Crna Gora — Milovo ostrvo

U čitavoj tragikomediji zvanoj „državni udar“ u Crnoj Gori Milo Đukanović nije sâm, na šta upućuje i izjava Dejmona Vilsona, potpredsjednika Atlantskog savjeta SAD, smatra Igor Damjanović, koordinator mirovnog pokreta „Ne u rat — ne u NATO“. Da li su u Vašingtonu njegovi saučesnici ili čak nalogodavci, to je, kaže, sasvim drugo pitanje.

Damjanović u razgovoru za Sputnjik ističe da će fabrikovanjem afere „državni udar“ režim Mila Đukanovića pokušati da maksimalno obesmisli svako protivljenje ulasku Crne Gore u NATO i da ga na taj način spinovanjem prikaže kao neki vid antidržavne ili antiustavne djelatnosti.

„Dakle, to će biti još jedna vrsta široke upotrebe ove zaista tragikomične priče o državnom udaru. Prva je bila da Đukanović sam sebi obezbijedi izlaznu kartu ukoliko izgubi izbore, da izbore proglasi nelegitimnim i uvede vanredno stanje“, kaže naš sagovornik. Kako napominje, druga bi bila da se ne govori o izbornim nepravilnostima koje su se dogodile 16. oktobra glasanjem više hiljada građana koji „po ustavu i zakonu na to nisu imali pravo“, već da se govori o državnom udaru i da Đukanoviću eventualno „fabrikovana afera o državnom udaru posluži kao osnova za hapšenje glavnih protivnika ulaska Crne Gore u NATO“.

„Iz njegovih izjava shvatili smo da to nisu samo političari iz Demokratskog fronta, već su to i mediji koji se protive bezumnoj namjeri crnogorskog režima da uđe u NATO, kao i nevladine organizacije“, tvrdi Damjanović.

Što se tiče poziva generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga članicama Alijanse da što prije ratifikuju protokol o pristupanju Crne Gore tom vojnom savezu, naš sagovornik smatra da je to prije njegova „potreba da bude prisutan u medijima“, nego okolnost da ga „neko od predstavnika evropskih država shvata ozbiljno“.

„Ono što kod nas u Crnoj Gori izaziva osjećaj tuge jeste da Đukanović jednako kao i početkom devedestih godina kada je pričao da Crna Gora treba da ostane ostrvo komunizma — kada se komunizam rušio u Sovjetskom Savezu, sada kada se taj evroatlantski poredak urušava — sasvim je moguće da će Đukanović zastupati stanovište da Crna Gora treba da ostane ostrvo atlantizma“, smatra on.

A kako napominje Damjanović, to potvrđuje i „„antiruska histerija prisutna u medijima“.

Dok predsjednici evropskih država koji su čak u izbornoj kampanji otvoreno navijali za Hilari Klinton i koji su izrazili i nezadovoljstvo pobjedom Donalda Trampa na predsjedničkim izborima, sada mudro ćute, vagaju i čekaju da li će Trampova pobjeda zaista stvoriti ozbiljne promjene u američkoj spoljnoj politici, Đukanović, kako ističe naš sagovornik, ponovo u svom nekom ekstremizmu i u svom „starom maniru trči pred rudu“.

Ranije je to bio komunistički ekstremizam, potom velikosrpski ekstremizam, dok danas Đukanović manirom ekstremnog evroatlantiste, kako kaže, brani jedan poredak koji se nalazi u procesu urušavanja.

„Ako pogledamo izbore u Bugarskoj, ako pogledamo izbore u Moldaviji — jedan talas koji je počeo u Južnoj Americi početkom ovoga vijeka sada se prenosi u Evropu. I prozapadni režimi padaju kao kruške širom Evrope osim, nažalost, izgleda u zemljama bivše Jugoslavije“, tvrdi Damjanović.

Naš sagovornik takođe smatra da bi eventualni pokušaj uguravanja Crne Gore u NATO kroz parlament imao ozbiljne posledice i da bi to značilo evidentno narušavanje narodne volje, koja je i na minulim izborima pokazala da je dominantno protiv ulaska države u NATO.

„Gaženje narodne volje može da bude prelazak u jednu ozbiljnu nestabilnost, jer jednostavno krši elementarna demokratska prava i slobode. Tada, protiv takve vlasti, apsolutno je sve legitimno. Ja ću podsjetiti na stav američke Povelje o nezavisnosti da suverenost vlasti proizilazi iz volje građana. Kada ta vlast nije saglasna volji većine građana, građani imaju legitimno pravu da tu vlast promijene“, zaključuje Damjanović za Sputnjik.

Izvor: Sputnjik