,,Crnogorka“ 1884. o knjazu Nikoli: Kao vladar, kao čovjek, kao Srbin, kao pjesnik – on je srpskom rodu dika
1 min read
Knjaz Nikola
Kao vladar, kao čovjek, kao Srb i pjesnik, on je svemu rodu dika, a nama nebesnik. Daj Mu, Bože, što Mu želi srce domorodno: gorske st’jene proširene, a srpstvo slobodno, rodoljubivi su stihovi pjesme koju je u čast knjaza Nikole napisao Filip J. Kovačević, a koja je objavljena u cetinjskom listu ,,Crnogorka“ 27. septembra 1884. godine.
Pjesma na dvadesetpeti septembra
Vesel’mo se, braćo moja,
Pune su nam grudi!
Slavu Bogu diž’mo mnogu,
Kad smo sretni tudi!
Kad Mu čelo mjesečevo,
Lice puno žara
Blista, sjaje,
K’o plam da je
Iz božih njedara.
Pa ni soko nema oko,
Ka’ što Njemu sine:
Sve što nije za pogleda,
To pred Njime gine:
Bruka drhti, guba pada,
Kukavica trne,
Bogu slava,
To je glava
Naše Gore Crne!
S teških briga sve o Srpstvu
I narodu svome
Kosa Mu je procvjetala,
Ma što kvara tome?
Stara kosa, mlado srce,
Dobro odgovara:
Svak se divi,
Bože, živi
Knjaza Gospodara!
Na poprištu srpske misli
I srpskoga prava,
On ne štedi Svoju krvcu,
Ni Svojijeh glava;
Našu Goru muški čuva,
Srpstvu nad’ uliva:
Pravdo sveta,
Mnogo ljeta
Drži nam Ga živa!
Kao vladar, kao čovjek,
Kao Srb i pjesnik,
On je svemu rodu dika,
A nama nebesnik.
Daj Mu, Bože, što Mu želi
Srce domorodno:
Gorske st’jene
Proširene
A Srpstvo slobodno!
Pročitajte još:
Smrt Montenegru!
Živjela Crna Gora!
Jel vam se smrklo milogorci?
Novokomponirani montenegrini i dukljani su toliko zadojeni mržnjom prema svojim djedovima Srbima da bi prije pristali da se poturče no da priznaju što su. Iako montenegrini i bez ovih hiljadae originalnih dokaza koje godinama objavljujete dobro znaju da su porijeklom Srbi, oni to nikada priznati neće već će istrajavat na glupavim tvrdnjama kao sto je ona da kod nas biti Srbin znači bit pravoslavac. Drže se oni te sulude teze ka pijanica bandere, jedino nemaju odgovor ko su onda kroz istoriju bili Srbi katolici i Srbi muhamedanske vjere, kako su se nekada sami izjasnjavali. Ako će bit po njihovome onda ispada kad prevedemo Srbin=pravoslavac da su oni bili pravoslavni katolicii i pravoslavni muslimani. A tako nesto čak ni oni u Dobrotu pod najjačom terapijom ne bi kazali i tvrdili. Ne treba se baviti tim izrodima od svoje vjere i nacije jer oni ionako lagano klize ka unijaćenju a zatim katoličanstvu, imali smo kroz istoriju i kod okolnih naroda takav proces, to čeka i njih. Žalim samo što će djeca moga brata vjerovatno biti druge vjere i nacije od moje djece, pa mjesto da se vole ka braća oni će se mrzjeti.