Ciceronova osovina

Piše: Batrić Babović

Na jednom parčetu hartije koje je ukrasilo društvene mreže zapisano je da siromašan radi, bogataš koristi siromaha, vojnik brani obojicu, porezni obveznik plaća za svu trojicu, lutalica luta za svu četvoricu, pijanac se opija za svu petoricu, bankar potkrada svu šestoricu, advokat zavađa svu sedmoricu, ljekar ubija svu osmoricu, grobar pokopa svih devet a političar živi na račun svih deset prethodnika.

Sve se ovo pripisuje Ciceronu uz pogrešan vremenski opseg njegovog života koji je napisan u zaglavlju dostupnog lista. Nije uzeto u razmatranje kako funkcioniše osovina kad advokati i ljekari postanu političari. Ciceron nije predvidio razmatranje ovakvog osovinskog deformiteta. Od 43.godine prije nove ere kad se upokojio, najverovatnije se promijenio pravno-ljekarski status u osovini prema političkoj lestvici.

Kad se sve ovo sabere dobija se najnelogičniji proizvod koji postaje novi način življenja i model funkcionisanja sistema. Crna Gora i Zapadni Balkan su eklatantan primjer ciceronosko-novotarske osovinsko-asistemske kompilacije.

Ako je tačan podatak da u Japanu živi 105 , Turskoj 90, a Srbiji 6 miliona ljudi kako je moguće da Japan ima 28, Turska 25, a Srbija 48 milijardera? Ima li ljekara i advokata u političkim elitama Japana i Turske? Ili tamo možda funkcioniše nenarušeni Ciceronov poredak. Ko će ga znati. Pravila imaju i ekskluzivne izuzetke. Crna Gora zvanično nema nijednog milijardera, a od 2006-2020 bila je realna privatna država. Možda je i dalje u statusu poluprivatnog ili nadpolovičnog privatnog posjeda, sa prisustvom velikog broja ljekara i advokata u politici od početka višestranačkog sistema. Sve nabrojano bitiše uz odsustvo obaveznog vojnog roka, koji je ukinut približavanjem kraja državne zajednice Srbija i Crna Gora. Bez ikakve odstupnice u logičnom nizu povezanih i „nepovezanih“ događaja slijedi i slika “ Trojanskog konja “ sa pozadinom Sjeverne Mitrovice. Opet na talasima društvenih mreža. U nivou glave trojanske figure koja prenosi slojeve dubokih poruka, u dvije vertikalne kolone koje simbolizuju 2011.i 2024.godinu, nalaze se institucije na sjeveru Kosova i Metohije. Sudstvo, tužilaštvo, policija, pozivni broj i lična dokumenta bili su pod kontrolom države Srbije 2011 godine. A danas? Odgovor ne daje skoro niko. Niko u Srbiji nije čitao knjige Dejana Mirovića o briselskom i vašingtonskom sporazumu.

Predugo je trajao unutrašnji kotao za pretapanje kosovsko-metohijskog realizma. Iz „drugog plana“, dostupni su popisni podaci da Priština ima 227.154, Prizren 147.428, Uroševac 109.345, Gnjilane 82.901 i Peć 82 661 stanovnika. Na Kosovu i Metohiji i dalje žive Evtihije i Mihailo Astrapa. Sa njima žive Bogorodica Ljeviška, Gračanica, Dečani, Pećka Patrijaršija, Krasnica Hvostanska… Ako je rat u Ukrajini prema najpreciznijim procjenama SAD i EU koštao oko 119 milijardi američkih dolara, koliko Srbiju i Crnu Goru košta okupacija zavjetne zemlje?

Teško da je moguće dati brojčani iznos u američkim dolarima, uprkos postojanju „privatne države“ u Crnoj Gori i zavidnog broja od 48 milijardera u Srbiji. Slično je i sa “ albanskim pitanjem“ na Kosovu i Metohiji. Jedini lijek jeste popravljanje razorene Ciceronove osovine uređenja društvenog sistema. Ako je makar Ciceron mjera postojanja sistema u vremenu globalnog Armagedona i jašuće postistine, kojima su na čelu rušitelji hermonskog krsta, gdje su se po davnim vjerovanjima nekad stropoštali pali anđeli. Ivo Andrić bi sledećim riječima opisao današnji trenutak: “ Svet ne postoji. To što vidimo oko sebe i što nazivamo svetom, to su u stvari naše želje i nagoni, i tim željama i nagonima podsticane misli, osećanja i postupci. Kad se ugase naše želje i nagoni, nestane i sveta oko nas. Ostanemo na žalost-mi. Još neko vreme. A to se vreme ne može ni zvati životom.“

Ciceron i Ivo Andrić sudeći po nadolazećem duhu idu na rezervni položaj. Božić je blizu! A Hristos je iznad svih novotarija, tendencija,postistina i Armagedona!