,,Crnogorka“ 1885: Kunem ti se Srpskom crkvom, pravoslavnom vjerom mojom, za slobodu Crne Gore neću žalit’ svoje krvi
Crnogorac
Kunem ti se srpskom crkvom, pravoslavnom vjerom mojom, i imenom i značajem i slobodom zlatnom svojom. I tako mi sviju mošti, i tako sviju sveca, i tako mi neba, zemlje, sunca, zv’jezda i mjeseca. Boriću se kao tigar, jurišaću na zlotvore – za slobodu Crne Gore neću žalit svoje krvi, stihovi su istaknutog srpskog intelektualca rodom iz Grblja, Filipa J. Kovačevića, koji su objavljeni u cetinjskom listu ,,Crnogorka“ 1885. godine.
Jednoj Crnogorki
Kunem ti se glavom mojom
I vijekom svoga žića, —
I tako mi srpske slave,
I poštenja Obilića;
Kunem ti se mišicama
Crnogorskih sokolova,
Kunem natnjom roda moga
Od Kosova — od vjekova;
I tako mi svake muke,
Što je Srbin pretrpio,
I tako mi Bog pomoga’,
Đe ga igda pomolio;
Kunem ti se lebom svojim,
Koji ovđe vjerno ijem, —
I tako mi Božje krvi,
U pričešću koju pijem;
Kunem ti se srpskom crkvom,
Pravoslavnom vjerom mojom,
I imenom i značajem
I slobodom zlatnom svojom;
I tako mi sviju mošti,
I tako sviju sveca,
I tako mi neba, zemlje,
Sunca, zv’jezda i mjeseca; —
Kunem ti so nrvom suzom,
Te iz oka čojku pade
Kunem zadnjim utočištsm
Zlatotkane ljucke nade;
Ljubavi mi one čiste
Srpske majke Jugovića,
I tuge mi njene gorke
Za svojijeh devet tića;
Oružja mi svejetloga,
Ta mi ono ne rđalo, —
I sramotnu pogibiju
U pomami ne zadalo; —
I tako mn oca moga
I tako mi majke mile,
I tako me ne prezrele
Posestrime srpske vile: —
Ja te ljubim!
Oh! ljubav je
Bez ljubavi tuga velja:
Punan svijet taštih želja
Bez priznanja i milosti:
Čaša meda u okean
Očajanja i žalosti!
A za tebe nije svijet
Onaj prosti hladnih grudi;
Za tebe su žive duše,
Puna srca, — dobri ljudi.
Oh! ljubi me! Moje prsi
Prostrane su i velike,
Ljepote ću u njih sabrat
Vasione svekolike;
Probudiću uspavane
Želje, nade, osjećaje,
Uznijet se na visinu
Otklo žarko sunce sjaje:
Pa ću tada pjesme viti
Slavopojke svakojake, —
Pjesmama te izvijati
Nad svijetom pod oblaks.
Sakupiću notnje šarne,
Poskidati zvj’ezde sjajne,
Ugrabiti zlatne zrake
Veselice zore bajne;
Dugu ću ti s neba svući,
U dugu te svu obući;
Suncem ću te obraditi,
Mjesecom te opasati:
Slaviću te kao Boga —
Ka’ idola svoga.
Oh! ljubi me, Crnogorko!
Ja ću tebi v’jenac sviti,
Koji će ti besmrtnošću
Divnu glavu okititi.
Tvoja slava oriće se
Po dubrava i lugova;
Njena jeka biće jača
Od vjetrova i valova:
Svaki ćete poštovati
I zaviđat uvijeka
Sreći, časti, zadovoljstvu,
Što ćeš naći kod meneka.
A ja ću ti dobar biti:
Biću miran kao janje,
Biću hitar kao lane,
Biću radan kao mravi, —
Biću vjeran i postojan
U štovanju i ljubavi.
Za tebe ću milost prosit
Svakoj crkvi i svetinji;
Zalogaj ću predvajati
Pa dijelit sirotinji; –
I moliću višnjega Boga
Da te drži jedru, čilu,
Da ti svako dobro dade
Na mojemu krilu.
Ljubi mene, Crnogorko!
Biću čestit na divanu,
Biću junak na megdanu;
Timariću vrana konja,
A oružje svijetliti:
Kad zatrubi bojna truba
Na poklič ću prvi biti.
Boriću se kao tigar:
Jurišaću na zlotvore;
Za slobodu Crne Gore
Neću žalit svoje krvi;
Đe najžešća muka bude
Svuda ću ti biti prvi.
Sramote ti don’jet ne ću;
A kad bi to moglo biti,
Tad ću prije umorigi
Zaljubljeno srce moje, —
Sve rad tebe, Crnogorko,
I ljubavi tvoje!
Pročitajte još:
Nekade Srbi iz Crne gore .Vaše namjere su vrlo jasne.Nemože se što je Crnogorsko pretvoriti u Srpsko .Niti će moći za vjekove vjekova.Dosta je vaše uzurpacije onoga što nije vaše
Nema tu sta da se pretvara uvijek je bilo srpsko.
Pročitaj šta si reko još jednom. Možda se popraviš, no ne vjerujem
Od Vuksana Bulatova,
Koliko je Vlahovica,
Poginulo svukudijen,
Draskovica I Redzica.
I od drugih rovackijeh,
bez razlike porodica.
Sokolovskog naseg jata,
puno ljudi ,puno zlica.
Kad bi Cetinjani samo malo zavirili u arhive i pročitali tekstove od pre 100-150 god, videli bi koliko su u zabludi.
Sve je ovo lako proverljivo, sve je dostupno na sajtu Digitalne biblioteke Crne Gore. U PDF formi, možete naći svaki novinski članak iz ovog perioda.
Što se nj i h tiče, uzalud ove i ovakve istine, uzalud zdrav razum, uzalud sve – štedimlijski „hrvatopravoslavci“, gojkoperovićevski fanariotski „pravoslavci“ i milovsko-miraševski laž-pravoslavci i bezbožnici ostaju tvrdo i tvrdoglavo objedinjeni u nacionalisgičkim veljecrnogorskim lažima i krađama srpskog identiteta i kulturnog imetka, sasvim po zloj volji rimskog pape i Josipa Brozomornog!
Garant je opet srpska fake news, lazne istorijske cinjenice, jel tako nacisticki-fasisticki usraski dukljani ?