DF: Vladino partnerstvo sa Toščelikom još jedan u nizu manipulatorskih poteza

Pokret za promjene i Demokratski front sa žaljenjem konstatuju da je Vladino partnerstvo sa turskim Toščelikom samo još jedan u nizu manipulatorskih poteza kojim se, na kraju, demaskira višedecenijska obmana pauperizovanog građanstva nevičnog tvistovskim anarhističkim zahvatima, čijim sprovođenjem bi se ostvarilo pravo na makar dodatnu činiju ovsene kaše – o drugim egzistencijalnim potrebama da i ne govorimo, naglasio je danas Vladan Raičević, Odbornik Pokreta za promjene iz Demokratskog fronta. On je istakao da je u Željezari prisutan svakodnevni mobing nad radnicima kojima je svaki oblik sindikalnog djelovanja po nepisanom pravilu zabranjen i koji bivaju prinuđeni na dvanaestočasovni rad bez adekvatne naknade. PzP i DF obećavaju da će utvrditi činjenično stanje, kao i da će, ukoliko se ispostavi da su ovi navodi tačni, raskinuti štetne ugovore i dovesti u Željezaru i druga preduzeća ozbiljne investitore, naglasio je Raičević.

Ostatak saopštenja Raičevića prenosimo u cjelosti:

Pitanje za gospodu u skupim crnim smokinzima: koliko ima radno angažovanih ljudi u Željezari u ovom trenutku? Kolika je mjesečna, odnosno godišnja proizvodnja? Koliko je novca investirano – ili, konciznosti radi, da li je riječ o 35 miliona eura?

Negacija je, čini se, najjače oružje onih koji se svojih obećanja i ne sjećaju. Ključno pitanje je: da li Željezara broji preko 120 zaposlenih? Ne? Bješe li obećano da će nakon pet godina broj zaposlenih biti oko 550? Šta je sa obećanjem da će godišnja proizvodnja prelaziti količinu od četiristo hiljada tona? Da li je tačno da je mjesečna proizvodnja otprilike na nivou od 3.5 hiljade tona, odnosno svega 42 hiljade tona na godišnjem nivou? Koliko je rastojanje od projektovanih 150 hiljada tona (izmaštanih 400 i više) do realnog učinka – vidljivog, a bogme i mjerljivog? Sa kalkulatorom ili bez njega, tričavih desetak puta…

Treba li podsjećati da su baš ovo blještava predizborna obećanja Vlade i njihovih „partnera“ sa Bosfora? Narod, nezvanični je stav Vlade Crne Gore, više voli da sluša stare dobre neistine nego hljeba da jede, zato se ona revnosno stara o modusima obnovljivosti tog jeftinog duševnog goriva. Pokret za promjene i Demokratski front se pitaju: zašto je 60 radnika ostalo bez radnih mjesta? Još važnije: zašto prilikom zapošljavanja primat imaju penzioneri, dok naši mladi sugrađani sabijaju pragove lokalnog biroa rada? (Pri tome ne sumnjamo u vitalnost i opštu izdržljivost radnih veterana, samo iskazujemo sumnju u opravdanost zakonodavnog okvira koji dozvoljava ovakvu sistemsku papazjaniju.)

Crnogorska vlada (inače poznata po natprirodnim patriotskim izlivima), predala je pseudoinvestitoru u ruke, sem ključeva fabrike, čak i zemlju na kojoj se ona nalazi; stavljajući tim činom u ropski položaj zaposlene u kompaniji, gradi imidž nemilosrdne kapitalističke podmetačine koja je, uz pomoć glasova obrlaćenih birača, zakon upregla u sopstvene dvokolice. U prilog toj tvrdnji ide i svakodnevni mobing nad radnicima kojima je svaki oblik sindikalnog djelovanja po nepisanom pravilu zabranjen, a uz to bivaju i prinuđeni na dvanaestočasovni rad bez adekvatne naknade.

S obzirom na kolektivnu obmanu crnogorske javnosti kojoj je režimska koterija u nedostatku političke invencije pribjegla, dužni smo da ih ovim putem pripitamo: da li njihove sićušne savjesti sumnjivih kvalitativnih odlika znaju za osjećanje stida i ljudske dužnosti prema onima kojima je pomoć najpotrebnija? Ili svaki put prevladaju materijalni apetiti kosmičkih razmjera?

Pokret za promjene i Demokratski front obećavaju da će utvrditi činjenično stanje, kao i da će, ukoliko se ispostavi da su ovi navodi tačni, raskinuti štetne ugovore i dovesti u Željezaru i druga preduzeća ozbiljne investitore. Duboko smo uvjereni da će dan promjena doći jako brzo, kao i da će odgovorna lica u neodgovornoj vlasti snositi zakonske konsekvence shodno pravnim normama…

Sve u svoje vrijeme!