Damjanović: Ekonomske posljedice korone biće teške za Crnu Goru

Nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović smatra da je prvi predloženi paket ekonomskih mjera u vidu zaključaka Vlade, odnosno odluke CBCG i najave IRF-a, nedovoljan, uprkos ubjeđivanju nadležnih da je adekvatan.

„Očekujem i mnogo ozbiljnije mjere od strane CBCG, IRF-a, i ostalih nadležnih institucija, a nadam se i od Skupštine Crne Gore, čije je funkcionisanje tokom dosadašnjeg trajanja faktičkog, iako neuvedenog vanrednog stanja, bespotrebno zaustavljeno odlukom aktuelnog skupštinskog rukovodstva“, kazao je Dajmanović u intervjuu za portal IN4S.

Država Crna Gora je, takođe je pogođena virusom korona čije će se posledice u mnogome osjetiti i na polju ekonomije. Koji set konkretnih ekonomskih mjere bi, po Vama, Vlada trebala da preduzme u trenutnoj situaciji, da, koliko je to moguće, spasi crnogorsku ekonomiju?

Ekonomske posljedice virusa korona, biće teške, osim u zdravstvenom, i u ekonomsko-socijalnom smislu. Crna Gora je mala, otvorena ekonomija, sa vrlo problematičnom ekonomskom strukturom, oslonjenom na sektor usluga, pa će kriza koja nadolazi biti posljedica, kako izloženosti spoljnim uticajima, tako i neadekvatnoj strukturi, sa malom proizvodnom bazom. Zato i mjere koje su preduzete, odnosno koje će se preduzeti moraju da budu, u odnosu na veličinu ekonomije, još izdašnije nego što je to slučaj u regionu, recimo u Hrvatskoj, od koje je do sada prepisan najveći broj preduzetih mjera. Naime, naredbama Ministarstva zdravlja, odnosno odlukama NKT, od polovine marta je zabranjeno funkcionisanje gotovo 50-ak djelatnosti sa više od 20 000 zapošljenih, a veliki broj djelatnosti, poput turizma funkcioniše samo na papiru. To znači da, zapošljeni, poslodavci i preduzetnici ne mogu da privređuju, bez sopstvene krivice, i nema dileme da je za cjelokupan period zabranjenog rada neophodno da država subvencionira zarade, odnosno da otpiše obaveze po osnovu poreza i doprinosa. Oko tih najurgentnijih mjera ne može biti dileme. Ključno je sačuvati svako radno mjesto, privremeno ukinuto ili ugroženo zbog naredbi i zabrana od strane države. O ostalim mjerama, pokrivanju direktnih, odnosno indirektnih troškova pandemije treba svakodnevno razgovarati u najširim političkim i društvenim formatima, brzo reagovati, planirati kratkoročne, odnosno dugoročne mjere i, ne manje važno, obezbijediti adekvatne mehanizme za sprečavanje zloupotrebe sredstava koja država mora da stavi na raspolaganje privredi i građanima. Prosto, što brže i preciznije država pomogne privredi, odnosno ekonomiji da profunkcioniše, tim prije će privreda početi da stvara i državi praktično vraća tu pomoć.

Kako ste Vi lično zadovoljni predloženim paketom ekonomskih mjera za pomoć građanima koje je predložila Vlada Crne Gore?

Prvi predloženi paket u vidu zaključaka Vlade, odnosno odluke CBCG i najave IRF-a, bio je nedovoljan, uprkos ubjeđivanju nadležnih da je adekvatan. Naime, odlaganje obaveze plaćanja doprinosa, odnosno tromjesečni moratorijum na kredite i nova kreditna linija IRF-a, su bile kap u moru neophodnih mjera pa sam kritikovao nedovoljnost i neblagovremenost takvih mjera. Čini mi se da sam jedan od rijetkih koji je u kontinuitetu praktično molio Vladu, odnosno nadležne,da brže reaguju i da se umjesto odlaganja poreskih obaveza uvede otpis istih, a uz odlaganja otplate kredita i direktne subvencije za sve zapošljene, poslodavce i preduzetnike kojima je odlukama državnih organa ili zabranjen ili ugrožen rad.  Ovaj drugi najavljeni paket mjera je malo više „kapi u moru“ i vidjećemo kakav će biti konačan izgled tih mjera nakon širokih, nadam se i hitnih, konsultacija koje su najavljene od strane gospodina Markovića. U svakom slučaju, uz do sada predložene mjere od strane Vlade, očekujem i mnogo ozbiljnije mjere od strane CBCG, IRF-a, i ostalih nadležnih institucija, a nadam se i od Skupštine Crne Gore, čije je funkcionisanje tokom dosadašnjeg trajanja faktičkog, iako neuvedenog vanrednog stanja, bespotrebno zaustavljeno odlukom aktuelnog skupštinskog rukovodstva. Sve preduzete, i nove mjere se moraju uvesti u legalan, pravni okvir, uz donošenje određenih izmjena i dopuna ili novih zakona, eventualno i posebnog lex specialis, kako bi sve mjere i odluke imale pravnu osnovu i bile nesporne u dijelu njihovog sprovođenja.

