Crnogorski darvinizam

Piše: Batrić Babović

Darvinizam je najuticajniji pravac u Crnoj Gori. Posebno mjesto u klasifikaciji darvinizama zauzima politika. Jedino se problematizuje pitanje lika i ogledala. Tu je čak i Petar II Petrović Njegoš bespomoćan. Dejstvuje vezanih ruku svojim djelom po svim vrstama novotvorinskih izmjena.

Ni Luča mikrokozma, niti Gorski vijenac ne mogu da odbrane prekrajanje identiteta i nastajanja novih otuđenih generacija. Miloizam je na snazi kao etalon neoliberalnih tekovina. Izmijenio je svoje lutke na pinokiovoj političkoj pozornici. Umjesto onoga po kome ovaj politikantsko-umjetnički pravac nosi ime, danas svojim neukim političkim oruđima po izbezumljenim narodnim masama, svijetloj prošlosti i (ne)svijetloj budućnosti djeluju hibridni darvinisti pogubljeni između lokacije u odnosu na ogledalo, u kome se ogleda glavni junak djela Čarlsa Darvina i epizodni paralelista u Gorskom vijencu Petra II Petrovića Njegoša .

U tom sudaru likova sa ogledalom direktnu i kolateralnu štetu preživljava uranijumom i duhom osiromašeni puk. Za puni smisao nedostaje litijum. Ili je možda sveprisutan. Pokazaće se jednog dana. To što se ne mijenja boljševičko-neoliberalna birokratija nikoga ne nervira. Fale ljekari, sudije, tužioci, inženjeri… Procesi stoje, problemi se gomilaju, pamet odlazi, odliva se intelektualni potencijal. Političko krilo mafije se regeneriše, kriminogenost buja, čast i poštenje idu u arhiv prašine i relikta. Brine li to ikoga od Darvinovih naslednika, njegovih predmeta interesovanja i potomaka? Bitno je imati puno korito za sebe a igre i pesme za duhom i tijelom izgladnjeli puk. Važno je imati i “ srpski svet “ i „crnogorski svijet“ od istih porodica i plemena. Još važnije je imati majmune za političke eksperimente i koalicione egzibicionizme. Za šaku karijerizma i minut slave sve što je zahtijevalo diskontinuitet sa minulih sistemom treba baciti u zaborav. I pod noge. Odreći ga se u ime raskida sa istorijom i tradicijom.

Duh se ne obnavlja gdje vizualisti zrcala kolo vode i gdje se ne prepoznaju u ogledalu duha pustinjaka cetinjskog. Uz veliko izvinjenje Čarlsu Darvinu što je par stotina godina kasnije, ušao kao najslikovitiji opis realizma crnogorske boljševičko-neotvorinske-neoliberalne žabokrečine!