Crna Gora: Najnovija NATO-va igračka za provociranje Rusije
1 min readTeško da smo ove nedjelje mogli imati senzacionalniji naslov od ovoga „Crna Gora kaže da je osujetila ruski plan da se ubije premijer Đukanović“. Dramatičnim „vijestima“ prethodila je prošlonedjeljna izjava glavnog tužioca da je državni udar, koji su navodno trebali da izvedu ruski naconalisti, spriječen na dan parlamentarnih izbora održanih prošlog meseca, piše „Strategic Culture“. Oni navode da glavni tužilac ne samo da nije ponudio nikakve dokaze o „državnom udaru“, već i da je cijeli scenario o umiješanosti ruskih državljana učinio od Crne Gore najnoviju igračkicu NATO-a za provociranje Rusije. Prenosimo njihov članak.
„Glavni tužilac Milivoje Katnić, iako nije ponudio nikakve dokaze, tvrdio je da je „moćna organizacija“ koju čine ruski, srpski i crnogorski nacionalisti planirala da poništi izbore održane 16. oktobra i izazove državni udar tako što će ubiti dugogodišnjeg premijera Mila Đukanovića.
Navodni udar je otkriven od strane crnogorskih vlasti dan prije izbora. Sada ista vlast tvrdi da je državni udar planiran sa ruske teritorije.
Bez otkrivanja identiteta tih lica koja se navodno u pritvoru, zvaničnoj verziji nedostaje kredibilitet.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov odbacio je optužbe o ruskom miješanju u Crnoj Gori. Sa druge strane, crnogorske opozicione političke partije tvrde da je u pitanju „velika propaganda“ umjerena na Đukanovićev pro-NATO, pro-evropski program.
„Očigledno je da je specijalni tužilac postao sluga vladajuće Demokratske partije socijalista,“ izjavio je Milutin Đukanović, lider Demokratskog fronta, prenosi novinska agencija RFE.
Zaista, od kad je Milo Đukanović najavio planove pridruženja vojnoj NATO alijansi koju predvodi SAD prije skoro godinu dana, njegova vlada je susrela sa jakim otporom svojih građana, male države koja broji oko 620.000 stanovnika.
Mnogi Crnogorci se sjećaju da je njihovu zemlju bombardovao NATO prije samo 16 godina kada je bila u zajednici sa Srbijom. 2006. godine Crna Gora je postala nezavisna od Beograda, ali sjećanja na bombardovanja NATO-a pod vođstvom SAD-a, u kojima je ubijeno na hiljade ljudi a koja su služila zapadnim interesima da razbijaju Balkan u pro-zapadne države, su ostala. Ove države su kasnije iskorištene da bi se NATO širio ka ruskim granicama.
Danas, Crna Gora danas predstavlja poslednju odskočnu dasku za NATO agresiju protiv Rusije.
Izgleda više nego slučajno da je samo tri dana prije nego što je Crna Gora iznijela svoje teške optužbe o ruskom miješanju, zamjenica generalnog sekretara NATO-a Rouz Getemiler navodno posjetila zemlju, obećavajući joj da će biti izabrana za 29. članicu vojnog saveza već 2017. godine.
Pristupanje Crne Gore NATO-u mora da odobri svaka od članica Alijanse. Njihovi glasovi su izgleda obezbijeđeni nakon najnovijih tvrdnji o ruskom „terorizmu“.
Rusija je odavno izrazila neslaganje sa još jednim širenjem NATO prema istoku. Moskva je otvoreno podržala opozicione partije u Crnoj Gori koje su protiv članstva u NATO.
Vlada Đukanovića tvrdi da je Moskva finansirala opozicione stranke – tvrdnje koje su Moskva i opozicione partije odbacile. Kako kažu, navodi da Moskva sponzoriše opoziciju su prljavi trikovi Đukanovića ne bi li diskreditovao legitimni otpor njegovim NATO ambicijama.
Uoči izbora prošlog mjeseca, vladajuća stranka se plašila rezultata. Duboko nezadovoljstvo među Crnogorcima nije samo zbog planova da se priključi NATO-u, već i zbog mnogobrojnih nepravdi, nepotizma i korupcije u krugovima oko premijera. Postoje rasprostranjene sumnje da su Đukanović i njegov najbliži krug saradnika kupljeni interesima NATO-a.
