Da li je zauvijek okončan ,,Američki vijek“
1 min readPiše: Patrik Bjukenen
„Politika prestaje na američkim obalama“ bila je doktrina koju su, ne tako davno, poštovale obje stranke, posebno kada je predsjednik boravio u inostranstvu, govoreći u ime nacije. Doktrinu je prvi ustanovio senator Artur Vandenberg iz Mičigena 1947. godine, pošto su mnogi republikanci na 80. sjednici Kongresa pružili podršku Trumanovom vođstvu u Hladnom ratu protiv Staljinove imperije.
Tradicija poštovanja ovog načela trajala je sve do sredine šezdesetih godina, kada je lijevo krilo Demokratske stranke skrenulo u iracionalno – i čak nasilno – protivljenje prema ratu u Vijetnamu i predsjedniku Lindonu Džonsonu.
Republikanski predsjednici Nikson, Regan i Buš stariji su, uz podršku konzervativnih demokrata, vodili Ameriku do konačne pobjede u Hladnom ratu. Ipak, izuzev kratkih perioda, poput okupljanja oko Džordža Buša starijeg nakon trijumfa u Zalivskom ratu 1991. godine i Džordža Buša Mlađeg nakon 11. septembra, istinsko nacionalno jedinstvo više nikada nije bilo obnovljeno.
Nedjelja raskola
Ako za tu tvrdnju uopšte treba iznositi dokaze, ova nedjelja ih je pokazala. Predsjednik Tramp otputovao je u Hanoj kako bi se sastao sa sjevernokorejskim diktatorom. Predmet pregovora bilo je nuklearno oružje Kim Džong Una, uključujući i njegove rakete koje bi mogle doprijeti do naše domovine.
Kako je Demokratska stranka vrhovnom komandantu poželjela sreću u njegovoj misiji za Ameriku? Tokom Trampovog prvog dana u Hanoju, Odbor za nadzor vlade Predstavničkog doma kojim predsjedava Nensi Pelosi održao je javnu raspravu na kojoj je učestvovao bivši Trampov advokat i savjetnik Majkl Koen, osuđeni lažni svjedok i prestupnik koji se nagodio sa tužilaštvom da mu se smanji kazna.
Vašington je uživao. Televizije su pratile ovaj događaj od početka do kraja. Koenovo svjedočenje stavilo je u drugi plan samit Trampa i Kima, pa čak i vijesti o vazdušnim sukobima Indije i Pakistana, dvaju nuklearnih sila koje su vodile tri rata od sticanja nezavisnosti prije 70 godina.
Kakvi su novinski naslovi sačekali Trampa kada se vratio kući odbijajući da ukine sankcije Sjevernoj Koreji u zamjenu za blage ustupke koje je ponudio Kim? „Koen označio Trampa prevarantom“ bio je naslov na vrhu naslovne strane Vašington posta. Koenov prikaz svog starog šefa bio je hrabro citiran iznad: „On je rasista. On je manipulant. I on je varalica“.
„Koen optužuje Trampa zbog laži i zataškavanja“, stajalo je na naslovnici Njujork tajmsa. „Koen označio Trampa rasistom, varalicom i prevarantom“, glasio je ogromni naslov Fajnenšel tajmsa. „Koen ističe da je Tramp instruisao zataškavanje“, bilo je na vrhu naslovne strane Volstrit džornala.
Trampu se često prebacuje to što medije naziva „neprijateljima naroda“. Ipak, ti isti mediji ga u kolumnama, kao i u uvodnicima, obično nazivaju rasistom, seksistom, ksenofobom, homofobom, islamofobom i fanatikom. Upuštanje u mržnju prema Trampu je preokupacija, opsesija ovog glavnog grada. Ti naslovi otkrivaju ne samo novinske presude izdavača, već i plan elite koja mu se prva obraća svakog jutra.
Taj plan podrazumijeva slamanje predsjednika, njegovo sramoćenje, pad i, ako impičment ne bude moguć, težak poraz 2020. godine i naknadnu optužnicu. Naši takozvani „sanjari“ u Vašingtonu maštaju o trijumfalnom povratku establišmenta na vlast sa koje ga je američki narod zbacio 2016. godine.
Ipak, savez koji teži da sruši Trampa je zastrašujući: perjanice duboke države i medijski saradnici, Demokratska stranka i Predstavnički dom, većina članova američkih uticajnih novinarskih krugova, kao i kulturne elite u umjetnosti, akademiji i Holivudu.
Prva scena prvog čina
Koliko su daleko, izvan politike, otišle podjele u našem društvu? Kako su djeca Kovington katoličke škole otkrila, nošenje MAGA kačekta (kačket sa natpisom Make America Great Again bio je sastavni dio Trampove predizborne kampanje i znak raspoznavanja njegovih pristalica) se sada smatra rasističkom provokacijom.
U predstavi koja se odvija, Koenovo svjedočenje pred odborom Predstavničkog doma bila je prva scena prvog čina. Sada slijedi Milerov izvještaj, iako se čini da Robert Miler i njegov tim, nakon dvogodišnjeg istraživanja, nisu pronašli nikakav dosluh između Trampa i Vladimira Putina u slučaju hakovanja Nacionalnog odbora Demokratske stranke ili kampanje Hilari Klinton.
Stoga se nade Trampovih mrzitelja usmjeravaju ka kancelariji američkog državnog tužioca za južni distrikt Njujorka. Predmeti istrage su Tramp organizacija, Tramp inauguracioni odbor, Tramp fondacija, porodica Tramp i svaki entitet u koji je Donald Tramp bio uključen u prethodnih 40 godina.
Još jednom, pošto je predsjednik šef države i šef vlade, on ne može biti optužen. Prvo mora biti smijenjen sa mjesta predsjednika. Ali, da bi ga uklonili, demokrate ga moraju opozvati u Predstavničkom domu i osuditi ga u republikanskom Senatu. A ako to ne učine, moraće da ga pobijede na izborima.
Godine 1968. Džordž Valas iz Alabame otcijepio je južnjačke desne populiste iz Demokratske stranke. Liberali Džin Makarti, Robert Kenedi i Džordž Makgovern napali su potpredsjednika Huberta Hemfrija sa ljevice. Pobunjenici iz Grant parka su završili ostatak. Nikson, koji je tada vodio manjinsku Republikansku stranku, imao je ubjedljiv komentar: „Ako demokrate ne mogu da ujedine svoju vlastitu stranku, kako misle da mogu ujediniti naciju?“.
Svijet koji sve ovo posmatra danas se pita: Ako ste vi Amerikanci u ratu sa samim sobom zbog rase, religije, morala, kulture i politike, ako ne možete da se ujedinite, kako onda mislite da možete ujediniti svijet? I oko čega?
Možda je američki vijek zaista završen.
Izvor: Novi Standard