Čuvari „kuće cvijeća“

Piše: Jovan Lakićević

Shvatio sam, ovih dana, sa velikim zakašnjenjem, da je „Kuća cvijeća“ nekakav, valjda sakralni objekat, u koga se, do daljnjeg, ne može i ne smije dirati, jer je tamošnji stanar J. Broz, „dio naše istorije“!

To je bio komentar aktuelnog predsjednika Srbije, AV, na inicijativu čelnika Beograda` AŠ da se J. Broz, osoba dosad neutvrđenog identiteta, izmjesti iz ovog „svetilišta“ i sahrani na nekom beogradskom groblju, poput ostalih upokojenih smrtnika!

Ne bih, ovom prilikom, da spominjem kako su posmrtni ostaci jednog drugog, srpskog predsjednika, SM, sahranjeni u dvorištu porodične kuće u Požarevcu, jer čelnici izdajničke DOSovske vlasti nijesu dozvolili da se sahrani u Beogradu! Makar na groblju „zaslužnih građana“…

No, da se vratim povodu ovog teksta.

I, da počnem od citata da je on dio srpske istorije. On to nesumnjivo i nažalost – jeste! Ali, koje istorije?

Možda one koje će se budući srpski naraštaji stiđeti? I vjerujem da hoće!

Za ovu priliku pomenuo bih samo Brozovo naređenje komandantima „oslobodilaca“ Srbije, iz Vršca 45.: „Prema Srbiji se ponašajte kao prema okupiranoj zemlji!“

Posledice su bile užasne. I nije u pitanju samo 60 hiljada popisanih Krcunovih žrtava, „simpatizera pokreta DM“, nego čak 200 hiljada pobijenih Srba na nebrojenim stratištima, srpskih intelektualaca, ponajprije! Tu ne računam uplanirani „Sremski front“ kao mjesto za likvidaciju preostale srpke mladeži…

Dragi i nimalo poštovani čuvari „Kuće cvijeća“, mislim da bi, prije svake priče o sudbini Kuće cvijeća, trebalo utvrditi šta je tamo sahranjeno!

Sjećam se, naravno, te počasne straže u Skupštini SFRJ, u vrijeme Brozovog upokojenja, prije četiri i kusur decenije, kada smo Slobodan Milošević i ja, vaš autor, bili tamo, na čelu delegacije Starog grada, tada najmoćnije opštine u zemlji. Slobo, kao predsjednik Konferencije SK, a ja kao predsjednik Socijalističkog saveza Starog Grada.

Dok smo bili na počasnoj straži, pogledali smo se nekoliko puta, s pitanjem u očima – da li su u sanduku balvani, ili pijesak!-

Po naknadnom svjedočenju osoba koje su spremale sanduk iz Ljubljane, ispostavilo se da je u pitanju ovo drugo. Čini se da smo i Slobodan i vaš autor, držali počasnu stražu – pijesku! No, ajde, da ne nagađamo.

Prije nego zabranimo da se izmještaj Brozovog grob iz Kuće cvijeća učini, pokušajmo da saznamo – šta je u njoj sahranjeno! A za to danas, valjda , neće biti problem.

Kad se skloni nadgrobna ploča od nekoliko tona, i kad budu uključeni forenzičari, znaće se ko je tu sahranjen. Ili, šta je tu sahranjeno!!

Iskreno se nadam da ova zabrana AV neće spriječiti takvo minimalno, a logično istraživanje.

Znaćemo, dakle, da li je „najveći sin naših naroda i narodnosti, (samo ne znam kojih), Tito „ tamo smješten, ili je to učinjeno na groblju Habzurkovaca, u Beču, gdje je sahranjen , kao jedan od više banbračnih sinova bečkog cara Franja Josifa…

Kad saznamo istinu, valjda će naknadne priče i polemike biti dozvoljene…