,,Crnogorka“ 1884: Ako je ikad išta s’ neba na zemlju srpsku palo to su srpske gusle i gudalo

Gusla svetih Božjeg dara, kod tvojega je oltara. Klečim, klanjam, pa ti velih: Ako je ikad išta s’ neba na zemljicu srpsku palo to ste gusle i gudalo, stihovi su čuvenog maršala stare Crne Gore i velikog srpskog patriote, Jovana Popovića Lipovca, koji su objavljeni u cetinjskom listu ,,Crnogorka“ 8. marta 1884. godine.

Gusle javorove

Koliko sam mlađan putam
Dok po svjetu bjelom luta,
Sluša strune žića pune,
Čas gdje zveči ko da kune.
Na vrh neba Boga tvorcam
Čas gdje slave Čudotvorca!
Čas paklenske rišuć muke,
Čas u rajske gdje te ruke,
Zvon čitare, arfe, frule,
S grješnog svjeta b’ premetnule!
Pa zvuk nježni nježnih struna,
Koliko puta kao munja,
Posjeća mi srce mlado,
Tad u drugi svjet sam pado.
Zaboravljajuć zemno žićem
Zemno žiće, gorko piće,
Topeći se u slasti more.

U nebesa tamo gore,
Ali sve te zvuke kad bi,
U jedan zvuk pjesnik slio,
Nebi jednih gusla jeku,
Javorovih ravan bio!
Gusla svetih, sveti zvuci,
Prevahu mi u sreći, muci,
Srpske slave ladna groba,
I plač gorki Srba roba.
Gusla svetih sveta jeka,
Tebe radi pet vjekova,
Oštra mača ču se zveka!
Gusla svetih – moći pune,
Čudotvorne su ti strune!
Pet vjekova tvoga plača,
Oslobodi pola srpstva
Ot turskoga već harača!

Gusla svetih koje cmile,
Od tuge bis’ osušile,
Dano jošte nije treba,
Da rod srpski uskoleba!
Da g’ nauči da g’ zastavi!
Da ga tuđin ne poplavi,
Gusla svetih, čudotvornih,
Kad zagude kad zaječe,
U mrtvog će smrtnu ranu
U jedan mig da izlječe!
A nekmoli plaha roba,
Da ne digne iz ladna groba!
Gusla svetih Božjeg dara,
Kod tvojega je oltara,
Klečim, klanjam, pa ti velih:
Ako je ikad išta s’ neba
Na zemljicu srpsku palo
To ste gusle i gudalo!

Pročitajte još:

,,Cetinjski vjesnik“ 1910: Varvari bi da zabrane našu srpsku svetinju koja govori o slavi i veličini Srba