Da li, ukoliko država ne reaguje na adekvatan način, Crnoj Gori prijeti ekonomski krah i teška kriza?

Crna Gora će svakako biti pogođena krizom, a u kojoj mjeri, direktno će zavisiti od postupanja Vlade Crne Gore, odnosno od ostalih nadležnih institucija. Procjenjujem da ćemo, umjesto projektovanog rasta BDP-a od 3,4% u tekućoj godini, u stvari imati pad BDP-a, u najgorem scenario i više od 5%. To nije samo tehnička, već i suštinska recesija sa svim svojim pogubnim posljedicama, ne samo na javne finansije, već i na svaki privredni subjekat u državi, praktično i na ogroman broj građana. Kriza će potrajati, i imaće ne samo ekonomske, odnosno finansijske, već i socijalno-društvene posljedice, kao i političke. Ne smijemo zaboraviti da smo i prije proglašenja pandemije bili u svojevrsnom vd stanju kao država, sa oštrim političkim i socijalnim podjelama, pa nije potrebno objašnjavati u kojem pravcu bi sve ovo moglo da ode, nakon što se izađe iz ovog prvog, prije svega zdravstvenog rova. Zato očekujem odgovornost od svih političkih aktera, prvenstveno od strane vlasti, da se, ne samo retorički poziva na jedinstvo i solidarnost u borbi protiv posledica pandemije, već da se to pokaže i na djelu. Naravno, sa najvećim prezirom uočavam jeftine pokušaje zloupotrebe ove pandemije za sticanje političkih poena, i uvjeren sam da će građani to znati da prepoznaju i adekvatno „nagrade“.

Kako će se sve ovo reflektovati na najveći broj građana u Crnoj Gori, slijedi li teško siromaštvo većem dijelu građana Crne Gore?

Životni standard većine građana je i do sada bio neprimjereno nizak, a direktna je posljedica načina vladanja na političkom i ekonomskom planu tokom tri posljednje decenije, naročito u periodu od osamostaljenja. Socijalne razlike su među najvećim u Evropi, što je i najveća bruka Crne Gore, siromaštvo je široko rasprostranjeno, a raslojavanje je posljednjih godina dobilo dodatni zamah. Stopa kriminala je ogromna, broj ubistava u odnosu na broj stanovnika najveći u Evropi, odliv „mozgova“, odnosno bijeg iz Crne Gore, prije svega mladih je izuzetno visok. Kad se sve ove činjenice pogledaju iz perspektive već sada vidljivih, ali i očekivanih posljedica pandemije, jasno je da nema razloga za preveliki optimizam. Zato podvlačim da je neophodan snažan politički i društveni dogovor da pokušamo sa što većim stepenom solidarnosti i jedinstva, zajedno odgovorimo na krizu. Da makar ublažimo njene posljedice. Istovremeno, da možda iskoristimo i posljednju šansu da smanjimo podjele, ublažimo socijalni jaz, počnemo da mijenjamo strukturu ekonomije, shvatimo da nam šverc narkotika i cigareta ne može biti ključna „privredna“ grana, stvorimo uslove da iskoristimo povratak naših sugrađana u Crnu Goru kao podstrek obnavljanju ekonomskih tokova, da zauzdamo sivu ekonomiju..Ako budemo svjesni da se nema pravo na grešku, uvjeren sam da će posljedice krize biti ipak podnošljive, a da će ekonomski, finansijski i socijalni oporavak biti mnogo brži.

Kako će se, prema Vašoj ocjeni, sve ovo odraziti na turizam koji čini četvrtinu BDP-a Crne Gore?

