Crnogorski humor

Piše: Nikola Malović

Geografska i mentalitetska granica između Boke Kotorske i Crne Gore nalazi se na 25. serpentini iznad Kotora. Na tom mjestu, ljudi psovkom prestaju da opšte s majkom, jer nastavljaju da po običaju koitiraju s ocem.

Bez sve šale, crnogorski mi je humor stran, između ostalog zato što mu nedostaje univerzalnosti, pa primjeri koji bi se mogli izdvojiti kao tipični više nose osobenosti interne šale – a nju, poznato je, razumiju samo članovi užeg skupa. U prevodu, što je smiješno Crnogorcu, drugome počesto nije, pri čemu ne treba brkati viceve o Crnogorcima koje su mahom osmislili necrnogorci, s onim što jeste crnogorski humor.

Etalon savremenog crnogorskog humora jest ono što čini humoristička skupina „D buks of knjige“, izvorno cetinjska, formirana 90-ih godina prošlog vijeka, a koja je slavu stekla na jednoj podgoričkoj radio stanici s izrazitim suverenističkim tj. separatističkim formatom. „Popularni Buksovci“, kako ih zovu, zarazili su Crnu Goru smijehom, kritikujići na sve većem broju televizijskih kanala (osvojivši vremenom i Radio-televiziju Crne Gore) vlast, crkvu, ljudsku prirodu, parodirajući popularne emisije, imitirajući poznate ličnosti, ali i miksujući žanrove, kao što su muzika i film.

Sve vrijeme valja imati na umu da je naziv – istitucija. Ko sebi da ime „The books of knjige“ možda i ne mora logički da ga brani, posebno ako mu se opus vremenom odredi kao mješavina satire i paradoksa, ali da je pametan – nije.

Buksovci su tokom ere Mila Đukanovića postali toliko popularni da su počeli „da iskaču iz frižidera“. Mnoga su ih mala a ne samo „srednja“ preduzeća angažovala da im naprave reklamu.

Članovi skupine više nisu mogli da postignu obim posla, te su radijske i TV reklame pravili sve više improvizujući, uvjereni u ono što jeste postalo istina: važno je da naziv firme i vrstu djelatnosti pomenu upravo oni, Buksovci.

Moj najveći utisak glede grupe s nesrećno odabranim imenom bio je i ostao da su više intuitivno negoli racionalno osjetili kako oko sebe imaju programski debilizovanu publiku kojoj je valjalo dati što zaslužuje, sve vrijeme podilazeći joj, ne bi li se uzela kinta, kao i u Srbiji što se radi.

I kojekude.

Godinama mučen humorom koji zasmijava Crnogorce, kao čovjek koji od Referenduma iz 2006. ne gleda crnogorske televizije, počesto u kolima, htio – ne htio, naletim na radijsku verziju spota poznatog mi samo usputno, tokom mijenjanja TV kanala.

Čuo sam da je neko opet angažovao Buksovce.

Za razliku od mnogima neprijemčivog engleskog humora što su ga u tada savremeno ruho odjenuli Montipajtonovci – za razliku, dakle, od humora u čijem je ludilu bilo sistema – u humoru Buksovaca sistema počesto nema at all. Dominira improvizacije i šmiranje.

U vremenu u kome svaka njihova reklama ima na hiljade pregleda, lajkova, i komentara, u kojima Crna Gora komentariše To (sve bez znakova interpunkcije) Bravo Carevi hahahahahaha e jeste nas nasmijali… potpisnik ovog teksta gleda zabrinuto s nulte nadmorske, pogleda uprtog iznad hiljadumetarske kotorske 25. serpentine, prema mjestu gdje osjećaj za humor deboto mijenja pol, ali i mentalitet. Što vi je smiješno, evo plaćam da mi rečete?

U moru reklama koje su „popularni Buksovci“ načinili, obratimo pažnju na jednu kojoj još nije sijeda prešla pojas brada.

