Otkako je 30. avgusta prošle godine smijenjen režim Mila Đukanovića, nova vlast je kao prioritet postavila i demontažu sistema, kao i provjeru sumnjivih radnji koje je dugogodišnji kadar lojalan političkim organizacijama na vlasti preduzimao odlučujući na štetu struke i onih koje predstavljaju.

Među takvim istitucijama sistema je i Univerzitet Crne Gore, zbog čijih su politički motivisanih odluka ali i zloupotreba godinama unazad protestovale generacije studenata, a protiv takvih radnji glas su digli brojni univerzitetski profesori.

Kako saznaje naš portal od izvora bliskih Univerzitetu, uprava UCG je u pokušaju da sačuva svoje pozicije i time se zaštiti od provjere potencijalnih zloupotreba u radu – organizovala potpisivanje peticije o navodnoj zaštiti autonomije. Naravno, ta potreba za stvarnom, ne fingiranom autonomijom se nije izražavala godinama unazad dok je bivši režim imao potpunu kontrolu nad UCG. Podsjećamo, predsjednik UO UCG, Duško Bjelica je dugogodišnji član DPS-a, ali se svojevremeno ograđivao da iako je član vodeće partije bivšeg režima, da ih ”ne sluša”.

Naime, radi se o najbanalnijem pokušaju da se kroz isticanje instituta “autonomije” štite privatni interesi i sakriju zloupotrebe za koje postoje jaki indikatori. Usljed novih oklonosti koje Crnu Goru teže učiniti pravednijom i boljom – ispitivanjima potencijalnih nezakonitosti podliježu sve institucije sistema, pa samim tim i Univerzitet Crne Gore.

Više izvora je potvrdilo za portal Borbu, da se takve stvari dešavaju i na Ekonomskom fakultetu u Podgorici i da dekan Nikola Milović predvodi tihu akciju “odbrane” Univerziteta od nove vlasti, kako i da su na njegovoj meti asistenti.

“Ne, to nije istina. Nije bilo nikakvog sastanka, nijesam vršio pritisak na bilo koga. Sve što vas zvanično interesuje pošaljite mejl”, kratko je prokomentarisao Milović u izjavi za Borbu.

Kako je skoro pisao IN4S, pored osnovanih sumnji da je Univerzitet Crne Gore svoj rad usklađivao sa notama bivšeg režima, UCG je naprasno odlučio da svoju navodnu autonomnost štiti šaljući instrukcije rukovodstvima pojedinih fakulteta, odnosno ”lojalnim dekanima”, kao i pojedinim članovima UO – da podstiču nastavno osoblje, profesore i saradnike da organizuju „komitsku odbranu” rukovodstva UCG. 

„Glavni i odgovorni“ za ovakve podsticaje su rektor Univerziteta Danilo Nikolić i predsjednik Upravnog odbora UCG Duško Bjelica.

„Citatni kartel“: Bjeličin „naučni doprinos“

Predsjednik UO UCG Duško Bjelica za kojeg prema informacijama našeg izvora važi da je bio „struja“ bivšeg predsjednika Vlade Duška Markovića, vezuje se donošenje brojnih politički motivisanih odluka i razračunavanje sa nekolicinom univerzitetskih profesora koji su ga za to optuživali.

Pored toga što je na čelo UO UCG došao isključivo kao partijski kadar, Bjelica je naprasno poželio da se koristeći dostupne mehanizme transformiše u ”cijenjenog” naučnika. Premda naslovi i sadržaji njegovih radova već duže vrijeme izazivaju krajnje komične reakcije, on je shvatio da je ”igrica” u nekim statističkim parametrima naučne biografije. Tako je predano radio na takozvanoj naučnoj ekonomija obima – uvećavanje broja i citiranosti radova po metodama kojima se DPS koristio u politici. Naime, postoje jasne indicije da je Bjelica formirao i takozvani “citatni kartel” koje čine povezana lica koja, uglavnom od osoba iz regiona koji “do besvijesti” citiraju jedni druge kako bi pojačavali svoj citatni indeks. Takođe, prema navodima našeg izvora, Bjelica i njegovi saradnici sa Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću, ”podstiču” sve svoje studente da u svojim diplomskim radovima navode njihove radove kao izvor. 

Ako se na prethodno doda i to da Bjelica titulu „najcitiranijeg naučnika sa naših prostora“ posebno duguje članku koji ima 1040 autora (zlobnici bi rekli preko 3 megabajta autora), objavljenom u ”The Lancetu”, a koji je citiran 2017 puta do danas, onda je jasno kako je Bjelica naglo došao do visoke citiranosti. U konkretnom radu, kako navodi naš izvor, uloga Duška Bjelice je u tome što je tehnički organizovao neka fizička mjerenja i potom poslao sirove podatke. O kakvoj ozbiljnosti i ”nauci” se tu radi, izlišno je polemisati.

Dakle, Bjelica je po svemu sudeći, po oprobanom DPS modelu uvezao više lica u ”citatni kartel” kako bi koristeći se mehanizmima ”nauke na kilo” došao do željene pozicije ”najcitiranijeg naučnika”. Naravno, ovim postupkom je ”citiranost” kao jedan od potencijalnih indikatora naučne vrijednosti potpuno obesmišljena.

Kao rektor nije prepoznat, ali kao „lektor“ jeste: Nikolić uklonio epitaf sa nadgrobne ploče svog pradjeda

Drugi „vinovnik“ ove „bune“, rektor UCG Danilo Nikolić, javnosti je najpoznatiji po mijenjanju nadgrobne ploče svog pradjeda.

Poznat je i po neispunjavanju sudskih odluka kakve su odšete u sporovima sa univerzitetskim profesorima, ali budući da je kao rektor poslužio samo da smijeni bivšu rektorku Radmilu Vojvodić za čije se ime vezuju mnoge kontroverze – javnosti je ipak najzanimljiviji po skidanju epitafa sa porodičnog groba jer se pominju „srpski ideali“.

Naime, kako je još ranije objavio publicista Jovan Markuš – to se desilo u Ozrinićima, kod Nikšića, na groblju kod hrama Presvete Bogorodice, gdje se nalazi grobnica oficira Staniše Nikolića, nosioca Obilića medalje.

Upućeni mještani rekli su da je oficir Staniša Nikolić odredio za života koji epitaf treba da bude na njegovom grobu. Ta njegova oporuka je ispoštovana od strane porodice o čemu svjedoči fotografija nekadašnje nadgrobne ploče koja je postojala.

Međutim, poslije smrti Stanišinog unuka, njegov sin, a Stanišin praunuk Danilo Nikolić je skinuo nadgrobni spomenik sa epitafom i postavio novi na kojem je nestao epitaf koji je Staniša za života ostavio da bude na spomeniku.