Crna Gora – banana država Sjedinjenih Američkih Država

Piše: Milan Gajović

Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija (u daljem tekstu: Ministarstvo) je, prije nekoliko dana, saopštilo da postoji „bilateralni sporazum (između Crne Gore i SAD) kojim se građanima SAD-a daju izuzeća iz nadležnosti Međunarodnog krivičnog suda“, te da crnogorske vlasti ne planiraju  da ovaj sporazum ukinu.

Dana 3. maja 2007.godine, tadašnji sekretar Ministarstva je potvrdio agenciji Beta da je Crna Gora prihvatila da američki državljani, optuženi za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine ne mogu biti izručivani Međunarodnom krivičnom sudu (MKS). On je objasnio i da je sporazum o imunitetu za  američke državljane,  „prije dvije sedmice“ (19.aprila 2007.godine) postignut „razmjenom nota (obavještenja)““, te da to nije „sporazum u klasičnoj formi“, niti su ga dvije države potpisale?! „Crna Gora je tom prilikom saopštila da je dogovor za nju prihvatljiv“, kazao je  sekretar Ministarstva, te da je „sporazum“ postignut primjenom člana 98 Rimskog statuta MKS (u daljem tekstu: Statut).

Tadašnja otpravnica poslova ambasade SAD u Podgorici je, u maju 2007.godine, kazala da je Crna Gora pristankom na dogovor o imunitetu američkih državljana izbjegla mogućnost da joj Vašington uskrati vojnu pomoć i političku podršku na putu ka NATO-u. To pokazuje da su se američke vlasti služile pritiscima i ucjenama kako bi se iznudilo postizanje dogovora.

Zaključujemo, da između Crne Gore i SAD nije sačinjen pisani  sporazum o imunitetu (oslobađanju od krivičnog gonjenja), već se radi o neformalnom dogovoru, postignutom protivno Ustavu i normama međunarodnog prava,  koji ne može proizvoditi pravne posledice.

Oslobađanje od krivičnog gonjenja, kao krivično-pravna materija, može se  propisivati isključivo zakonima,  u unutrašnjem pravnom poretku, ili međunarodnim ugovorima (sporazumima) koji se zakonski potvrđuju (ratifikuju). Ovo zato što se normama krivičnog prava ograničavaju ustavom i međunarodnim opštim aktima zajemčena ljudska prava i slobode.

Zakon o potvrđivanju (ratifikaciji) Rimskog statuta MKS-a donijela je Skupština SRJ, a objavljen je u „Službenom listu SRJ – Međunarodni ugovori“, broj 5/2001. Skupština Crne Gore je potvrdila ovaj Zakon 23.oktobra 2006.godine.Nakon 60-te ratifikacije, Statut  je stupio na snagu 1.jula 2002.godine.

SAD su najveći planetarni „utjerivači demokratije“ sredstvima za masovno uništenje. Kako su njihovi državljani najbrojniji počinioci genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina, od Drugog svjetskog rata do dana današnjeg,  SAD nijesu ratifikovale Statut, odnosno nijesu prihvatile obaveznost njegove primjene i na njihove državljane, pravdajući se „mogućim politički motivisanim optužnicama“?! Međutim, po ukazanjima naših Svetih Mati i Svetih Otaca, koliko god izbjegavale i ignorisale ovozemaljske zakone i sudove,  SAD neće izbjeći Božji sud i Božju apokaliptičnu kaznu za monstruozne zločine počinjene širom planete!

Skupština Crne Gore je, 27.jula 2009.godine, donijela Zakon o saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom, koji je objavljen u „Službenom listu CG“, broj 53/2009, od 7.avgusta 2009.godine.

U članu 86 Statuta (Opšta obaveza saradnje), propisano je: „Države članice su…dužne da u potpunosti sarađuju sa Sudom…“

Nadalje u, za ovaj tekst najbitnijem, članu 98 (Saradnja vezana za ukidanje imuniteta i pristanak na izručenje) stav 2 Statuta, normirano je:

„Sud ne može da nastavi sa sprovođenjem zahtjeva za izručenjem koje bi zahtijevalo od države kojoj je zahtjev upućen da postupa protivno svojim obavezama prema međunarodnim ugovorima prema kojima se traži pristanak države da preda traženo lice Sudu, osim ako Sud prije toga ne dobije pristanak na saradnju od te države vezano za davanje pristanka na predaju.“

Član 5 (Obaveznost postupanja po zahtjevu) Zakona o saradnji sa Međunarodnim krivičnim sudom glasi:

„Sud, državno tužilaštvo i drugi državni organ ili organ državne uprave obavezan je da postupi po zahtjevu Međunarodnog krivičnog suda, osim u slučajevima predviđenim Statutom.“

Tumačenjem naprijed citiranih normi, izvlači se neporeciv zaključak da crnogorske vlasti ne mogu da odbiju saradnju sa Sudom, odnosno izručenje tome Sudu i američkih državljana pozivanjem na član 98 stav 2 Statuta. Ovo iz razloga što Crna Gora i SAD nijesu o tome zaključile odgovarajući formalni međunarodni ugovor (sporazum), u skladu sa Bečkom konvencijom o ugovornom pravu iz 1969.godine (prije stupanja na snagu Statuta).

