Danilović: O američkoj demokratiji i našoj „originalnosti“

Piše: Goran Danilović

Sve je otišlo u tvit i trt Milojka

Mi ništa ne radimo originalno i ništa nije naš model: ni način vođenja države, ni vještačke podjele, sukobi, kavge i pregonjenja, čak ni lopovluci različitih vrsta, a posebno, nijesmo ni malo orginalni u izbornim krađama. Frustrirajuće je i razočaravajuće što se ona maksima: „ovoga nema niđe bez kod nas“ pokazuje kao podmetačina koju smo smislili da opravdamo svoju nemoć i neinventivnost. Sve su nas, zapravo, naučili naši „partneri“, političke lovokradice prvog reda, majstori manipulacija, prevaranti sa diplomama prestižnih univerziteta, očevi i djeca demokratije koji su istu izvrgnuli ruglu.
Izborni rezultat mega okršaja između Harisove i Trampa morao je po onome što su nam prenosili mejnstrim mediji biti najneizvjesniji ikad. Zar nismo svi na ovoj planeti bili pripremljeni na cijepanje dlake u devetoro? Na krizu koja će uslijediti i ostati do kraja svijeta i vijeka? Na novi građanski rat u Americi kojim će se, nakon izbora, goniti trampisti i trampizam kao prijetnja američkom i svjetskom miru? I, šta se dogodilo? Ništa!
Trt, što bi se reklo na naš orginalni način – makar nešto od orginalnosti.
Ni pogubljeni i teledirigovani Bajden ne bi izgubio ubjedljivije. Zapravo, zašto su Demokrate i porodica Obama natjerali „dragog čika Bajdena“ da se povuče iz trke? Zašto? I tako su, na kraju, sve izborne mape USA prosto, preko noći, pocrvenjele! „Plavi zid, Pensilvanija, Mičigen; 0,5 i 0,05, kvadratni korijen iz ništa, glasanje džakovima, u ime komšija, rusko-kineski sajber napadi, prognoze „američkog Nosterdamusa“ profesora Lihtmana, Barakovi tvitovi i milioni retvitovanja kojima se mole ljudi da budu spremni za brojanje do poslednjeg listića i lista kupusa. To i svega još nebrojenog i nezamislivog otišlo je u jedno veliko i lažavo ništa, u tvit i trt milojka.

Amerikanci su se ubjedljivom većinom glasova i elektora odlučili da spasavaju svoju Ameriku razjurivši jedan establišment prevaranata koji su tvrdili da im je Ukrajina na prvom mjestu, da ih rane tuđeg roda bole, te da se skupljanjem krvavog novca i interesa na Istočnom frontu bore za bolje sjutra Amerike i Evrope.
Nekakvi vračevi i kouči prognozirali su armagedon kao da su braća babe Roske iz Bele Lađe – šoićizam bez premca i to u srcu demokratije, u kolijevci modernog svijeta. Nakon svega, osjećam nelagodu što godinama pišem i dokazujem da našeg lopovluka i izbornih krađa, straha i prijetnji nema nigdje. Milov sistem, međutim, nije ni najmanje njegov i orginalan. Očigledno, sve je „pljunuti tata“, davno rođen u montažnim kolima SiEnEn-a i prikumljen blagoslovima nekakvih bibisija, blekrokova, istrivera, bilderbergova, mokova, Koka Kole i čuvenog JBS – i to svi.
Ipak, možda opet griješim, možda su nešto naučili i od nas, ne znam, krhko je znanje. Možda! Možda treba sačekati konačni stav analitičara iz Junajted Media? Bešić se recimo nije još izjasnio? Vujović, stručnjak za tijesne i tjestenaste rezultate, je na službenom putu? Dalibor i Procentije još sabiraju? Da li je, u konačnici i podvučeno, konzervativna Amerika imala ustavno pravo da ovako glasa? Amerika je oštrim sječivom podijeljena na muškarce i žene, jesmo li svjesni toga?
Čemu pobjeda Trampa ako je preplakao naš eks gradonačelnik Ivan i to u štabu gospođe Kamale? Čemu nada ako Tramp potpuno potrampi i zarati sa Rusijom i arapskim svijetom? A tako smo se već bili privikli i akomodirali na ovaj bajdenerisani svijet pritisnut slatkim, dosadnim, demokratskim mirom i neobjavljenim III Svjetskim ratom od kojeg su nam se pluća raširila.
Taman smo se nadisali naše i njihove slobode, kad ono Tramp.
E, JBG i JBS – i to svi.