Đaković: Kome smeta Danilovićevo istinoljublje, ko je sledeći?

Piše: Perica Đaković

Još jedna noćna, telefonska, sjednica Vlade i još jedna smjena dojučerašnjeg opozicionara, čovjeka koji je svojom riječju, pisanom ili usmenom, ukazivao na istinu i pravdu. Da, Vlada je, a čini se da to postaje sve više njeno pravilo, tiho u okrilju noći izglasala odluku o smjeni Gorana Danilovića glasali sa mjesta direktora Agencije za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja, nakon odluke suda, koju je i on sam očekivao i najavljivao ovih dana.

Podršku PES-ovim ministrima, i to telefonsku, za smjenu dali su ministri iz redova manjina, ali i jedan SNP-ov ministar koji danas tvrdi da je tako morao da glasa “jer je odluka Upravnog suda obavezujuća”. Gle čuda, a zašto su onda protiv te odluke bili ministri iz redova Nove srpske demokratije ili DNP-a Milana Kneževića? Ne znamo samo zašto su svoj glas o smjeni izuzeli (ne razumijemo zašto nisu i oni bili protiv) predstavnici Demokrata, pa i Šćekićev partijski lider Joković, zar za njih ne važi ta ista obaveza? Takođe ostaje otvoreno pitanje, zašto se niko od ministara ne pobuni protiv ovakvog telefonskog načina izjašnjavanja gdje izostaje mogućnost postavljanja pitanja pa i rasprave.

U svakom slučaju, bi šta bi, Danilović je izgleda platio ceh svojih ranijih odluka koje se nisu svidjele određenim centrima moći. Njegova riječ, bilo pisana ili izgovorena, njegov stav koji je znao biti često suprotan pa i na štetu naroda, Srba, koje je dostojno predstavljao, a sve u cilju istine, pravde i jednakosti, a koji je stekao i u saradnji sa Mitropolitom Amfilohijem (Svetigora, Glas Crnogorca) bili su izgleda razlog da se odluka donese tako kako je donesena, u okrilju noći.

Šta je to, što bi Njegoš rekao, „natjeralo orla da zimuje među kokoškama“? Koje je to zlo vijeme došlo da izrečena istina više boli i smeta od učinjenih stvari, pa čak i pojedinih dopredsjednika, a ne samo ministara. Izgleda da mu se neke stvari nisu “mogle oprostiti” (iako je njegova Ujedinjena bila u koaliciji sa PES-om), poput odbijanja čak i ministarske fotelje u novoj 44. Vladi, jer se glasno suprotstavio njenom kadrovskom rješenju bez u njoj predstavnika koalicije Za budućnost Crne Gore, i to po cijenu da njegova stranka bude u opoziciji. Možda mu je grijeh i to što ga je na ovo mjesto imenovala 43. Dritanova Vlada, a koju je on, između ostalih, oborio. Da li je ova odluka refleks nedavne hajke koju su na njega kao direktora Agencije za kontrolu i unapređenje kvaliteta visokog obrazovanja, poveli sa Fakulteta za crnogorski jezik, uz pisanu podršku, gle čuda, skoro isto kao i sada prilikom podrške pokretu studenata.

Dakle, Goran Danilović, što neko reče ne zato što je kriv već zato što je on, od sinoć više nije direktor pomenute Agencije. Ostaje mu istjerivanje pravde, a i sam je najavio da će tužiti i Vladu i ministarku prosvjete, nauke i inovacija, a nama ostaje da vidimo – ko je sledeći na redu.

A kao opomena svima mogla bi da posluži ona priča iz nacističkog logora:

“Došli su i pitali ko su komunisti?

Sagnuo sam glavu, ćutao sam, odveli su ih!

Ponovo su došli i pitali ko su Jevreji?

Opet sam ćutao! Odveli su ih.

Došli su ponovo i pitali ko su Romi? Odveli su ih a ja sam ćutao.

Kada su ponovo došli, bio sam sam, odveli su i mene!“.