Čirga ugostio Ukrajince na Cetinju – svi zajedno zalelekali: Nismo Srbi, niti Rusi!

Paranaučna neobrazovana ustanova iz Cetinja, tzv. Fakultet za crnogorski jezik i književnosti (FCJK), godinama unazad predstavlja svetionik i luču otpora zdravoj pameti i istini.

U tom duhu je i juče održani okrugli sto na temu „Ukrajinski mitovi o Crnoj Gori, crnogorski mitovi o Ukrajini“, koji je organizovan u saradnji sa superpatriotskom organizacijom – PEN centrom.

Gosti iznenađenja za svu nezainteresovanu publiku bili su, čak, i ukrajinski istoričari i novinari koji borave u Crnoj Gori. 

Vjerujemo, nije im bilo teško pronaći prostorije FCJK jer je to jedini fakultet na svijetu na čijem jarbolu se vijori ukrajinska zastava, što naravno nema nikakve veze sa idolatrijom i bezkičmenjaštvom koji, prosto, preljevaju kroz prozore ove interesantne pojave u svijetu visokog obrazovanja.

Očaran jednim takvim koloritom i opijen rusofobičnom atmosferom, riječ je uzeo solidni ukrajinski novinar i istoričar Olesj Donij.

“Ukrajina i Crna Gora imaju slične probleme. Mi svijetu često moramo da objašnjavamo da Ukrajina nije Rusija, ali je mnogo teže Crnogorcima da objasne da Crnogorci nijesu Srbi”, kazao je Donij.

On je naglasio i da ukrajinskim intelektualcima treba objasniti da Crna Gora nije samo nezavisna država, već i nacija koja ima svoj crnogorski jezik – jer, ko za nauku mari još.

“Crnogorci to treba da objasne ne samo svijetu nego i građanima Crne Gore”, poručio je Donij.

Njegov kolega, Oleksij Mustafin, inače, autor prve knjige istorije Crne Gore na ukrajinskom jeziku, istakao je da su i Ukrajinci i Crnogorci čitali istoriju koju su o njima pisali Rusi i Srbi, što bi, jelte, trebalo da bude skandalozno i šokantno.

Punu podršku naših uvaženim gostima iz Ukrajine pružili su i njihovi sapatnici sa FCJK poput manje poznatog, ali upornog, Stefana Todorovića, koji je čvrsto uvjeren da su se ruska propaganda i mitovi o Ukrajini, kako je rekao, nakalemili na već izgrađenu infrastrukturu i šemu višedecenijskog djelovanja srpske propagande i srpskih mitova u Crnoj Gori, što uključuje sinhronizovano političko, medijsko i vjersko djelovanje raznih organizacija i pojedinaca.

“Sve elemente propagandne satanizacije Ukrajine i ukrajinskog naroda koje dolaze iz Moskve, nalazimo i u Crnoj Gori. To su priče o navodnoj ugroženosti ruskog stanovništva i ruske kulture u Ukrajini, priče o denacifikaciji i demilitarizaciji kao i priče o nepostojanju i negiranju ukrajinske nacije, kulture i jezika”, istakao je Todorović – vidno neopterećen slučajevima ubijanja Rusa prije Specijalne vojne operaccije, zabrane ruskog jezika, prekrajanja istorije i tome slično.

Naglašava kako je i u Crnoj Gori “navodna ugroženost građana Crne Gore koji se nacionalno izjašnjavaju Srbima služila kao izgovor Srbiji da se miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore, dok identični argument, navodnu ugroženost građana Ukrajine koji se izjašnjavaju Rusima, Rusija upotrebljava za miješanje u unutrašnja pitanja Ukrajine, koje je preraslo u otvorenu zločinačku vojnu agresiju.

“Slava Ukrajini! Da je vječna Crna Gora!”, uskliknuo je ovaj nesuđeni pripadnik Azova, od čijih redova su ga djelili samo nedovoljna fizička pripremljenost i malo više hrabrosti. Volje nije falilo.