Crna Gora na Vračarskoj lomači

Piše: Marko Kovačević

Sveti Sava je jedina istina o Crnoj Gori. U njoj su sadržane sve druge. Na prahu zemnom stajući, na međi istoka i zapada, Sveti Sava je za svoj narod izabrao uzdignuće, obitavalište iznad istoka i zapada, kako to kaže Sveti Nikolaj Velimirović.

Jedno od krila na kojima smo se izdigli bila je i Zetska eparhija. Prvobitno sa sjedištem na Miholjskoj prevlaci opstajala je sve do Cetinja koje je osnovala i Crne Gore koju je rodila.

Crnojevići su vezali novi grad i zemlju oko njega za eparhiju koju je osnovao Sveti Sava i tako je nastala Crna Gora, tako se uzdiglo Cetinje.

Tako smo mi iz okoline Cetinja ugledali luču slobode na Orlovom kršu, isto onako kako su i ruski monasi ugledali dječaka koji je pobjegao od kuće, dvorova i titula i došao k’ njima na Svetu Goru jedne vedre noći prije više od osam vjekova.

Posvetio se Sveti Sava, posvetila se i Crna Gora. Na lomači Turci mošti netruležne spališe, da vjeru našu okušaju Bog im dozvoli. Kao što je dozvolio da i Crnu Goru, kojoj samo ime crno bijaše a svijetlo sve ostalo, spaljuju danas na lomači, poput njenog oca – Svetog Save.

A na mjestu lomače najveći i najsjajniji hramovi niču. Čekamo te Crna Goro – molimo se Sveti Savo!