Danilović: Inat, suze i mudrost
1 min read
Goran Danilović, poslanik DF, takođe se osvrnuo na petnaestogodišnjicu NATO bombardovanja Jugoslavije. On je na svom fejsbuk profilu dao svoj osvrt na agresiju NATO saveza.
Osvrt Gorana Danilovića, prenosimo integralno.
Kada su tu noć poletjeli super lovci iz Avijana ućutalo se skoro cijelo čovječanstvo. Skoro! Svi su gledali najskuplju video igru do tada. SR Jugoslavija postala je poligon smrti. Počeo je da ubija „Milosrdni anđeo“. Javljali smo preko Radio Svetigore o svakoj bombi, da se u haosu nadolazećeg pakla ne zaboravi ni jedna mala ljudska smrt…Plakali smo… i molili Boga da siđu – svako od nas bez obzira na hrabrost, na životni izbor…na djecu….Svako od nas imao je nešto posebno da im kaže.
Bio je to nevidljivi rat u kojemu su ginuli djeca, žene, vojnici…ljudi, mostovi i vozovi…Ginula je naša mladost. Pred očima je nestajala budućnost. Svako od nas nosio je po jednu neeksplodiralu minu u srcu. Ljudi su se plazili u visunu…u oblak..u nebo.
Obećao sam sebi kao dječak da ću s posebnom radošću proslaviti 2000-tu godinu. Mislio sam da je cijela generacija odabrana božjom rukom da živi svoju mladost na granici milenijuma. Te 99-te svatio sam da smo odabrani za drugo.. Dvijehiljaditu smo „proslavili“ u porodičnom miru, u nekom snijegu Žabljaka. Nismo bacili ni petardu. Na svu sreću Maša je imala samo dvije i po godine, nisam morao da objašnjavam jer bih eksplodirao iznutra.
Petnaest godina kasnije sjećam se bivše ranjene zemlje…naših pilota koji su tada poletjeli u sigurnu smrt na avionima koji su ličili na zapuštenu otadžbinu…
Vrijeme izliječi i pomiri… vrijeme pokrije svako vrijeme.
Ne zaboravimo ni jednu malu ljudsku smrt….ne zaboravimo djecu. Ne zaboravimo jer smo zaboravili mnogo puta.
Slava i čast, pokoj i mir svakoj ubijenoj i razapetoj sudbini.
Osvetimo se mudrošću…izbacimo minu iz srca.
„Osvetimo se mudrošću…izbacimo minu iz srca“.
Ako je „mina u srcu“ ogorčenost zbog zločina NATO-a ne treba je izbacivati iz srca jer ona je dokaz da smo ljudi i ne pristajemo na zločin i zakon jačega.
Nije mudrost biti u koaliciji sa onima koji će sjutra u parlamentu glasati za pristupanje NATO-u. To je podlost i prevara onih građana koji su vas uveli u parlament da ih zastupate. A vi mudrujete: „izbacimo minu iz srca“, „vrijeme izliječi i pomiri… vrijeme pokrije svako vrijeme“.
Slušao sam sinoć Dušana Stajića, oca vojnika Saše Stajića iz Beograda, prve žrtve NATO-a u kasarni u Danilovgradu. Saša mu je bio jedino dijete, nada koju je ugasio NATO projektil. Dušan kaže: „Ponosan sam na svog vojnika Sašu“! Traži samo da njegov Saša ne bude zaboravljen i strahuje da kad on i njegova supruga nestanu neće imati ko da posjeti Sašinu vječnu kuću. Oni ne mogu „izbaciti minu iz srca“. Izdali bi Sašu.
Ima ljudi koji plaču i danas, kad im pustite snimke tog užasa koji su nam napravili. Neke se stvari ne mogu zaboraviti.
To treba da kažete svojim koalicionim partnerima i kolega u Skupštini, koji su zdušno za ulazak Crne Gore u NATO. Ako su oni zaboravili, ili se prave da su zaboravili, zbog nečije blagonaklonosti ili nekog drugog sitnog interesa, narod nije zaboravio. I neće nikada.
Možda i ugurate Crnu Goru silom na sramotu u NATO, nekad, i tako sebi kupite mjesto na najsramnijim stranicama istorije… Narod nikad nećete uvesti u NATO. A vi treba da ste tu zbog naroda i za narod, ako ste zaboravili.