Danilović razriješen kroz „Kafkin proces“: Upravni sud se upravlja prema željama ekstremista

Jasno je bilo odavno, ali je juče potvrđeno Presudom donijetom u slučaju Gorana Danilovića –  Srbima neće biti dozvoljeno da uđu u institucije prosvjete, kulture, bezbjednosti. Jasno je i zašto: radikalizovana grupa navodnih Crnogoraca, koji su cvjetali za vrijeme Đukanovićevog režima, do te mjere su pustili pipke u sve pore našeg društva, da ne žele da dozvole da budu sklonjeni sa pozicija sa kojih, vjeruju, mogu donositi najdalekosežnije odluke.

Nije bila volja većine ni Srba ni Crnogoraca u Crnoj Gori da se dodaju dva slova ne bi li se prekrojila Vukova azbuka, a onda da se tim slovima uče naša djeca u školama – ipak to se desilo. Nije želja bila ni govornika crnogorskog jezika da ih predstavlja diplomirani profesor srpskog jezika i eskpert u srbomrzačkim akcijama Adnan Čirgić, ali nažalost on im se stalno nameće kao predstavnik. Ne govori u Crnoj Gori većina naroda crnogorskim jezikom, pa je on službeni, a srpski nije. Dakle, mala grupa radikala kroji i prekraja istoriju i sudbinu naše države, pred našim očima, upotrebom besramne sile. Pred tom silom ničice padaju slabi, bezlični i bezidejni kadrovi koji su posađeni po ministarstvima i sudovima. 

Sjetimo se kakav je tretman dobila prof. dr Vesna Bratić dok je bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta. Na nivo sveopšteg skandala se podiglo mijenjanje sa latiničkog u ćiriličko pismo na zvaničnom sajtu Ministarstva. Oni su pismo na kom su napisane sve značajne misli našeg naroda, odlučili da prokažu i prikažu kako nekakvo ideološko pitanje. 

O čemu je zapravo riječ u Danilovićevom slučaju?

O čemu je zapravo riječ u Danilovićevom slučaju? Da li je odjednom “otčepilo” u sudstvu? Je li se odjednom zaposlilo mnoštvo vrsnih pravnika u Upravnom sudu, pa su predmeti počeli da se nevjerovatnom brzinom rješavaju, na opštu radost svih? Ne. U Upravnom sudu predmeti i dalje čekaju godinama, ali je u slučaju Gorana Danilovića sve bilo izrazito efikasno. Toliko efikasno da je Presuda bila skandalozno nejasna – što je brzo to je i kuso. Očigledno je postojao plan da se prije izglasavanja novog Zakona o visokom obrazovanju Danilović razriješi dužnosti. Zašto? Zato što je Nacrtom novog Zakona predviđeno da direktor agencije, bez obzira na strukturne promjene u agenciji, ostaje na funkciji do isteka mandata. To nije volja predlagača Zakona, nego su Venecijanska i Evropska komisija u svojim dokumentima to zapisale kao obavezu. 

Iz Presude se ne može zaključiti ništa bez to da je Danilović razrješen dužnosti bez adekvatnog pravnog objašnjenja i da je profesor crnogorskog jezika Milan Marković vidovit. On toliko daleko vidi i tako duboko promišlja da je na konkurs donio dokumenta koja tada nisu tražena, a koja će biti vrlo važna na ubrzanom Kafkinom procesu poznatijem kao proces Upravog suda Crne Gore.

Ukoliko ovakva stvar može da se dogodi javnoj ličnosti, stranačkom lideru, nekome ko je 20 godina na političkoj sceni Crne Gore, šta može da očekuje građanin, po nacionalnosti Srbin, koji se ne bavi politikom i nije u svijetu javnosti? Kako će se zaštiti on? 

Zašto na suđenju nije bilo predstavnika Vlade Crne Gore koji je neopsorno mogao i morao da zastupa interese Vladinog funkcionera Gorana Danilovića? Da li mu nije stigao poziv? Da li nije znao da je to njegov posao? Da li je zalutao? Ili nije mogao da dođe zato što Daniloviću zapravo nikad nije oprošteno to što nije želio da kroji Vladu sa Spajićem, dok su u opoziciji srpske stranke NSD i DNP?

Pitanja su mnogobrojna, a mi nećemo prestati da ih postavljamo.