Da li smo dostojni?
1 min read
Republika Srpska se ozbiljno približila proslavi svog 33. rođendana, jer je 9. januar gotovo na pragu. Pune 33 godine moglo bi se reći traje ogromna borba da u miru bude sačuvano ono što je, i to treba i po milioniti put da se ponovi, odbranjeno u danima kada je lila krv i sijevali meci.
Ovu republiku je stvorio i odbranio narod. Naši djedovi, očevi koji su tih dana, ne ponovili se više nikada, uglavnom vjerovali u to da vrijedi svaki put s kućnog praga odlaziti sa zebnjom i da je to možda i posljednji pozdrav, jer oni koji nisu tako razmišljali ratište nisu ni vidjeli.
Previše ih se, što isto treba ponavljati iz dana u dan i tako dovijeka, nije vratilo najmilijima. Previše ih je prerano dalo sebe za slobodu.
U toj slobodi, u tom miru živimo i danas. Ali da li smo dostojni onih koji su pali za nas? Da li im se, kao i mnogima koji su na svojim leđima osjetili jačinu bičeva rata i žar metka, odužujemo na pravi način?
Nema idealne ni države ni republike na svijetu, šta god da pisalo ili ne. Ni Republika Srpska nije izuzetak. Niti teku med i mlijeko, niti cvjetaju ruže iza svakog ćoška, ali tu smo mi, njeni stanovnici, počevši od onog vrijednog seljaka niz čija leđa decenijama lije znoj pa sve do onih koji se godinama znoje, ali u odijelima. A između njih podijeljeno društvo, uvjereno da za ovu državu, bilo to zbog sve češćih poskupljenja, javašluka vlasti ili držanja nacionalnih tenzija i tri decenije kasnije, ne vrijedi ni, što se kaže, pet para.
Upravo su to mnogi koji i danas oplakuju najmilije, a koji se uglavnom pominju u vrijeme važnih praznika riječima da su „ugradili svoje živote u Srpsku“, a u isto vrijeme gledaju kako se vlasti spore i o centralnom spomen-obilježju borcima bez kojih ne bi ni imali ono što imaju – moć, kako god se tumačila.
U isto vrijeme su i svi obični smrtnici zapljusnuti gnusnim optužbama na relaciji i Sarajevo – Banjaluka, ali i Banjaluka – Banjaluka i Banjaluka – Bijeljina, umjesto da inat, sujetu i političke razlike ostave po strani i pokušaju da zajedno urade ono za šta su na kraju krajeva i birani. Jer nije bitno u borbi za koji nivo su pobijedili, već za koga treba da se bore.
U vrijeme ozbiljnih procjepa i podjela u jednoj maloj republici, a preskupo plaćenoj, izostaje i reakcija javnog mnjenja, stručnjaka. Pa valjda ih imamo ili ne mogu da dođu do riječi. A onaj obični narod… Zaokupljen mahom time kako da opstane, sve više odmahuje glavom i žali sve one koji, za sanjanu slobodu i slogu, dadoše i sebe.
Glas Srpske