Pazimo…

Spot na Jutjubu traje 36 sekundi.

Vidimo muškarca koji se svlači do gaća i desno do njega čovjeka u odijelu. Pozadina je puna trske, što će reći da smo na obali jezera, ne mora. Naravno. U sljedećem kadru ćemo na vodenoj površini da vidimo i neki papir.

Čovjek u odijelu s jakim crnogorskim akcentom veli: – Dragane, je li tako? Ono dolje je dobitni tiket od dvije i po hiljade eura. Ako ga ne spasiš, nema ništa ni za tebe, ni za mene.

Gledalac još uvijek ne zna kakav je odnos među likovima. Niti zna kako se „dobitni tiket od dvije i po hiljade eura“ uopšte našao na površini jezera.

Lik koji se skinuo do gaća ulazi u vodu i kaže s jakim crnogorskim akcentom: – Ništa ti ne brini. Samo gledaj da me ne iskida kakvi aligator.

Okej, scenaristi-Buksovci su u priču uveli aligatora. Kad može Siniša Pavić da ih zapati u „Beloj lađi“ koju je proslavio Lane Gutović glumeći Šojića, što ne bi mogli slavni crnogorski humoristi.

Uronjen u jezersku vodu do prsa, uskače onaj što se bio skinuo, i desnom rukom hvata tiket, a potom i zaranja. Da je makar bolno kriknuo, ili da je produkcija u krvavo obojadisala vodu jeftinim hipermanganom iz apoteke – gledalac ne bi bio u dilemi što se dogodilo. No u 15. sekundi reklama glasom iz ofa kaže „Izaberi lakši put do dobitka“. I dodaje naziv onlajn kladionice.

Da jebe oca, otelo mi se kao proučavaocu onoga što zasmijava Crnu Goru. Kliknuo sam na play da vidim što će biti dalje…

Kamera sad ide na Buksovca u odijelu. I kaže ovaj: – Fukara! Čuči dolje i gleda kroz onaj bambus.

Niti gledalac spota zna u prvi mah da je aligator u crnogorskom jezeru upravo ta fukara, ali kapira da nekako nema smisla da aligator s bambusom što stoji okomito može da opaža dešavanja po crnogorskom horizontu.

Buksovac u odijelu obraća se u 27. sekundi nekom bradonji, jakim akcentom: – Garantuješ li da mi neće ižjesti tiket?

Bradonja kome samo obrijani brk fali da bi izgledao vehabli, kaže: – Garantijam.

Što znači ova replika? Bradati je krijumčar aligatora sa Bliskog istoka pa priča iskvareni crnogorski*, ili šta?

Oko potom vidi aligatora prije negoli će Buksovac s jakim akcentom pitati bradonju: – Bi li proda štene od njega?

Štene od aligatora zaista jeste mentalni bastard, i možda najbolje potkazuje što danas crnogorski humor jest. Debilizovanoj publici koja zahvalnost na zasmijavanju dobrano duguje upravo Buksovcima, uopšte ne smeta što čovjek u odijelu na obali jezera pita švercera aligatorah – da li ima štene (!) od aligatora?

Na kraju spota, aligator režeći kao lav (što je još jedno smart rješenje) kidiše na Buksovca u odijelu. – Mrš, mrtav! – viče ovaj, ali beštiju je, srećom, bradonja već sputao povocem, pa ne može da dosegne žrtvu.

Wtf?

Čak i ovakav, gotovo oficijelni crnogorski humor Buksovaca viši je i bolji od srbijanskih Kursadžija i njima sličnog dna, ali je za sedam intelektualnih kopalja ispod rafiniranog srpskog humora, kakav se pak – u više žanrova – razigrava u umu Dragoljuba Ljubičića (alias Dirkis Kisindžera) & braće mu po vicu, anegdoti, humoresci, imitaciji, parodiji, skeču, i naravno satiri.

(Izvor: Pečat)