Kako vlasti SAD tretiraju Crnu Goru kao „saveznika“? Evo nekoliko primjera:

1) Dana 24.maja 2011.godine,bivši američki predsjednik i ratni zločinac, Bil Klinton („krvnik srpskog naroda“ – Sveti Sava) je na konferenciji Balkanske inicijative za jačanje društava jugoistočne Evrope, u Budvi, Crnu Goru nazvao Makedonijom riječima:

„Ako se suočavamo sa problemima, gledamo u budućnost i koncentrišemo se na ono  što nam je zajedničko, budućnost je svijetla. I budućnost Makedonije koja svojom ljepotom oduzima dah…“

2) Dana 18.januara 2016.godine, tadašnji kandidat za predsjednika SAD, Donald Tramp je kazao, između ostalog:

„Zašto je (Barak) Obama počeo prijateljstvo sa tako marginalnom figurom, kao (Milo) Đukanović, ličnosti koja je duboko uključena u aktivnosti kao što je šverc i međunarodnu mafijašku organizaciju, koja organizuje trgovinu  narkotika i oružja i koji je svoju malu zemlju po tome učinio prepoznatljivom.“

3) Dana 25.maja 2017.godine, na sastanku šefova država i vlada, članica NATO-a, koji je održan u Briselu, predsjednik SAD Donald Tramp  je  grubo odgurnuo premijera Duška Markovića (ne osvrćući se na njega), kako bi se probio i prvi red.

4) Dana 12.jula 2021.godine, (takođe ratni zločinac) američki predsjednik Džozef Bajden je Milu Đukanoviću čestitao „13.jul“ – Dan državnosti Crne Gore, ali je u čestitki pomiješao Đukanovića sa premijerom Zdravkom Krivokapićem. Naime, Bajden je kazao kako je bilo važno čuti „Vaše inpute tokom našeg nedavnog NATO samita u Briselu“, na kojem nije bio Đukanović već Krivokapić?!

Zašto je  Milo Đukanović pristao na mazohistički, ponižavajući i vazalni odnos (kolonijalni položaj)  Crne Gore prema SAD?

1) Prijetila mu je ozbiljna opasnost da, kao tadašnji predsjednik Vlade, bude optužen i osuđen pred NATO Haškim kvazi tribunalom za patriotsko postupanje, u vrijeme separatističke pobune u Hrvatskoj i BiH, od druge polovine 1991, do potpisivanja Dejtonskog sporazuma, 14.decembra 1995.godine. I bivša glavna haška tužiteljka, Karla del Ponte, posvjedočila je da ju  je Đukanović ponizno, gotovo plačnim glasom, molio da ne bude svjedok optužbe u montiranom procesu protiv haškog heroja Slobodana Miloševića. Naime, Đukanović  je znao da bi u unakrsnom svjedočkom ispitivanju „isplivali“ brojni optužujući dokazi  protiv njega.

2) Takođe, postojala je izvjesnost da bude procesuiran i osuđen pred italijanskim, ali i sudovima drugih država za „poslovnu“ saradnju crnogorskih vlasti sa italijanskim mafijaškim organizacijama u švercu duvana, u prvoj polovini desete decenije 20.vijeka.

3) To mu je bio jedini način da opstane na vlasti i da se nastavi sa švercom, te da dobija znatan dio narkoduvanskog „kolača“, odnosno dio sredstava od šverca duvana i narkotika kroz Crnu Goru i šire na Balkanu. Treba znati da međunarodni šverc duvana (pogotovo kad su proizvođači tog duvana američke kompanije) i narkotika nije moguć, ako to ne dozvole i kontrolišu američke tajne službe (prije svega CIA) i NATO pakt, koji na taj način „pune“ svoje tajne, paralelne, „crne“ fondove radi finansiranja subverzivnih operacija svrgavanja njima protivnih i nepokornih šefova država i vlada i drugih državnika, političara i uglednika širom planete.

4) Američke i druge tajne službe su ucijenile Đukanovića audio- vizuelnim zapisima raskalašnih narkoseksualnih  bunga-bunga zabava (orgija) u kojima je i on često učestvovao.

Ali, ko je u vrijeme održavanja prethodnih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, 30.avgusta 2020.godine, mogao pomisliti da će se velika „srpska i pravoslavna nada“, Zdravko Krivokapić, prodati Zapadu ili podleći ucjenama Zapada  i u potpunosti nastaviti pogubnu Đukanovićevu vazalnu i ponižavajuće snishodljivu, prozapadnu, antisrpsku i antirusku  politiku koja dovodi u pitanje i sam opstanak države Crne Gore.