IN4S

IN4S portal

Devetnaest godina poslije: Milošević nije kriv?

Dakle, čak i površna novinarska analiza pokazuje da je Milošević više bio žrtva svjetskih i balkanskih dugoročnih planova, nego što je bio akter nekih od najtežih zločina koji mu se pripisuju

Slobodan Milošević

Piše: Ivan Milošević

Na današnji dan prije 19 godina održani su izbori u Srbiji, odnosno tadašnjoj SR Jugoslaviji, na kojima je Slobodan Milošević izgubio vlast, a na mjesto predsjednika zamijenio ga je Vojislav Koštunica. Vrijeme nakon izbora obilježili su masovni protesti opozicije, što je dovelo i do 5. oktobra, paljenja savezne skupštine i konačnog političkog odlaska Slobodana Miloševića. Tako se završila politička era Slobodana Miloševića, koji je nedugo nakon toga izručen Haškom sudu, gdje je u martu 2006. godine i umro.

Dvije decenije nakon odlaska Slobodana Miloševića možda je prerano dati odgovor je li Milošević kriv za sve ono što je optužen u Hagu, a to su najteže optužbe za zločin i genocid. Najmanje to pripada jednom novinaru, jer za sve ono što se dešavalo na Balkanu u zadnjoj deceniji 20. vijeka potrebno je mnogo istraživanja, upoznavanja sa arhivskom i ostalom građom, a što je zahvalan zadatak za nekog istoričara. Novinaru ostaje da se upita da li se to nešto drastično promijenilo na političkoj sceni Balkana, posebno Srbije, nakon odlaska Miloševića? Da li živimo bolje, da li smo valjano riješili nevolje koje su i prije 20 godina mučile Srbe? Da li su se nakon uklanjanja Miloševića lakše riješili problemi na Balkanu, a posebno u Srbiji i njenoj pokrajini Kosovu i Metohiji?

Ne treba biti neki naučnik i temeljni istraživač, pa ne zaključiti da je Srbija nakon 19 godina od odlaska Miloševića danas u gorem političkom položaju nego što je bila u njegovo vrijeme. Jedan dio njene teritorije skoro pola svijeta je priznalo kao nezavisnu državu, albanski apetiti su narasli, pa oni danas traže i dio Srbije, a ono malo Srba što je ostalo na Kosmetu većinom je bez sigurne zaštite i strijepi za svoju budućnost. Kada se Srbija posmatra iz toga ugla, onda se zaključuje da Milošević u uslovima u kojima je vladao i nije mogao nešto više da uradi i da je uradio sve što je mogao. Suzbio je albanski terorizam, vojno ga bacio na koljena i stvorio preduslove da se o sudbini te srpske pokrajine razgovara za diplomatskim stolom, ali prije toga je uspostavio kontrolu teritorije, što se danas pokazuje kao ključno u borbi za državne granice. Istina, nije to dugo trajalo, jer je došlo do bombardovanja, pa je uz NATO avijaciju i albansku pešadiju i teroriste Kosmet opet predat u ruke Albancima. Odlazak Miloševića nije ništa promijenio, jer je nakon toga priznata albanska država na Kosmetu, a ona danas vodi ekonomski rat protiv Srbije i to uz podršku najmoćnijih država svijeta. Pa, je li Milošević kriv što je danas Kosmet takav kakav je i pod nasilnom albanskom upravom? Jasno je valjda svakome da nije.

O tome da li je Milošević jedini krivac za sve što se dešavalo na Balkanu, posebno za ratove iz devedesetih, teško je dati kategoričan odgovor. Međutim, kada se danas pogledaju države koje su nastale u tim ratovima, posebno Hrvatska i BIH, gdje je ustaštvo i islamska politička i ostala doktrina postala uobičajena, kao i pozdrav dobro jutro, onda nije teško naslutiti da se sve to dugo pripremalo i da Milošević nije doprineo razbuktavanju tih ideja, nego su se one okomile na njega, kao na političara koji je htio da spriječi njihovu ekspanziju.

