Denis Krnić: Hrvatska gubi trku u naoružanju sa Srbijom
1 min read
"Pancir" S-1
Regionalna trka u naoružanju posle potpisivanja ugovora o kupovini aviona F-16 Barak za hrvatsko RV, ubrzava se srpskim akvizicijama PVO-sistema Pancir S1. Osam tih artiljerijsko-raketnih oruđa biće isporučeno srpskoj vojsci iduće godine, a šesti remontovani MiG-29 već je stigao na Batajnicu. Avioni su ustupljeni besplatno, na ime poravnanja dijela jugoslovenskog duga, dok je remont koštao oko 150 miliona dolara.
Dvije baterije Pancira koštaju oko 100 miliona dolara u eksportu. Za dosta manju cijenu, srpska vojska će tako stvoriti premoć do 2022. godine kad će, prema očekivanjima, biti isporučeno svih 12 ”Baraka”. Šta je Hrvatska, dakle, dobila za 500 miliona dolara? Nekoliko godina vojne inferiornosti…
Više nema nikakve dileme – Srbija ozbiljno obnavlja svoju PVO. Nakon što je krenula isporuka remontovanih MiGova-29, višenamjenskih Erbasovih helikoptera H145M, uz narudžbinu tri borbena helikoptera Mi-35, sljedeće godine očekuje isporuku dvije baterije hibridnog protivvazdušnog sistema Pancir S1. Autmatizovani, hibridni, visokomobilni sistem nosi radar, uređaje za protivelektronsko dejstvo, 12 lansirnih cijevi s raketama zemlja-vazduh tipa 57E6 i dva topa 2A38M kalibra 30 milimetara.
Pandan ovom ruskom Panciru na Zapadu ne postoji. Ovu babarogu, koja je vatreno krštenje imala u Siriji, zovu „čistačem neba“. Pancir istovremeno prati 20 ciljeva u vazduhu, otkriva ciljeve na udaljenosti do 36 km, i obara ih na udaljenosti od 1.200 do 20.000 metara, na visinama od pet metara do 10.000 metara raketama, te na udaljenostima od 200 metara do 4.000 metara i na visinama od nula metara do 3.000 metara topovima kalibra 30 mm. Vreme reakcije Pancira S1 je od četiri do šest sekundi. Uspješna odbrana ruskih vojnih baza u Siriji, Hmejmim i Tartus, povećala je cijenu Pancira na svjetskom tržištu naoružanja. Nema sumnje da će ruska borbena iskustva u ratu s dronovima biti zanimljiva za mnoge države. A iskustva su im velika. Ne samo da su rušili izraelske i turske dronove, rušili su, navodno, i američke krstareće rakete tipa „tomahavk“.
Premda se radi o defanzivnom, odbrambenom sistemu, on za Hrvatsku predstavlja ozbiljnu asimetričnu prijetnju na koju nema odgovor. Posebno u situaciji kada bi se ovaj sistem našao na samoj obali s druge, srpske strane Dunava. Ovaj visokomobilni ruski sistem teško je na vrijeme locirati. Nakon vatrenog dejstva brzo se kreće i lako skriva.
Kakva je hrvatska PVO? Jadna i bedna. S ona četiri ispravna Mig-21 koja nam lete i nekoliko uskladištenih Strijela 2M teško da se uopšte može govoriti o postojanju učinkovite PVO. Hrvatska je jedina članica NATO saveza čiji glavni grad ne samo da nema kvalitetnu kopnenu PVO nego PVO nema uopšte. Kako MORH nikad nije kompletiralo sistem S-300, a zatim ga je isporučilo Izraelu i SAD, PVO hrvatskog glavnog grada spalo je na nekoliko sačuvanih i uskladištenih lakih prenosnih sistema Strela 2M. Većinu Strijela smo ionako rastavili, a dio, sve na američki nagovor, prodali na Bliski istok. Ako su ispravne, Strijele 2M učinkovito mogu obarati letilice na dvije hiljade metara. Svaka letilica iznad te visine ostaje nedostupna.
No, koliko avijacija može odraditi s visine od četiri hiljade metara, najbolje se vidjelo završetkom operacije “Allajd Fors” 1999. godine i ulaskom NATO snaga na Kosovo*. Uprkos svakodnevnim javljanjima NATO o uništavanju vojne tehnike, bivša Vojska Jugoslavije s Kosova* povlači čak 252 tenka i 18 lovaca MiG-21, čime se otkriva velika nesrazmjera između objavljenih i stvarnih brojki.
Stoga je NATO nakon dvomesečnog proučavanja uništene tehnike na Kosovu*, tek 16. septembra 1999. javnosti predstavio izvještaj BDA, po kojem nije siguran u uništenje čak 50 odsto gađanih ciljeva na tom području. Sama pomisao da postoji prijetnja u obliku Strijele-2M na ramenu teritorijalaca, SAD je dovoljan razlog za pokretanje inicijative uništavanja “neperspektivnog“ naoružanja. Strijelom-2M, vrijednom desetak hiljada dolara, čije korišćenje ne zahtijeva posebno složenu obuku, lako se obara letilica vrijedna nekoliko desetina miliona dolara nađe li se u odgovarajućim uslovima.
