Dan kad se Miraš naružio Hristu: Na Veliki petak služio „liturđiju“

Prije osam godina NVO CPC (Crnogorski Putujući Cirkus) i njen samoproglašeni „vladika“ antemisani Miraš Dedeić pokazali su svoje istinsko poznavanje suštine hrišćanstva „odsluživši“ na Veliki petak, najtužniji dan u hrišćanskom kalendaru – „liturđiju“.

Podsjetimo, na Veliki petak bogočovjek Isus Hristos raspet je na Golgoti za, kako se u hrišćanstvu ističe, „grijehe svijeta“. Svojom smrću on je ljudski rod iskupio od „žalca smrti“.

Liturgije se služe nedjeljom i praznicima, jer se njome proslavlja vaskrsenje Hristovo. Veliki petak je hrišćanska korota. Tada se ne služi luturgija već samo jutarnje bogosluženje na kom se daje obavijest o Hristovom hapšenju i presudi na smrt. U popodnevnim ili večernjim časovima služe se carski časovi, i to od prvog, koji svjedoči o dovođenju Hristovom na suđenje kod Pontija Pilata, zaključno sa devetim, časom Hristove smrti. U večernjoj službi čitaju se molitve o Hristovom stradanju i smrti.

Zvona su svezana i ne zvone sve do objave Vaskrsa. Sveštenici iznose crvenu plaštanicu i tri puta, uz zvuke klepala, obilaze oko crkve, što simbolično predstavlja Hristovu sahranu.

Plaštanica se potom polaže ispred oltara, a vjernici u tišini dolaze na cjelivanje sve do subote uveče, uoči Vaskrsa koji se slavi od ponoći i kada se u znak vaskršnje radosti oglašavaju i prva zvona.

Vaskrs predstavlja centar hrišćanske vjere. Sve ovo, poznato i djetetu iz školice vjeronauke, nepoznato je onima koji sebe nazivaju „crnogorskom crkvom“.

„Liturđija“ – riječ za koju pretpostavljamo da je verzija montenegrinskog novogovora za riječ „liturgija“, koja je inače grčkog porijekla i izgovara se isto kao i u originalu (λειτουργια) –  održala se tog petka na okrugloj bini ispred Dvorca Petrovića u Podgorici, dobivši time ne samo simbolički već i realno izgled cirkuske predstave.

Dedeićeva „crkva“ u međuvremenu je doživjela „raskol“, jer su i drugi „sveštenici“ htjeli da malo budu vladike. 

Iako je važio za Miraševog naslednika „sveštenik“ i džedaj Lav Lajović je jednoglasno izbačen iz NVO CPC. Kao u ogledalu, Dedeić je svoje grijehe prema SPC projektovao na njega.

„Davao je sebi prava koja mu ne pripadaju, samovoljno se ponašao i dovodio u zabludu vjerni narod. Vrijeđao je arhijereja, klir i vjernike, pravio spletke i pokušavao da dovede do podjele među vjernicima i okrene ih protiv viših crkvenih vlasti“, navedeno je u saopštenju NVO CPC.

U Lajoviću je NVO CPC doživjela svoj aspurdni vrhunac. Slijedeći stope svog „duhovnog oca“ i on je nakon razrješenja odbio da skine mantiju. Poslednji put je uočen u Albaniji gdje se fotografisao kako sjedi na episkopskom tronu, u manastiru Šin Đon kod Elbasana, bivajući ujedno jedini „sveštenik“ i „vladika“ svoje nove crkve i njen jedini „vjernik“.