Diktator: Protesti protiv proevropske i evro-atlantske Crne Gore

„Nema nikakve sumnje da organizatori protesta žele da nasilno, dakle neustavno i nedemokratski promijene vlast i da na taj naćin ostvare cilj do kojeg ne mogu doći putem demokratskih izbora tokom posljednjih četvrt vijeka“, rekao je Đukanović

Protesti Demokratskog fronta (DF) imaju više ciljeva, ali se svi oni slivaju u jedan, to su protesti protiv demokratske, proevropske i evro-atlantske Crne Gore, kazao je premijer Crne Gore Milo Đukanović u intervjuu Federalnoj TV BiH.

Intervju prenosimo u cjelosti:

Gospodine Đukanoviću odmah na početku da Vas pitamo da li su ovi protesti koji se dešavaju u Crnoj Gori u Podgorici protesti protiv Mila Đukanovića ili protiv NATO-a?

Đukanović: Protesti naravno imaju više ciljeva, ali vjerujem da ćemo najpravilnije kazati ako definišemo da se svi ti ciljevi zapravo slivaju u jedan: to su protesti protiv demokratske, proevropske i evro-atlantske Crne Gore.

Nema nikakve sumnje da organizatori protesta žele da nasilno, dakle neustavno i nedemokratski promijene vlast i da na taj naćin ostvare cilj do kojeg ne mogu doći putem demokratskih izbora tokom posljednjih četvrt vijeka. Takođe, nema danas nikakve sumnje da oni žele da zaustave hod Crne Gore prema članstvu u NATO-u. To govore i njihovi govori na protestima, a to govore i poruke uključujući i zvanične političke poruke onih struktura iz okruženja, bližeg i daljeg – međunarodnog, koje podržavaju organizatori protesta. Ali ipak, mislim da u finalu moramo kazati ideja organizatora protesta je da promijene vlast, zaustave članstvo Crne Gore u NATO savezu i vrate se preispitivanju državno pravnog statusa Crne Gore. Dakle, oni ipak u krajnjoj liniji žele da dovedu u pitanje ono što je izbor Crne Gore na demokratskom referendumu 2006. godine da bude nezavisna i suverena država koja opredjeljuje svoju budućnost. Dakle, žele da to ponište i da opet Crnu Goru vrate u stanje zavisnosti u odnosu na one centre kojima oni pripadaju čijim ciljevima služe.

Na osnovu toga što ste rekli, da li možemo reći da neko stoji iza tih protesta? Možete li prokomentarisati saopštenje Ministarstva vanjskih poslova Rusije. Kako je moguće da događaji u jednoj maloj zemlji izazovu reakciju jednog velikog Ministarstva?

Đukanović: Vidimo da danas organizatore protesta snažno podržavaju oni isti velikosrpski krugovi iz Beograda. Razlika je sada, koju treba primijetiti, nije mala i treba je istaći, da u ovom trenutku, u ovom vremenu uopšte takve proteste i takve atake protiv suverenosti Crne Gore ne podržava zvanična politika Srbije.

Ali, isti oni velikosrpski krugovi, okupljeni oko određenih političkih struktura, okupljeni oko određenih društvenih centara moći, poput Srpske pravoslavne crkve, dakle sve one strukture koje su nekada stojale protiv nezavisnosti Crne Gore i danas vrlo snažno, vrlo otvoreno podržavaju proteste u Crnoj Gori sa namjerom da dođe do smjene ove vlasti, da dođe do preispitivanja državno-pravnog statusa Crne Gore i da se ako je moguće Crna Gora vrati u sferu interesa i sferu uticaja i upravljanja tih velikosrpskih krugova iz Beograda.

Nema valjda više nikakve sumnje nakon dva saopštenja ruskog Ministarstva inostranih poslova da je ruska politika na strani organizatora protesta, da je kroz ono što su njihovi politički ciljivi, njihovi proklamovani ciljevi indentifikovala i svoje ciljeve, a to je zaustavljanje Crne Gore na putu članstva u NATO. Samim tim, zaustavljanje procesa procesa proširenja NATO-a na Balkanu što je oficijelni cilj ruske državne politike, i zbog toga danas moramo nedvosmisleno zaključiti da organizatori protesta u Crnoj Gori imaju vrlo snažna uporišta i u određenim centrima politike i u određenim centrima – i ekonomskim i bezbjednosnim i svim drugim centrima izvan Crne Gore.

Kada je u pitanju NATO desila se takođe u Makedoniji destabilizacija. Da li se taj koncept ponavlja možda i u Crnoj Gori, da li je to cilj?

