Da se jadu nasmijemo!

Piše: Jovan Lakićević

U moru loših vijesti koje nas ovih dana zasipaju sa svih strana, konačno i jedna vesela iz Brisela: Crna Gora će Biti prva na spisku za prijem i  kad Unije više ne bude! A na to se, izgleda, neće dugo čekati!

Tako to biva kad nam zemlju, već godinama, vode  „ljudi  s vizijom“!

Druga, ne manje smiješna vijest jeste ona, već oglašena, da je dementni Bajden, uz čestitke za Praznik državnosti(!?) , pobrkao funkcije predsjednika i premijera. Što se mene (i ne samo mene) tiče, to i nije neka neoprostiva greška!

 Tu ni mi sami ne znamo više ko je predsjednik, a ko premijer (oni romantičniji bi rekli – dva tijela, a jedna (politička) duša!)

Usput, opsjećajući se koliko američki čelnici drže do Crne Gore, pada mi na pamet i ona epizoda sa našim osvjedočenim „prijateljem“ Klintonom, na proputovanju u Podgorici, kako je oduševljeno uzkliknuo: „Kako je lijepa ova vaša  Bugarska“!

Znam da bi mi poneko od posjetilaca ovog Portala zamjerio ako ne bih u ovoj prilici  spomenuo i ono „slučajno“ odguravanje  tadašnjeg premijera Markovića od nesmotrenog Trampa, koji će nešto kasnije posvjedočiti da to nije bilo slučajno: „Pa ne bi, valjda, SAD ušla u  rat zbog tamo  neke Crne Gore!“

Pa, možda, ne bi ni Engleska (namjerno izbjegavam pominjanje Velike Britanije), ali se mora priznati da se svojski potrudila da Crnu Goru drži na ivici ratnog stanja, sa krajnje neizvjesnim razvojem događaja, pa, naravno, i posledicama.

Moram da priznam da mi je krajnje smiješna ona  infantilna podvala, kako je otpisanom premijeru  bratski Zagreb omogućio trodnevni boravak u Londonu, kako bi se, koliko toliko, popravio rejting već prežaljenog  aktuelnog rukovodstva Crne Šume. Kao da to nije mogla da učini  engleska ambasada u Podgorici, koja je držala, zahvaljujući, što aktivnim agentima, što spavačima MI 6, u novom, kao i bivšem rukovodstvu, sve konce u svojim rukama. I programske i kadrovske!

Gospođi Medoks pripomagala je i to svojski, u „sređivanju CG“  svojoj koleginici,  gospođa Džudit (valjda sam  ambasadorkama potrefio imena!).  Da bi muka i neizvjesnost bila veća, u Podgorici je poodavno smještem i specijalni sajberski tim NATO.  Ispostavilo se da je Crna Gora  veoma važna strateška tačka u planovima globalista (da ne kažem satanista) o razbijanju Srpstva i Pravoslavlja . (Šta mislite – ko koči potpisivanje Sporazuma i između SPC i Vlade CG?)

Čak su i političke analfabete  shvatile da je u toj funkciji i besramna  Rezolucija o „genocidu“ u Srebrenici i da se sve to uklapa u početak  ofanzive satanista na sve što je srpsko na Balkanu. Rekao sam već na ovom Portalu i  bar tri puta naglasio  da je to – engleska rezolucija!

Svjetski autoriteti, dakle ljudi pozvaniji od jednog novinara, ponovili  su već i više puta  da tu nije bilo ni „g“ od genocida, ali naši čelnici papagajski ponavljaju da se tu zbio „strašan zločin“.  Aman ljudi! Čiji zločin i ko su bili naredbodavci i izvođači?

Valjda se to moglo utvrditi za minulih 26 godina!

U više tekstova pokušao sam da dokažem da su „izvođači“ zločina bili – nekoliko „bezbednjaka“ na čelu sa pukovnikom Ljubišom Bearom,  nesumnjivo  visokim agentom jedne od zapadnih službi! Među „izvođačima“ strijeljanja  muslimanskih zarobljenika, bilo je i 8 pripadnika takozvanog Desetog diverzantskog odreda – Hrvata, Slovenaca, Muslimana i dva Srbina! I to je to.

Pod znak pitanja stavio sam i prisustvo engleskih SASovaca tijeh dana u Srebrenici, uz pretpostavku da su i oni bili „izvođači radova“ na više lokacija!

Ako naredbodavci ovih strijeljana ( po švajcarskom istraživaču A. Dorinu 420, po predstavniku UN F. Korvinu 7oo i po dr V. Šešelju 1.000 do 1.200 muslimanskih zarobljenika) nijesu bili komandanti srpskih jedinica – ko su bili?

Pa, valjda, oni kombinatori  iz Londona i Vašingtona, koji su  planirali svu ovu strašnu podvalu o „srpskom genocidu“!

Minulih dana shvatio sam  zlehudu uzaludnost novinarskog pregnuća.  Ako niko od ljudi koji bi to trebalo da pročitaju  i  da znaju, nije shvatio  da se u Srebrenici  desio  zločin  – prema srpskom narodu,( i još se događa i ko zna do kad će),  nego stalno ponavljaju baljezgariju o nekakavom „masakru“ muslimana, čemu, onda i istraživanje i pisanje?

Čemu pisanje o promjenama u zarobljenoj Crnoj Gori,  kada se tzv „spoljni činioci“ i dalje svojski trude da je zadrže u statusu kolonije, koja se sa sobom ništa ne pita?  A nema nagovještaja da će za mjesec, za godinu biti  bilo kakvih radikalnih promjena! (Postojeći odnos snaga  odavno je  isplaniran!)

Znam dosta ljudi koji, kad shvate da se bave uzaludnim poslom, batale, ili bar počinu. Mislim da i sam  spadam tu negdje.  Moj poslednji naslov na ovom  časnom, patriotskom Portalu bio je: „Samo Gospod može pomoći Crnoj Gori“! To i dalje mislim.  Ako joj nekad bude potrebna moja skromna pomoć – neću izostati!