Turizam je svakako strateška privredna grana, i sa ugostiteljstvom, uključujući i „sive“ ekonomske tokove, odnosno multiplikativne efekte, generiše mnogo više od jedne četvrtine godišnjeg bruto domaćeg proizvoda. Da o efektima po zapošljenost, javne finansije, građevinsku djelatnost ili saobraćaj i ne govorimo. Očekivano je da predstojeća ljetnja sezona, kad god da prestanu mjere zabrane putovanja iz države u državu, ili unutar države, žestoko podbaci, što u paketu sa lošom zimskom sezonom ukazuje da ukupni bilans turističkog prometa i potrošnje u oktobru bude veoma, veoma loš. Osim tih direktnih efekata na turističku industriju, u vidu pada prometa i potrošnje, očekuju se i indirektni negativni efekti na zaposlenost i investiranje, odnosno pad poreskih prihoda za državni i lokalne budžete. Prosto država je naučila da se “vadi“ na turizam svake godine, i da sa tim prihodima od jedne milijarde evra evidentirane, a po mom skromnom mišljenju i najmanje još jedne milijarde neevidentirane potrošnje, praktično pegla sve ekonomske neracionalnosti i promašaje. Osim direktne podrške očuvanju turističke infrastrukture, koja nije podrška vlasnicima i akcionarima, već podrška opstanku biznisa, u vidu maksimalno povoljnih kreditnih linija, odnosno subvencija u dijelu očekivanih sniženja cijena turističkih usluga, neophodna je i podrška u dijelu završetka započetih investicija. Takođe je neophodna podrška kod sezonskog zapošljavanja, ali i marketinške kampanje kojom bi se kako tako nadomjestio očekivani pad interesovanja za odmor tokom predstojeće sezone. To država i banke mogu i moraju da rade sa predstavnicima turističke privrede, vodeći računa i o trendovima i tendencijama u budućem periodu, jer je očekivano da i tokom naredne godine, a možda i duže interesovanje za duga putovanja odnosno globalni turizam bude u padu. To ukazuje da se strateški mora redefinisati turistički proizvod kako bi bio konkurentan, prije svega u regionu, a onda i globalno.

Kada je u pitanju izborni proces u Crnoj Gori, šta možemo očekivati kada se stabilizuje situacija nakon korona virusa. Vidjeli smo zajedničko djelovanje opozicije prilikom najavljenih izbora u Tivtu, koji su kasnije odloženi. Da li taj model može da se reflektuje i na parlamentarne izbore?

U Crnoj Gori ni prije pandemije nijesu postojali elementarni uslovi za fer izborni proces. Ne samo što nije usvojen izborni zakon koji bi uvažio preporuke OEBS/ODIR-a, već su jednostrano, glasovima DPS-a i satelita krajem prošle godine usvojeni tzv. prateći izborni zakoni sa izuzetno podmuklim rješenjima koja dodatno protežiraju vladajuće partije. Sem toga, institucije zadužene za izborni proces su u vd stanju, od Sudskog savjeta i tužilaštva, do Ustavnog suda i Agencije za sprečavanje korupcije, a predsjednik DIK-a je izabran isključivo glasovima parlamentarne većine.

Vlada i parlamentarna većina su u zajedničkom poduhvatu dodatno unijeli podjele među građanima donošenjem tzv. zakona o slobodi vjeroispovijesti, čime su narušile građanski mir i izazvale opravdani revolt desetina i stotina hiljada pripadnika državotvornog naroda u Crnoj Gori. Uz evidentne zloupotrebe pandemije virusa korona od strane dijela vladajućih struktura koje će imati produženo trajanje u smislu predizbornog marketinga, zaista mislim da je besmisleno, u ovom trenutku, faktičkog vanrednog stanja, i pod postojećim uslovima razmišljati o izborima, koji bi najkasnije trebalo da se održe polovinom oktobra tekuće godine. Kada ovo prođe i, nadam se, građani Crne Gore iz svega izađu sa najmanje posljedica, biće priče i o izborima. Očekujem da crnogorska opozicija svakako ozbiljno i odgovorno međusobno razgovara i zauzme jedinstven stav oko raznih aspekata izbornog procesa. A neregularnosti i zloupotreba ima sijaset. Samo ću podsjetiti da su, već raspisani lokalni izbori u Tivtu, odloženi nezakonito, bez ijedne odluke ili dokumenta, isključivo putem saopštavanja stava predsjednika države. To samo po sebi govori o smislu izbora u današnjoj Crnoj Gori, jer mislim da nema nijedne države na svijetu koja izbore zakazuje i otkazuje putem izjava za javnost najviših državnih funkcionera.