Crna Gora – svijetli putokaz pravoslavnoj Ukrajini: Crkva MORA dići glas protiv bogoboračke vlasti

Ruski mediji su pažljivo pratili dešavanja prije, tokom i nakon izbora u Cnoj Gori. Osim standardnih vijesti u medijima su se pojavili i osvrti političkih analitičara, koji su situaciju u našij zemlji sagledali u svjetlu dešavanja u Ukrajini.

U analizi za FONDSK Dmitrij Skvorcov je istakao da su građani Crne Gore, konačno, dobili mogućnost da nakon 30 godina smijene bivšeg člana CK Saveza komunista Jugoslavije, a sada poznatog balkanskog mafijaša – Mila Đukanovića, i ističe da je ovakav epilog postao moguć isključivo zbog toga što je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije pozvao pravoslavce da izađu na izbore i glasaju „za zaštitu svetinja božijih“.

Skvorcov podsjeća da je čak i 82-odišnji mitropolit po prvi put izašao na izbore da bi glasao protiv vlasti koja donosi anticrkvene zakone i naglašava da postoje situacija kada Crkva jednostavno ne smije da ostane „imuna“ na događaje koji suštinski utiču i na nju ali i na sve one o kojima je dužna da brine, te da je dužna da pruži otpor onima koji je, svojim bezumnim djelima, na to primoraju.

On podsjeća da je prije 10-15 godina u Ukrajini „patentiran“ termin – „političko pravoslavlje“. Naime, tadašnje okruženje predstojatelja UPC (MP) Vladimira nametnulo je nadimak polit-pravoslavaca bratstvima i pojedinim episkopima koju su pokušali da se usprotive kulturnoistorijskom razdvajanju velike i male Rusije (Ukrajine) i uvođenju Ukrajine u evro-atlanske strukture koje otvoreno promovišu antireligijska stanovšta. Kao rezultat svega toga bratstva su „ućutkana“, a „problematični“ episkopi poslati čak i van granica zemlje.

Skvorcov ističe da su pravoslavci u Ukrajini trenutno u veoma sličnoj poziciji u kojoj su bili pravoslavci u Crnoj Gori prije izbora, te da bi i Crkva u Ukrajini (UPC MP) morala da promijeni uobičajeni model ponašanja, tim prije što vjernici prolaze kroz jedan od najtežih perioda u istoriji.

„Zar se treba uzdržavati od kritike onih koji su progon kanonski priznate crkve deklarisali kao jedan od svojih primarnih ciljeva?“, pita se on.

Svorcov podsjeća da čak i u odlukama arhijerejskog sabora Ruske pravoslavne crkve iz 1997. godine dozvoljeno ostvarivati kontakte sa političkim organizacijama „u svrhu ostvarivanja ciljeva korisnih za crkvu i narod“.

A ako crkva javno pohvali bilo kog kandidata ili partiju za dosledno poštovanje hrišćanskih vrijednosti za njegov dobrotvorni i posvećeni rad pomaganje u građenju hramova, i to ne samo u predizbornim periodima – to se svakako ne može tretirati kao politička podrška. Uostalom, ocjenjuje, narod će pažljivo slušati glas crkve samo ako ona bude davala duhovnu i moralnu ocjenu za sva društveno-politička previranja od javnog interesa.

Uostalom Arhijerejski sabor RPC 2011. donio je i sljedeću odluku: „Crkva zadržava pravo da daje ocjenu političkih programa i izjava, naročito onda kada je riječ o otvorenoj ili zatvorenoj propagandi bezbožništva, relativizovanju moralnih normi, falsifikovanju tradicionalnih vrijednosti u ličnom, porodičnom ili javnom životu, propagandi grijeha, nanošenju štete istorijskim ili kulturnim spomenicima, degradaciji ili potpunom uništenju okoline, duhovnom ili fizičkom zdravlju ljudi, vaspitavanju budućih generacija, kao i brizi o siromašnim, bolesnim, starim i ljudima koji zavise od tuđe pomoći“, zaključio je.

Pročitajte još:

(FOTO) Sedam ključnih tačaka buduće Vlade Crne Gore: Radiće u interesu svih građana bez obzira na vjeru, naciju, politiku