Crna Gora: Dan poezije, da; Dan Njegoša – još ne

Piše: Perivoje Popović

Danas je Međunarodni Dan poezije. Dan koji se u slavu poezije, najljepše Ljepote svijeta, slavi svuda u svijetu.

Crna Goro, trone poezije,slaviš li ga iako virusi haraju Tobom – od primorja do tvojega gorja? Kako ga slaviš, ako bez kazne sitne duše zbore da „preziru Njegoša, da je Tuzlanski kanton veći od Crne Gore“, da od „tijeg“ ne smiješ da uspostaviš Njegošev Praznik ?

Poezija je najveća Sloboda svijeta. I Ti si negda bila simbol slobode, Ti Njegoševa CRNA GORO!?

Zbog ljepote i slobode slavi se Dan poezije – svuda, pa bilo bi naormalno, da je išta normalno, da to bude Veliki Praznik Crne Gore – na Lovćenu Njegoš spava, najmudrija srpska glava.

Dan poezije ili noć, tamna noć poezije.

Poezija se slavi u slobodi. Poeziju slave slobodoljubivi, slobodoumni SLOBODARI.

U tamnici je Pjesnik koji se „drznuo“ djeluje i da se bori – politički na osnovu svojih pjesničkih slobodnih uvjerenja. Po drugi je put tako u građanskoj Crnoj Gori. Pjesnici, profesori sa narodne poslaničke zaštićene pozicije – pravac u tamnicu!

No, biti ili ne biti pitanje je sad:

Ko je stvarno slobodan u Crnoj Gori: nalogodavci, tamničari, utamničeni, PJESNICI ili narod?

Najslobodniji su na pravdi Boga utamničeni.

Za narod nema slobode sve dok je sam ne izbori, ili dok Gospod odluči da mu je vrati, a da nalogodavce i tamničare utamniči.

Slobodni su i Pjesnici, ako nijesu požmirepi. Izvinjenje – požmirepi ne mogu da budu pjesnici, ali mogu da posluže noći, tami mraku antipoezije.

Poezija je Dan, poezija je Sloboda, Pjesnici su apostoli Njegoševi, jevanđelisti Slobode. Oni će očuvati plemenitu božansku misiju koja će poraziti Noć tamničara Poezije.