Dinko, druže svoga društva
1 min read
Jovan Lakićević
Piše: Jovan Lakićević
Taman sam mislio da se isključim iz „hajke“, koja se, zaboga, povela protiv našeg, dragog, naivnog i nevinog, a malo više „njihovog“ Dinka, ali mi se baš neda.
Ne samo zbog njegovog (Sabahudinovog) novoimena, koje se njemu toliko dopada, a od koga mene hvata užas svaki put kad se spomene, zbog više hiljada, ne zvjerski pobijenih, već živih zakopaninih mojih sunarodnika u Donjoj Gradini, kada je u Jasenovcu komandant logora bio Dinkov imenjak, po prezimenu Šakić!
Ovaj proljećni snijeg u Novom Sadu, dobro nam je došao, ne kao osvježenje, nego kao , daj Bože , – otrežnjenje!
Vidjeli smo više srpskih, ili, tačnije, antisrpskih zvjerki, koje su pokazale svoje tragove!
Vojvođanski nezvani gost, Dinko, od prije tri decenije, nije uopšte usamljen. Njegovo šaroliko društvo istomišljenika, dalo mu je bezrezervnu podršku u njegovoj ogoljenoj, višegodišnjoj, antisrpskoj raboti!
Face ste vidjeli, imena se znaju. Ne samo iz Novog Sada, nego i iz Beograda, Podgorice…
(Neko od mojih pratilaca na Portalu predložio je da svaka srpska kuća treba da ima na nekom spisku ta imena, kako bi smo u svakom času naše i današnje dramatične istorije, znali ko su nam „naši“ dobro plaćeni „dobročinitelji“, iz „pete kolone“, u komšiluku!)
Dinko nam se, kao što ste vidjeli (ili, možda, nijeste) u brk smije. Zna da iza njega stoji njegova moćna Obavještajna agencija, koja ga je svojevremeno i dovela u N. Sad da pripremi ovu srpsku Pokrajinu za otcjepljenje, za dan „D“.
Iza njega, kako sam mogao čuti, stoji i takođe moćna Rokfelerova fondacija, koja finansira njegov portal „Autonomiju“ sa 240 hiljada dolara! Neko je izračunao da svaki Dinkov tekst na tom portalu vrijedi 320 hiljada dinara!
A tome valja dodati i više drugih firmi i organizacija, kojima je šef Sabahudin Dinko Gruhonjić!
Kada sam u prethodnom tekstu rekao da ne brinem za Dinkovu egzistenciju, mislio sam upravo na te antisrpske fondacije i nevladine organizacihje, koje već godinasma finansiraju njegovu antisrpsku djelatnost.
Drug Dinko bi, danas- sjutra mogao da ode u Sarajevo i da tamo bez proiblema, kao njegov sunar odnik Zlatko Lagumdžija u Ujedinjenim nacijama, nastavi svoju antisrpsku aktivnost. Ali, njegove gazde iz Njujorka, imaju sa njim duge planove. Valjda smo vidjeli i koje!
Ono zbog čega pišem ovaj tekst nije Sabahudin Gruhonjić, rodom iz Banjaluke, koji je, vjerovatnoi njegov lokalni promoter. Riječ je o profesoru filozofije (etike), mom zemljaku dr Milenku Peroviću.
Taj je u Novom Sadu stigao do šefa Katedre filozofije, na Filozofskom fakultetu u N. Sadu.
Rođen u Vrbasu, kao doseljeničko dijete, prije 75 godina, taj se „proslavipo“ kao protagonista dukljanske , crnogorske varijante, sa aferama koje su potresle i Srbiju i Crnu Goru.
Nikako neću zaborvviti kada je momak, ne znam iz kog srpskog udruženja, možda iz novosadskog „Obraza“, prekinuo govor ovog i crnogorskog i srpskog izroda, nakon čega je osuđen u Pajtićevom sudu, na više mjeseci zatvora, kao „srpski fašista“!
E, tužna moja Vojvodino. I Srbijo.