Dakle, čak i površna novinarska analiza pokazuje da je Milošević više bio žrtva svjetskih i balkanskih dugoročnih planova, nego što je bio akter nekih od najtežih zločina koji mu se pripisuju. Nakon njega nijedan od tih planova nije obustavljen, čak je dobio nova krila i realizovan je većinom na štetu Srba. Zbog toga se valja zapitati da li su Srbi u svom tom zamašateljstvu najviše pogriješili što su Miloševića dobrovoljno poslali u Hag i tako na sebe unaprijed preuzeli krivicu za sve što se posljednjih 30 godina dešavalo u ovom dijelu Evrope? Prije 19 godina izgledalo je da samo Milošević treba da ode, pa da se svi problemi sami od sebe riješe. On je otišao, ali su srpski problemi ostali i čak su postali složeniji nego što je to bilo u vrijeme Slobodana Miloševića.

Podjelite tekst putem:

16 thoughts on “Devetnaest godina poslije: Milošević nije kriv?

  1. Aaa…dobro si se otkrio,znaci vjerujes da su ljudi stvorili Boga,a ne obratno.Hmmmm…tipicna titoisticka sizofrenija.Zbog tebe i slicnih tebi svijet propada.Mozda ces to nekada shvatiti,ali mislim da ce biti suvise kasno.Zemaljsko je za malena carstvo ,a nebesko za vjek vjekova.Amin!

  2. Sigurno Komlen radi u vatrogasnoj stanici ili u nekoj kancelariji .Uglavnom je na nekom izmisljenom radnom mjestu ,dobijenom po partijskoj liniji.E,zbog takvih nam ekonomija i privreda „cvjetaju“!

  3. Sudjenjem Jovice Stanisica je dokazano da Milosevic nije kriv.

    Ali jeste kriv za kapitulacije 1999. Nije direktno kriv za Krajinu, za to su Krajisnici krivi.

    1. Krivi su i Krajisnjici što nisu dobro procenili situaciju pa napravili separantni mir bez saglasnosti Bgd i BN, ali je veci deo krivice na njemu jer im je svo vreme obećavao da ih neće ostaviti na cedilu a na kraju jeste. I vođstvo Republike Srpske isto. Radovan i Slobodan su najodgovorniji za pad Krajine.

      1. Krajisnici su bili u problem davno prije 1995. Dvije vodje Krajine, Babic i Martic dugo bili u sukobu i zbog njih dosta krajisnika otislo iz Krajine i dosta se vojska i moral oslabilo.

        Da su Krajisnici bili slozni sa jednim vodjem mogli bi da se odupru Oluji i ostanu svoji na svome ili da su umjesto toga dalje napali i presjekli koridor Zadar-Sibenik, hrvati nikad ne bi mogli da izvedu Oluju.

  4. KOMLEN.Dobro je da ste vi dobro prosli.Nezna se koste,koja vjera ,nacija.Znamo da posoji jedna mala kolonija ciji su rukovodioci se uvukli i g…cu bjelosveckim hotaplerima a svoj narod tjeraju da se on uvlaci njima.TAKO SVE U KRUG.Da li znate jenog covjeka iz ove jadne nazovi drzave da se ponosi da je iz nje.Drzavu zovete po tudjem jeziku i sa tim se ponosite.ODREKLI STE SE SVOJIH PREDAKA A POTOMCI ODOSE U BIJELI SVIJET BEZ POVRATKA.

