Da li se i kome ispovijedaju sveštenici
Vladika Atanasije i o. Darko Đogo
Piše: o. Darko Ristov Đogo
Često me ljudi pitaju da li se i kome ispovijedaju sveštenici.
Odgovor je jednostavan: ispovijedaju se drugim sveštenicima. Obično je uređeno da se sveštenici obavezno ispovijedaju na „bratskim sastancima“(večeras je u hramu sv. Save u Foči bratski sastanak srbinjskog arhijerejskog namjesništva, naš ispovjednik je i inače sveštenik kod koga se najčešće ispovjedam, prota Milorad Novaković).
Naravno, i sveštenici imaju potrebu da se ispovijedaju ne samo kada se to „mora“, već i po potrebi duhovnoj.
Često čujem i pitanje: pa kako je Vama, oče, kada se ispovjedate?
Uh, da kažem odmah: nije lako. Možda jedino što nemam onu sumnjičavost, koju mnogi na žalost imaju, prema svešteničkoj povjerljivosti. Sve ostalo je isto. Stoji mi knedla i obliva me znoj kad se sjetim šta sve treba da kažem pred Hristom i sveštenikom. Sličan osjećaj kao kada smo se spremali da plivamo u hladnoj Ćehotini. Nije lako. Opet se nadaš da nećeš u ledu ostati zauvijek. I moraš da stisneš petlju.
Kako je onda moguće da i takav sveštenik, poput mene, ispovjeda druge ljude?
To je složeno pitanje, ali bih pojednostavio: po nužnosti službe. Po pravilu, samo stariji i iskusni sveštenici bi trebalo da budu ispovjednici. Kod nas se po potrebi parohijskog života ustalilo da mlađi sveštenici ispovjedaju, a ponegdje, na žalost, da samo čitaju razrješnu molitvu. Ja je ne čitam, ali, mada me ispovijedanje vrlo često potrese i nisam siguran koliko sam dobar ispovjednik, ostaje činjenica da sam, sticajem okolnosti na koje nisam sam uticao, trenutno jedan od starijih sveštenika u Foči (najstariji fočanski sveštenici u aktivnoj službi, o. Aleksandar Vidaković i o. Nenad Tupeša su rođeni sedamdesetih godina HH vijeka, ja sam 1983.godište). Dakle: po nužnosti sam i ispovjednik, po lošem izboru između mladog ispovjednika ili nikakvog.
Dakle: ljekar se, ipak, ne liječi sam. I njemu je potrebna gorka terapija bez koje nema ozdravljenja.
„Ja sam samo svedok“-“ ja sam tu da posvedocim“. Citat od jedne iz molitava koje bi trebalo da svestenik cesto i pred pokajnikom da procita pred ispovest. Dakle u svetoj tajni ispovesti svestenik je svedok da hriscanin pred nekim tj. Ukazuje na trag priznanja ne samo pred Gospodom i Andjelima vec i istinom pred demonskim zlim bicima a po mogucnosti i pokajanjem svoje grehe. Svestenik cita molitve pre nego pokajnik pocne da izgovara grehe i slusa i pokajnik sebe i svestenik ispovest. Ispovednik dobar moze i neko pitanje da postavi a Duhovnik koji nosi i krst odgovornosti jer nosi krst svog ceda daje i savete . Dakle svestenik slusa ispovedanje greha svestenik ispovednik postavlja i podpitanja a duhovnik sve navedeno al daje savete koji nekada mogu bit i poslusanje . Saveti o umanjenju gresnosti kroz duzi dijalog bi trebalo u nacelu biti van svete tajne i s onim koji je prosao uspesno ta iskusenja a jos ako je uspesan i u savetovanju kako umanjiti zelje gresne il cinjenja gresna il necinjenja dobra.