Ovih dana se moglo čuti da je spomenuti Perović , inače pravosnažno osuđen za mobing, veoma dobro rasporedio kadrove na već spomenutom Fakultetu. Naročito njegove ženske „simpatije“, na više katedri. Veoma je moguće, ili bar nije isključeno, da je Dinko, kao osvjedočeni srbomrzac, bio njegova politička ljubav. I da je Milenko bio posrednik u njegovom munjevitom „naučnom usponu“i ustoličenju na Katedri za žurnalistiku.
Što bi naš dobri i počesto naivni narod rekao: „Našla vreća zakrpu“.
Danas bi Perović, s onoga svijeta (od prije godinu dana), bio veoma zadovoljan onim što čini njegov mogući favorit Dinko. Za njega je, eto, minulih dana čula sva pokojna nam Juga. Dinko se pokazao kao odličan plivač, kome je Dunav do koljena! I sjajna investicija njegovih mentora s druge strane Bare!
Ovo što nam se sada dešava, jeste davnašnja projekcija Londona o nestanku srpskog korpusa!
Imamo li načina da se tome suprostavimo?
Dragi „Petre“, Čudna je Vaša leksika, koja ne pokazuje bogzna kakvu akademsku pismenost Recimo, u prvoj rečenici: „Jovane, pojma nemaš i to zbog svoje mržnje…“ Hoćete reći da mi mržnja ne dozvoljava da kažem istinu o dvojici političara-provesora, vezanih srbomržnjom i dugododišnjom antisrpskom rabotom? Baš dugo pamtim njihove, ne samo političke iskaze, nego i aktivnosti. Ali, eto, doskora nijesam znao za Dinkovo revolucionarno učešće u događajima na Belvederu nadomak Cetinja!
Kao pripadnik “ nove vjere u Pravoslavlju, Svetosavlja“, kako reče jedan od Dinkovih sabesjednika iz Dubrovniku (izbjegao sam onaj podsmješljivi „epitet“) vaspitan sam na ljubavi, nikako na mržnji. Dakle, gospodine „Petre“, nemam ni trunke mržnje prema spomenutoj dvojici petokolonaša. Samo prezir i najdublje gnušanje, prema svemu što su govorili i činili!
A o njihovm međusobnom odnosu i ideološkoj nesumnjivoj podudarnosti, znaju više od mene njihove kolege sa Fakulteta. A oni, zasad, uglavnom – ćute…
E moj Jovane pojma nemas i to zbog svoje mrznje. Što pominjes Perovica? Kakve on ima veze sa ovim? Pa covek je umro nedavno. Sa zaposljavanjem Dinka nema nikakve veze. Malo se raspitajte kako su prolazili kod Perovica oni za koje se intervenisalo?
A o mobingu svi znaju da je inskonstruisan. Kaao sef katedre za filozofiju pa valjda.je normalno da se pita oko prijema
Njima je otvaranje logora i bacanje radioaktivnih bombi sloboda mišljenja
Suština je da Dinko širi versku i nacionalnu mrznju prema Srpakom narodu koji ga hrani, jer je na drzavnom fakultetu.
Loze se na kolekzivnom Zapadu i u Srbiji da ga drzava napada. To su očekivali. Medjutim, ono sto je najbolje – studenti su shvatili sta nam uvek neko ko se zove Dinko donosi.
Svaka cast za tekst.
Svaka na mestu, no bojim se da smo mi koji cenimo svoj narod i zemlju već debelo okasnili. “ Družina” se godinama uvežbava i sprema. Nećemo imati nikakva prava u svojoj zemlji, pa čak ni mi koji nismo “dođoši”, već su nam preci i mi rođeni u Srpskoj Atini.
Žalosno.Pa u Srbiji su najugroženiji Srbi.Svaki korak u odbranu napadnutog srpskog naroda,u bilo kom segmentu,proglašava se fašizmom,govorom mržnje,a oni koji to stvarno u zemlji Srbiji,proglašavaju se žrtvama,a žive i rade u toj istoj zemlji.Nije više ni žalosno nego tragično i pogubno za srpski narod.Srbi u Sloveniji nisu priznati kao manjina,o Hrvatskoj da i ne govorimo.Svi ćemo stati pod krošnju jedne šljive,ne zahvaljujući strancima nego ljudima iz same Srbije.