorijskih promjena. Možda je naše smiješne serdare neko, čudnom magijom, ideološki predobro izlupao buzdovanom po glavi, te ne mogu doći tako lako putem prema sebi? Ili se radi o prostom gubljenju u vremenu i prostoru likova koji ni sami ne znaju šta žele, i kako doći do neprimjerenog nečasnog cilja?
Ucili su nas u skolama ko su dobri a ko losi momci a posle se otkrilo da nije bas tako. Saznali smo da losi i nisu bas tako losi i da dobri momci nisu bas dobri. Ovjde nista nije crno ili bjelo vise je sivo u izmaglici. Samo je jedno sigurno,nema nevinih.Patriotizam se danas skupo naplacuje a dokazuje se pljuvanjem drugih.Jeste li primjetili da svaka fukara kad padne u ruke zakona rad svojih necasnih djela atumaski se poziva na svoj patriotizam i svoje zasluge za stvaranje drzave, svoj doprinos u prikupljanju glasova i sl..Jos nisam primjetio da je neko od ovih kvazi patriota uradio nesto za svoju drzavu i narod,nesto plemenito,neku zaduzbinu ili donaciju.Samo trpaju u svoje nazasite i alave guzice i nikad im nije dosta.
Iskreno nisam iz cetnicke porodice, bas na protiv, ali Cetnici su jedina vojska na ovijem prostorima koja je odlikovana od Amerike. Cak su Amerikanci 2005 taj orden urucili nasljednicima D.Mihailovica (nisu „promjenili misljenje“ ni nakon 50 god) a to je najvisi orden koji SAD urucuje strancima. Takodje Francuski orden ratni krst … Nijedna druga pa ni titina vojska nije dobijala takva odlikovanja, dakle radi se o antifasistickoj vojsci jer ne bi Amerikanci, Francuzi ordenovali fasiste , to je jasno
Dakle, Nikola, tvoj mozak je toliko uznapredovao u odnosu na tvoju ostalu porodicu da si postao iskreni simpatizer odlikovanih i u Srbiji rehabilitovanih četnika. Pa, eto, ispunila ti se želja da danas postaneš četnik koji bi radio isto štro i oni četnici u II svjetskom ratu ili oni 90-tih u Bosni, klao, ubijao nevine i nekadre a od okupatora skrivao guzicu da te ne primijete! Za divno čudo, jedino ti mimo ostalog normalnog svijeta vidiš u četnicima neko čojstvo a drugi su slijepi pa to ne vide?
Ne obrazami. Kakva Amerika i Francuska. Tvoja pamet i tvoja istorija je naučena uz partizan vesterne crvenog hrvata Veljka Bulajića….
Vojine bravo, aAnalitičar, po analizama se vidi – potomak je Novaka Kilibarde, ideološki. Čas ovako, čas onako? A sve u rolat: Ja sam Čičin! A zna se o je Čiča!
Stevane, tebi se očigledno dopada isključivo Novak Kilibarda dok je bio ostrašćeni četnik. Kad je kod njega pobijedio razum i saznanje da se nalazi u društvu govana do guše, kad je vidio da je grdno griješio te je smogao snage da se od svega toga otrese, e takav kilibarda nije po tvom meraku! Ti si dakle principijelno uz četnike i ako se zna da oni nikad i niđe nisu bili ljudi već isključivo zločinci i zlikovci.
Jeste bogumi serdare…Nole se opametio. Pamet mu je došla od istog poslodavca kojeg imate…Dnevnicu si danas zaradio.
Da li će ikad u ovoj zemlici prestati ljudi da se dijele na potpmke četnika i potomke partizana???? – Neće nikad! I ja sam nečiji potomak… nije za javnost čiji… ups!
,, Čujte Srbi! – Čuvajte se bivših četnika i lažnih četnika početnika!“ – Vojin Grubač vam je lijepo otvorio oči ovom kolumnom. Svaka čast!