Đukanović: Dozvolite da primijetimo da su da kažem nosioci ove ideje odvraćanja Crne Gore od evropskog i evroatlantskog puta zapravo vrlo politički neoriginalni šta god se dogodi u našem bližem ili daljem okruženju oni ga pokušavaju ovdje kopirati. Sjetite se Egipta i Afričkog proljeća odmah je od strane ovih istih ljudi prizivano „crnogorsko proljeće“. Sjetite se narandžaste revolucije u Ukrajini, odmah je prizivana „narandžasta revolucija“ u Crnoj Gori, sjetite se procesa vođenih protiv Iva Sanadera u Hrvatskoj, odmah je prizivan „sanaderizacija“ Crne Gore.Sada se priziva ponavljanje makedonskog scenarija. Dakle to samo potvrđuje ono što sam vam kazao, suočeni sa evidentnom nemoći, sa svojim evidentnim političkim neumijećem, da poslije 25 godina ostvare svoj cilj, a oni su jako daleko od cilja, jer sva istraživanja javnog mnjenja govore da DF kao organizator protesta u ovom trenutku vrijedi 6% crnogorskog biračkog tijela. Dakle, oni su ne samo nezadovoljni sadašnjim svojim statusom, oni su vrlo uplašeni od sljedećih izbora koji redovno dospijevaju polovinom sljedeće godine, oni suočeni sa svim tim, sa svom svojom daljom marginalizacijom pokušavaju da zloupotrijebe razne okolnosti, i da kroz vanredne, nasilne, neustavne, nedemokratske, a definitivno anticrnogorske procese zaustave Crnu Goru na putu njene pune međunarodne afirmacije.

Nepuna dva mjeseca su do konačne odluke NATO-a da li će Crna Gora ući u Alijansu ili ne, da li će u ta dva mjeseca uspjeti neke snage koje sebe nazivaju opozicojom da poremete taj proces ili ne?

Đukanović: Ono što je naravno jako važno ovdje primijetiti da ovo nije samo bitka Crne Gore, ovo nije bitka Crne Gore, ovdje moramo primijetiti da je ovo kao što sam kazao pokušaj da se zaustave procesi evropske i evro-atlantske integracije Balkana. Nažalost, to se događa na našem prostoru. Zašto? Zato što je u svim prethodnim ciklulsima širenja NATO-a bile više zemalja koje su istovremeno ulazile u članstvo, u ovom trenutku jedini realni kandidat je Crna Gora. Zbog toga su svi napori onih koji su protiv širenja NATO-a sada usredsređeni na prostor Crne Gore. Dakle, ja mislim da se ovdje vodi zapravo jedna ozbiljna strateška borba, a to je borba NATO-a koji ima ambiciju da svoje vrijednosti širi dalje na prostoru Balkana, na prostoru Evrope, i one politike koja se zapravo protivi daljem širenju NATO-a i koja u širenju NATO-a vidi opasnost po sebe.

Dakle, ipak možemo ovo shvatiti ozbiljno da možda imaju snagu ovi protesti koji se dešavaju u Crnoj Gori da dođe do destabilizacije možda? Da li postoji mogućnost za to?

Đukanović: Mi nemamo izbora mi moramo da idemo ovim putem kojim smo krenuli, jer smatram da bi tragično i po nas i po Balkan u cjelini bilo da se bilo koja zemlja vraća stranputicama kojima se tokom vjekova Balkan kretao i stranputica zbog kojih smo se svakih 30 ili 40 godina trijebili po vjerskoj i po etničkoj osnovi. Dakle, ja smatram da Crna Gora mora ići istrajno naprijed i mi ćemo kao državna politika sve učiniti da naravno savladamo još jedan vjerujem posljednji otpor takvom kursu. Zašto mislim da je posljednji? Jer je i njima jasno da će ulaskom Crne Gore u NATO oni izgubiti i posljednju šansu da destabilizuju Crnu Goru, izgubiti iluziju da mogu poništiti crnogorsku nezavisnost. Zato je ova velika mobilizacija na korak do crnogorskog članstva u NATO zbog toga i naša obaveza da odbranom od te destrukcije odbranimo sve što smo stvarali tokom prethodnih decenija. Ja sam ubijeđen da ćemo u tome biti uspješni, ali ova intervencija i ovaj nešto duži odgovor je zapravo imao za cilj da podsjeti da ovo nije samo naša bitka. Ovo je bitka za evropsku i evro-atlantsku perspektivu Balkana. Ja sam ne jednom kazao: za mene je integracija Balkana drugo ime za njegovu stabilnost. Dakle, svako ko misli da može da prepusti Balkanu neku alternativu van procesa evropskih i evro-atlantskih integracija, podcjenjuje naš kapacitet destabilizacije koja nikada nije samo destabilizacija jedne od država Balkana, to je dopadalo se to nekome ili ne, destabilizacija Evrope.