Danas je Badnji dan

Dan uoči Božića je Badnji dan, dan kada se bdi, odlazi u crkvu na večernje bdenije, otud mu i naziv u srpskom jeziku: badnji, nastalo od b’diti, a to znači dan nespavanja, bdenja.

Ujutro rano, siječe se badnjak. U crkvi se služe carski časovi, nasred hrama, uz otvorene carske dveri i čitanje Jevanđelja. U nastavku se služi Liturgija Sv. Vasilija Velikog, a na sam praznik – Zlatoustova.

Na Badnji dan strogo se posti i po starom običaju jede žito sa medom, u spomen na drevnu praksu pripremanja oglašenih za krštenje na praznik Hristovog Rođenja.

Narodni običaji

Domaćin na Badnji dan u ranu zoru odlazi u šumu i bira stablo za badnjak. Obično je to drvo debljine ruke. Domaćin mora iz tri puta da obori stablo pazeći da drvo padne na istočnu stranu. Ukoliko ne uspje, drvo se otkida usukivanjem i lomljenjem. U nekim mjestima, prije nego što siječe, domaćin prospe malo vina i baci šaku žita. Ponegdje badnjak prizivaju i sa ,,badnjače veseljače“, a dobro je kada se stablo isječe da na otsječku ostane ,,brada“.

U nekim mjestima sijeku tri badnjaka, pa jedan proglase za glavni badnjak, drugi za badnjačicu, a treći za njihovo dijete – badnjače. U nekim krajevima badnjake zaviju u dječje košulje i nose po kući. U nekim krajevima, bio je običaj da se siječe onoliko badnjaka koliko ima čeljadi u kući.

Badnjak se donosi do kuće i prislanja na vrata, domaćica iznosi pogaču koju prisloni na bradu badnjaka, onda domaćin unosi deblo i stavlja ga na ognjište, a djeca prosipaju slamu po čitavoj kući ili na gomilu kraj badnjaka. Domaćin zalije vinom i medom badnjak i pospe ga žitom. Uz to se govori: ,,Mi tebe vinom i hranom, a ti nama svakim dobrom i napretkom“. Potom se badnjak gura na vatru da gori, ponegdje domaćin džarne stablo da iskoče varnice. Ponekad svi ukućani čekaju da badnjak sagori, a nekad samo domaćin ili najstariji član ostane preko noći da čuva badnjak dok sasvim ne izgori.

U toku Badnjeg dana uglavnom se vrše pripreme za najvažniji dio dana – Badnje veče, kada se okupi sva porodica. Večera se na podu pokrivenom slamom. U nekim srpskim krajevima domaćin iznese pogaču pred vrata i viče: ,,Oblače, oblače, Đermane i ostali sveci, dođite da večeramo..“

Večera je uvijek posna, a najviše ima meda i oraha. U nekim selima Pčinje i Dragačeva, cijela porodica izvodi igru ,,kvoc-kvoc“ na silnu radost dece. Kada počne večera, domaćica iznese pogaču koju svi redom lome. Na Badnje veče se ne zaboravlja stoka i sve što je živo u kući i oko kuće. Posle večere svi se međusobno ljube i žele jedan drugom sretan Božić. Večera na Badnje veče je žrtvena, za mrtve pretke. Želja je jednostavna; setiti se duša predaka.