Ciganski romansero

Piše: Bećir Vuković

Romi – partneri vlasti – urnebesno su dočekali početak ramazana. Na snimcima sa Konika, vidi se igra i veselje na stotine Roma, da vas strah uhvati. Kakav vjerski zanos. Samo da korona ne napravi haos.

Kažem Romi a ne Cigani, da ne bih trpio prozivke branitelja ljudskih prava, koji ponešto brane, ponešto i prećute. Privatno, Rome ne nazivam Romima. U vrijeme moga đeda, to bijahu gabelji ili karavlasi. Đed ih je nazivao gabeljima, a baba karavlasima. Ne znam suštinu neslaganja đeda i babe po ovom pitanju. Jedno je siguro, ni đed ni baba nisu ih  zvali ciganima.

Više mi se sviđalo ono babino – karavlasi. U slobonom prevodu to bi značilo: crni Vlasi. Da li je dobar prevod, sami prosudite. Sviđa mi se i Karadag, odn. Crna Gora na turskom, što nije za neku hvalu.

Bila su dva brata gabelja: Orle, i Galjan. U proljeće, oko Đurđevdana, otabore u lugu, a gabeljke sa gabeljčadima razmile se po selu. Đed je uvijek ostavljao po strani jednu ovčiju lubinu za gabelje. Onda, jednog jutra, đed se spremi, pa kod Orla. Ja se uhvatim za gušu od đedovih suknenih gađa, pa zajedno preko mosta. Đed je Orlu nosio i kvarat rakije. Onda zapuše, i utanače šta će sve Orle zakrpiti i okalajisati, popraviti amova i prevezati sindžira. Đed je zborio da je Orle dobar čoek. Ta se nije poricala. Orle je bio nosilac partiz. ordenja, ali tradiciju nije prodao. Gabelji su se ljutili ako ih zovete ciganima, kao što se sada ljute Romi. Sa Orlem i Galjanom, nestaje i vrijeme gabelja. Gabelja si jedino mogao kupiti za kokoš.

Hranjenu starom lastrom, Galjanova kobila, bila je spućena.

Kad gostuje „Zvezda“ cijela Morača urla – cigani – cigani. Romi sa Konika tada se ne ljute, već i oni pomažu depees navijačima, i zajedno urliču – cigani – cigani. A, muslimani – pljuju.

Nejasno je zašto se Albanac ljuti kad ga nazovete Šiptarom. Uostalom, i on za sebe kaže da je Šiptar. Ja sam Marko, ali ti me  zovi Janko. U čemu je stvar. Ni Albanija nije Albanija nego Šćiprija.

Na  Brionskom plenumu ’66. (odmah nakon Lekinog pada), komunisti okreću novu pol. stranicu o Šiptarima. Koristeći komunistički zaokret, Šiptari su ’68, uspjeli da izbace – Metohija – iz naziva Aut. pokrajine, i istovremeno zauzeli stav o neophodnosti prestanka upotrebe pojma Šiptari, i uvođenje Albanci. Da bi se tako vezivali za maticu Albaniju. Riječju, oni su nam – odredili – kako da ih zovemo. Po tom šablonu mogu reći da su zidali i Dečane. Čudan neki identitet: Arnauti, Arbanasi, Šiptari, Albanci…

Slično je i sa muslimanima. Od Ustava ’74. pišu se velikim slovom. Elem, i to su  batalili, pa su sada bošnjaci. Ko bi sve to popamtio. Da li se ovako uči u školama multikulturalne Crne Gore. Možda zna min. prosvete. Kako god, vaše je samo da se  uklapate.

U poeziji i filmu, koristi se isključivo – Cigani: „Cigani lete u nebo“, ili „Ciganski romansero“ F. G. Lorke. Cigani u Kustinim filmovima. U folkloru, to su ciganske pjesme. Da li se cigani piše malim ili velikim slovom. U babino vrijeme, pisalo se malim slovom. Kao i musimani. Za bošnjake, baba nije znala.

Vratimo se na Konik. Zašto policija nije reagovala na proslavu početka ramazana. Hoće li tokom ramazana policija obilaziti – i blokirati džamije, kao što je za Vaskrs blokirala srpske crkve. Obilazi li policija muslimanske sahrane. Ako ne obilazi, da znamo. Da li bi policija uhapsila hodžu, kao što je uhapsila mitropilita. Da li je moguća demokratija u kojoj, za istu stvar, jedni se kažnjavaju, a drugi aminuju.

Oseća se da Mugoša mašta o mjestu ministra. A, Jefto. Jefto bi jeftino prošao kad ne bi postao akademikom. Ima canu, ima danu, na pomolu je i depees akademija. Uz platu od 5.000 evra, taman bi došla i apanaža iz akademije. Za gorivo do ravnih Banjanah. Kol’ko su ti Banjani dali zavatnih kutlača.

Na konf. za medije, ni Mugi, ni Jefto nisu ni zucnuli o veselom početku ramazana na Koniku. Tako to rade partijski aparatčici. I, njima vjerovati.

Doktori, i med. sestre, kao pioniri, aplauzom dočekuju predsjednika partije i države. Kao u Sjevernoj Koreji.

Umesto da aplauzom ispraćaju onoga koji je ozdravio, i kreće kući…