Demokratski iskorak – Od švercovanih do kupljenih diploma

Piše: Pokret za Pljevlja

Davno je rečeno da nema države bez mafije, ali samo crnogorsaka mafija ima svoju državu. Dokaz za to su brojna hapšenja, čelnih ili dočelnih ljudi, u sudstvu, tužilaštvu i policiji, što nedvosmisleno potvrđuje da je bolest sistemska, jer se ne zna granica gdje počinje država, a završava mafija.
Otvoreni Balkan na crnogorski način.

Ali ne treba se tome čuditi. Crnu Goru su nekada stvarali svetitelji na čelu sa Svetim Petrom Cetinjskim i Njegošem Lovćenskim Tajnovidcem, a današnji Montenegro organizovani kriminal i njegovo političko krilo DPS, na čelu sa Milom Đukanovićem. Da podsjetimo, sukob u jedinstvenom DPS–u 1997. godine, poznatijem kao sukob Mila i Momira, nastao je na odnosu prema dva pitanja. Prvo je bilo odnos prema zajedničkoj državi sa Srbijom, a drugo prema organizovanom kriminalu, odnosno švercu duvana i nafte. Kao što je poznato pobijedili su šverceri i kriminalci. A „što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“.

Nadamo se da će nova vlast istrajati u borbi sa kriminalom i narko kartelima. Međutim, cilj ovoga teksta je da ukaže na još jednu bolest, koja je još opasnija po narod i državu, jer je podmuklija. Prije više od pola vijeka, vo vremja ono jednopartijsko i diktatorsko, u kome nije bilo mnogo slobode, ali je bilo mnogo više reda, a obrazovanje u isključivoj nadležnosti države, pojavio se u pljevaljskoj Gimnaziji profesor fizičkog vaspitanja sa švercovanom diplomom.

Ostala je priča kako je na časovima fizičkog vaspitanja, uglavnom, koristio dvije vežbe. Na komandu „poplava“ đaci su se peli na gimnastičke sprave da spašavaju glavu, a na komandu „avioni“ tražili su zaklon od bombardovanja. Kad je osjetio da će biti otkriven pobjegao je iz Pljevalja, vodeći sa sobom jednu
učenicu koja nije odoljela šarmu lažnog profesora.

U to vrijeme diploma se nije mogla kupiti u srednjim i višim školama, a pogotovu na fakultetima. Međutim, u demokratskom Montenegru kupovanje diploma je uzelo takvog maha, da je najviše vlasnika takvih diploma zaposleno u državnoj službi, pogotovu zdravstvu i policiji. Tako su preko noći prodavačice postajale medicinske sestre, a sitni kriminalci cijenjeni policajci.

Kada je prije petnestak godina u pljevaljskoj bolnici najavljena republička inspekcije za kontrolu diploma nastala je trka dobrog dijela zaposlenih da povuku iz dosijea kupljene diplome. Inspekcija nije ni došla, a njima su plate smanjene na nivo koji je odgovarao stvarnom obrazovanju. Ali ni to nije trajalo dugo, oni koji su im prodali diplome omogućili su da ih legalizuju fiktivnim polaganjem ispita.

Ima li rešenja za ovo kupo-prodajno usmjereno obrazovanje, koje, polako ali sigurno, čitavo društvo vodi u ambis. Ima. Treba donijeti Zakon o borbi protiv prosvetne mafije i jednako kažnjavati one koji su kupili diplome i one koji su ih prodali. Ako se to ne uradi možda i sačuvamo Crnu Goru od narko kartela, ali od kupljenih diploma sigurno nećemo.