Darinka Jevrić: Bijeli hram

mirišu dunje u košuljama djevojačkim
jutrom se sanje igraju svjetlosti
nevjesta sniže kosu i đerdan od maslačka
izmisli brezu
i bijeli hram
od riječi uzaludnih
kletvu u srce da zgužvam
što dalje je bacim
od rodne zemlje
od zavičaja
pa nikad više
nikad više soko na pjesmu da mi sleti

a usne se zemlji obećale
mjesečina
mjesečina bi noćas mogla da me rani