Tvrdnje opozicije da je puč isplaniran dan pred izbore kako bi se obezbijedila izborna pobjeda za Đukanovića i njegovu vladu, su istinite. Ispostavilo se da vladajuća partija nije bila u stanju da osvoji ubjedljivu većinu kako bi formirala novu vladu. U proteklih nekoliko nedelja, ona pokušava da sakupi koaliciju sa nekim od opozicionih partija.
Najnovija „bomba“ glavnog tužioca koji je „zaključio“ da je ruski element umiješan u „puč“ doživljena je kao ciničan trik od strane Đukanovića kojim bi pokušao da utiče na neke od opozicionih partija da odbace Moskvu i prihvate koaliciju sa njegovom partijom.
Takav ishod bi utro put državi da nastavi sa planovima za finalizaciju članstva u NATO.
Ova nakinđurena šarada ide u dva smjera. Ne samo da će NATO dobiti novu šahovsku figuru u svojoj dugoročnoj agresivnoj igri prema Rusiji, već Alijansa takođe puni, svoj prilično prazan rezervoar, većom propagandom.
Samo dan nakon što je Crna Gora iznijela tvrdnje o ruskom miješanju u državni udar i ni manje ni više, pokušaje atentata na premijera – NATO je saopštio da nastavlja sa „najvećim jačanjem odbrane od kraja hladnog rata“. Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-a, je izjavio da je 300.000 trupa Alijanse stavljeno u stanje pripravnosti.
Ali čekajte – evo olakšanja! Stiže mala Crna Gora sa vijestima o podmuklom planu Rusa da se sruši Vladu, ubije premijera. I tako se cijela šarada nastavlja obnovljenom tempom. Otrcani lideri Crne Gore mogu da ostanu na vlasti da još više muzu zemlju, NATO je obezbijedio novu pomoć kojom će moći da straši Rusiju i, da pod vođstvom SAD, Alijansa ostane nekažnjena za vrhunski zločin agresije zamaskirane izgovorom da „brane saveznika“.
Oh, kakva je Crna Gora ispala da bude divna igračka – tj. partner – NATO-u!,“ stoji u zaključku članka koji je objavio „Strategic Culture“.
Vidju ti nju.
Osililo je to kako je mi priznajemo za zensko.
A nacitan(a), mjere nema … Ptrahinja.
Sve zna, samo sramotu svoju da pokrije ne zna.
Razljebilo se to, abera ne da!?
… Da je mi jos malo pritrpimo, pa da je ljucki napusimo.
Ptrahinja, life is one drive!
Molim te, brate Gojko, da na tvom sajtu ne prevodite reč „montenegro“ iz tekstova koji obrađuju tu žalosnu društvenu pojavu sa rečima: „Crna Gora“. Složićeš se sa mnom da te dve stvari uopšte nisu isto, nisu sinonimi, iako se ova prva pojava lažno predstavlja kao druga, kao – Crna Gora. To „montenegro“ je Crna Gora taman toliko koliko je anatemisani raspop Miraš – vladika! Znači, nimalo! U pitanju je uzurpator, parazit, prevara, laž… Najbolje bi bilo da reč „montenegro“ ni ne prevodiš, uopšte, nema za to ni potrebe, svi kad pročitamo dobro znamo o čemu se tu radi. I još nešto: piši „montenegro“ obavezno latinicom ( kao što to, gramatički opravdano, pišeš kad je u pitanju Nato) . Takođe, molim te, „“montenegro“ obavezno piši s malim početnim slovom, jer nije u pitanju država (kako se lažno predstavlja), već je u pitanju jedna pojava, udes, t (težak, ali, srećom, prolazan), poput: zemljotresa, cunamija, poplave, požara…
Miro, ne dipr, tako ti svega.
Nego, kad ce portal citirati jedan relevantan izvor? „Strategic culture“ je samo jos jedan online medij koje Kremlj stancuje kao Kinezi kisobrane i borolete, a u svrhu propagandnih potreba. Ovo je kao da CDM objavi clanak iz „Pobjede“.
Gospođo Prtahinja,
je li Vi to pišete u svom komentaru nešto na francuskom?