Odbranu Zagreba u suštini samo glumi par MiG-ova 21 hrvatskog ratnog vazduhoplovstva koji bi u stanju stvarne opasnosti trebalo da upotrijebe rakete vazduh-vazduh ili da dejstvuju topovima u vazduhu, na moru i na kopnu. Međutim, pitanje je da li su raketama R-60 naših MiG-ova, dometa nekoliko kilometara, istekli resursi i koliko su uopšte upotrebljive? Da smo kompletirali sistem S-300 PMU hrvatska PVO je mogla imati stratešku sposobnost uništavanja aviona do 150 kilometara udaljenosti, te balističkih raketa na udaljenosti od 40 kilometara. Po taktičko-tehničkim karakteristikama neuporedivo je bolji od sličnih zapadnih sistema.
U vrijeme Jugoslavije Zagreb je bio branjen kopnenim ruskim raketnim sistemima Volhov i Dvina (kose daljine 25-27 km i visine 20 km za ciljeve brzine 2 maha) kružno raspoređenim u baterijama u Brežicama, Karlovcu, Sisku, Zaboku i Kerestincu. Osim toga lovački puk MiG-ova iz Bihaća takođe je imao zadatak odbrane Zagreba, s tim da je dežurni par ponekad bio stacioniran i u Puli, rjeđe u Zadru i Splitu, u zavisnosti od bezbjednosne situacije i doba godine.
Eventualni susret hrvatskog F-16 Baraka i srpskog Pancira? Baraku ili bilo kom drugom lovcu bi trebala SEAD (Suppression of Enemy Air Defense) oprema – protivradarska raketu ili navođeni projektil kojim bi odradio Pancir.
Takvo nešto Barak nema, a kako smo ionako usmjereni samo na air-policing, valja zaboraviti na bilo kakvo sofistikovano udaranje po kopnenim ciljevima. Nikad nismo imali ništa navođeno za kopnene ciljeve, već isključivo gravitaciono, slobodnopadajuće, a takvim sredstvom odraditi Pancira više je nego optimistično…
Izvor: Novi standard
Dobicete opet po nosu p..durne ustashke ka shto ste 91.e kad smo vam uzeli 1/3 teritorije…! DOGODINE u Kninu i Petrinji !!
A vas po- montenegrizirane siptare meremo izgaziti za 1/2 ure…hahaha 🙂 Vi ste isprdci.
Komlen-e
Srba u Ustasistanu ima u tragovima…a nema i nemoze se vracati jer su Ujkani uz pomic svojih sponzora dobili pravo dda rade sta hoce s Srbima.
Ujkani su mislili da ce im med poteci ako se Srba rijese….a nisu svjesni da su sami sebi buducnost zapecatili…i eno ih Ujkani se sele gde god ima hljeba po zapadu.A tek ce biti za Ujkane bjezanija iz Ustasistana.Ja sam 1 od 600.000 i kusur Srba sto su izbjegli iz Ustasistana nacifasistickog.Pozdrav iz Canade
Hrvatska je, Komlene rijesila i hrvatsko pitanje i tu se ne mogu ocekivati nikakvi problemi. Zbog ubrzanog iseljavanja Hrvata za 10 godina u podrucjima koje pominjes nece ih biti ni puskom da ih gadjas. Isto ste i u montenegru rijesili to pitanje za montenegrine jer vam se iselilo vise od 150000 mladih obrazovanih ljudi u posljednjih 10 godina. A stizu „migranti“ i vasa braca Siptari. Buducnost Hrvatske i CG je sasvim predvidljiva. Slaba vam je utjeha sto ni u Srbiji nije nista bolje.
Samo vi pišite o poravnavanju dugova ustaše jedva čekaju da čuju za to pa da traže migove za sebe a pošto imaju posla sa budalama mogli bi ih i dobiti.
Hrvatska je za sva vremena riješila srpsko pitanje i probleme sa Srbijom, tu se više ne mogu očekivati nikakvi problemi. Zvanična Srbija a ni ona nezvanična i ekstremistička više ne pominju Knin, Slavoniju ili Baranju, a srbi krajišnici se odavno vraćaju na svoja imanja i kuće im se obnavljaju. Ovaj Krnić mora da je neki pandan Lazanskom.
Haha,smrzlo vam se g*vno u prkno ?Daće Bog da uskoro poravnamo račune sa Hrvtima,a Srbi ovog puta neće biti sami.Dobro oružje,majka Rusija i brat Vladimir,i Bog da nas pogleda.A prema vama konjušari bečkih konjušara ćemo biti ipak milostivi.Ostavićemo vam Cetinje i okolna sela,ne sva.