Čudesni Andrjuša: Predstavljena knjiga o legendarnom profesoru Tarasjevu
Foto: Sputnjik, Senka Miloš
Čovek sa velikim Č, univerzitetski profesor, pisac udžbenika, šarmer, kozer, čuvar tajni i naprosto „čudesni Andrjuša“ – samo su neke od ocena koje su se mogle čuti na predstavljanju knjige o legendarnom profesoru Filološkog fakulteta u Beogradu Andreju Tarasjevu, koji je bio i ostao most između ruskog i srpskog naroda.
U prepunoj sali Ruskog doma o profesoru Tarajsevu, rođenom Beograđaninu a potomku belih Rusa, govorili su samo neki od 34 autora knjige koji je povodom njegovog 90.rođendana objavila izdavačka kuća „Čigoja“ a priredila Branislava Marković.
Knjiga „Profesoru Tarasjevu u čast“ pisana je srcem i dušom, a u njoj su na 170 strana sabrani utisci, sećanja, anegdote iz života i prikazi rada ovog izuzetnog čoveka, pedagoga, ali i osnivača hora „Lučinuška“, prenosi Sputnjik.
O profesoru Tarasjevu su, pored priređivača, govorili njegov sin dr Aleksej Tarasjev, kao i prijatelji i bivši studenti dr Radmila Tonković, dr Slobodan Radulović i dr Mina Đurić. Sam profesor Tarasjev nije mogao da prisustvuje večeri ali je sve pratio u lajv strimu , što je izlaganjima govornika dalo dodatnu emotivnu notu.
Uz zahvalnost priređivačima, izdavačima, direktoru Ruskog doma Jevgeniju Baranovu i svim poštovaocima lika i dela njegovog oca, Aleksej Tarasjev je istakao da je Ruski dom odabran kao najadekvatniji prostor za ovakvo veče jer je upravu tu bila smeštena pre Drugog svetskog rata Ruska gimnazija gde je Andrej krenuo u školu, a njegov otac Vitalij predavao veronauku.
Andrej je povezao svoju otadžbinu i svoj zavičaj, primetila je Markovićeva i podsetila da je slična bila sudbina i Nikite Tolstoja, unuka slavnog pisca, koji je do svoje smrti bio blizak prijatelj sa profesorom Tarasjevom.
Prema rečima Radmile Tonković, on je bio i ostao most između srpske i ruske duše, raskošni pripovedač priča, posvećen „matuški Rusiji“ i njenoj kulturi i divnim ljudima. Studenti su ga, kako je rekla, uvek slušali ne dišući.
Slobodan Radulović se prisetio druženja s Tarasjevom kao parohijanom crkve sv. Trifuna na Topčideru, ispričavši nekoliko anegdota o profesoru poznatom po svojoj vrcavosti i duhovitosti. Mina Đurić se dotle osvrnula na predani rad Andreja Tarasjeva sa horom „Lučinuška“ kroz koje su prošle mnoge generacije studenata Filološkog fakulteta a kojim je, kako je rekla, on rukovodio, horovodio i putovodio.
Hor koji uskoro puni 52 godine otvorio je i zatvorio veče izvođenjem ruske narodne muzike.
Nas Dragi i DiVni Profesor Andrej TarasjeV….
Velika i Duboka SloVenska Dusa KakVu Narocito Rus Ima…
Niko Ne Voli PoeZiju Kao Rus, Niti Pjesmu kao Profesor TarasjeV….
Pjesmom je CuVao Raskosnu Kulturu i Tradiciju Ruskog Naroda….
I Ne Samo Ruskog…. Vec i Bogatu Tradiciju Svih SloVenskih Naroda….
Profesor TarasjeV Ostaje Dio Nasih ZiVota…. Ostajemo Dio NjegoVog ZiVota….
Sa Profesorom TarasjeVim i Horom SlaVistike „Lucinuska“….
CitaVih 50 Godina Traju Radost i Pjesma Studentskih Dana….
Samo IZuzetni Ljudi, Neimari, StVaraoci, Mogu da IZatkaju….
Tako Trajne i NeraskidiVe VeZe…. VJECNE VEZE LJUBAVI….
VeZe Trajanja i PoVeZivanja u Zajednickim Ljudskim Vrijednostima….
Nas DVije Sestre Postale Smo Clanice Hora u Ranim Pocecima….
U Ranim Danima i Pocecima Jednog NesVakidasnjeg SestrinstVa….
Nasa Najstarija Sestra NadeZda je To Inicirala i Insistirala na Tome….
Profesor TarasjeV se sa BriZnom, GotoVo Ocinskom PaZnjom….
Odnosio Prema SVojim Studentima, Narocito Onima Daleko od Kuce….
Tako Smo Tu PaZnju UZiVale i Mi „DVe Sestrice iZ Crne Gore“….
MoZda je PriVilegija Bilo Nase PreZime, Blisko NjegoVom CrkVenom Cinu….
Kada je Daleke 1979-te Godine, Zemljotres Pogodio Crnu Goru….
Profesor TarasjeV i DjeVojke iZ Hora Su Nam Poslali Pismo Podrske….
OdrZali Su DobrotVorne Koncerte Za Pomoc Nasem Postradalom Primorju….
Samo DVa i Po Mjeseca Kasnije, Na VidoVdan, Umro je Nas Stari, Plemeniti Otac….
Kada su Profesor TarasjeV i Hor SaZnali da NeVolja Nikada Ne DolaZi Sama….
Poslali Su Nam Drugo Pismo, PoZiV da Dodjemo u Beograd….
Da Nam je ObeZbijeden Stan, da se Pripremamo Za Ispite i OdlaZak Hora u Rusiju….
U Tim Pismima PrepoZnale Smo Potpis Vrsnog Kaligrafa i, jos Vise, NjegoVu Dusu….
Dusu u Kojoj je Bilo Mjesta Za SVe…. Ljudske Sirine i LjubaVi Za SVe….
Na PutoVanju u MoskVu i Lenjingrad, Octobar 1980-te, Pred Olimpijadu….
Profesor TarasjeV Nas je OrganiZoVao da Posjetimo „Zagorsk – Grad CrkaVa“….
Posjetili Smo Groblje u Lenjingradu i Obisli Grobove NajZnamenitijih Rusa….
I CuVenih Ruskih Klasika…. Studijsko PutoVanje KroZ BogatstVo Ruske Kulture….
Ucenje kao Radost i Pjesma – Bila je FiloZofija Profesora TarasjeVa….
DoZiVljaj Za Jedan ZiVot – PjeVale Smo u Lenjingradu Pred Unukom LaVa Tolstoja….
Profesor TarasjeV…. Ostaje Trajni i DuhoVno-UZviseni Dio Nasih ZiVota….
Kao Istinski Profesor, Kroz Svoje Studente je Umnogostrucio Svoje Znanje i Vrijednosti….
Profesore Andreju TarasjeV, Volimo Vas i Danas…. Kako Ste i Vi VoLjeli Nas….
Neka je BlagosloVljen Vas ZiVot koji Ste i Nama Nesebicno DariVali…. HVala Vam….
I Poslije 50 Godina, Jos Uvijek Traju Radost i Pjesma Studentskih Dana….
Sa Vama, Nase „Lucinuske“ Mocno Plamte u Dalekom SVijetu, Gdje God da Smo….
I Kada Smo Daleko od SVog Naroda, Nase Mladosti i Nasega Lijepoga Bijeloga Grada….