    1. Znaš ko smo? Crnogorci i antifašisti. Upirete više od jednog vijeka da to promijenite ali ne možete. Nijesmo neki vjernici, nijesu nam bili ni stari. Njihova vjera u boga je bila vrlo površna i ogledala se otprilike u rečenici: ‘Pomozi bože’ kad nešto uzmu da rade, proslavi Božića i slave. Niko nije vjerovao u život vječni i slične gluposti. Mi danas smatramo da je čovjek stvorio boga a ne bog čovjeka, za to prosto ima puno više dokaza. U komšiluku i svijetu imamo mnogo prijatelja, a vrlo malo neprijatelja. U stvari jedini neprijatelji su nam oni koji su nam najbliži: srbo-četnici i rusi, odnosno ruske vlasti; ruski narod nas inače voli i mnogi žive sa nama u nepomućenim odnosima. Ostajete jedino vi koji nas beskrajno mrzite. Ljudi u našu zemlju rado dolaze, kako kod Đukanovića tako i kod mene; smatraju nas svojima i otvorili su nam svoju kuću. Vama niko prag ne preskače osim pripadnika vaše sekte, zvala se ona DF ili SPC. Nama je svijet lijepo mijesto a vama samo crna mast iz oči viri:)

  5. Milošević je samo jedan krug u neprekidnom kruženju srba iz euforije u agoniju. Euforija stvaranja kraljevine SHS se završila agonijom, euforija komunističke Jugoslavije se završila agonijom, euforija u Miloševićevom periodu se završila agonijom, euforiju oko Vučića čeka ista sudbina. Posle više od jednog vijeka su na istom mjestu gdje su bili i 1912. jer se samo vrte u krug i nikako da krenu naprijed.
    Ima samo jedan pravi put, stvaranje pravne države po evropskom modelu ali srbi nikako da krenu tim putem. I sad su im privlačniji različiti diktatori tipa Vučića ili Putina od uređenog društva. Ne znam zašto to pričam, mi smo se trsili tih budala i što se nas tiče idite svi u mutnu Maricu ako hoćete.

    1. Dobro je da mi Crnogorci nemamo te probleme. Mi nemamo ni euforije ni agonije, a još uz to smo stvorili pravnu državu po evropskom modelu i uopšte nas ne privlače diktatori poput Mila Đukanovića. Možda si ti i u pravu. Crnogorci odista bježe iz euforije i agonije u pravnu državu bez diktatora, samo malo zapadnije. Ja, recimo, u Luksemburg kod tetke.

      1. Znaš kako prijatelju, onima koji nijesu sposobni, preduzetni, obrazovani je puno bolje u inostranstvu. Tamo si konobar, magacioner ili slično, radiš ono što ti kažu, dobiješ platu i ne misliš ni o čemu. Za takve je ovdje crn život jer im niko ne daje dovoljne plate. Ali ako si sposoban ili preduzetan, ovo ti je puno bolje mjesto za život. Prvo jer niko ništa ne radi i nemaš konkurenciju. Šta god uzmeš da radiš, obično si jedini u CG i samim tim najbolji. Ja sam mogao ostati i u Njemačkoj i u Švedskoj i vidio sam da ovdje imam puno bolji život. Kvalitet života nije u tome kakav auto voziš, već koliko imaš slobodnog vremena. Ja u svakom trenutku mogu da uzmem slobodan dan, sedmicu ili mjesec i da mi se to uopšte ne odrazi na posao ili primanja. Ali svi smo različiti i vjerujem da je tebi bolje u Luksemburgu.

  6. Milosevic je bio smetnja bjelosvjetskim olosima i zlikovcima i njihovim slugama na teritoriji bivse SFRJ.
    Uradio je sta je i koliko mogao i sebe i svoju porodicu kao sto vidimo zrtvovao.
    Nije imao podrsku ni spolja ni iznutra. Bio je okruzen izdajnicima koji su ostali netaknuti i nakon njega kolo vode.
    Postovanje i pijetet prema Slobodanu Milosevicu.

    1. tako je Ivo, samo bih dodao jos, da nije direktno on potpisao, da se povice vojska i policija sa Kosova i Metohije, nego je dao na glasanje u parlament.

      ja bih da se izvadi taj spisak i da se vesaju na terazijama ti sto su potpisali.

      p.s. za Krajinu je direktno odgovoran.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *