Đavo je u detaljima

Piše: Batrić Babović

Put do pakla popločan je dobrim namjerama. Bolje rečeno, najboljim mislima da se realizuju djela. Tako je i u medicini. Možda sa promilima posebnosti u crnogorskoj bijeloj matrici očuvanja zdravlja i unapređenja životne sredine. Najnovije potvrde su one koje otvaraju dva kliničko-bolnička centra. Onog kotorskog na jugu i beranskog na sjeveru zemlje. Dva kliničko-bolnička centra sa postojećim Kliničkim centrom u Podgorici. A taj Klinički Centar u svom krugu ima Medicinski fakultet. Medicinski fakultet u svom sastavu pored medicine ima stomatologiju i farmaciju. Sve tri grane imaju studente. Studenti imaju budućnost. Budućnost ima Crnu Goru. A ima li Crna Gora budućnost?
Od 1997. godine Medicinski fakultet u Podgorici je proizveo više stotina ljekara. Prosječne ocjene diplomaca su iznad nivoa ocjenjivanja u regionu. Koliko je ljudi sa matičnog fakulteta ušlo u nastavu? Da li je gro ljudi sa drugih medicinskih fakulteta ušlo u nastavu na podgoričkoj medicini? Odgovori čekaju. Analize kasne. Strategije upisa na medicinski fakultet u zemlji i okruženju ne postoje. Od strane domaćeg fakulteta i Ministarstva zdravlja treba da se porodi takav plan. Isti plan treba da porodi program, a program da uobliči postojeći i stvori novi kvalitet. Uzeti iz okruženja ono što je najbolje za matične zemlje i studijske programe, i primjenjivati sve najbolje šta donosi praksa na osnovu narečenih programskih normi. Sve je izostalo od 1997. godine. Došao je referendum, stvorena je privatna država i Crna Gora svedena na nivo preduzeća koje se bavilo crnim tržištem, akciznim robama i zabranjenim voćem. Zatim su došli 2020.godina, kasni avgust, rana demokratija. Ne(započeta) tranzicija traje sa početkom u postlitijskom avgustu. A sve prelitijsko i preavgustovsko traje od 1945.godine.
Dva kliničko-bolnička centra traže više ljekara. Prije će se obaviti materijalne od nematerijalnih i duhovnih priprema. Statistika se neće pominjati iz više razloga. Dominantan je patriotski. Možda i lokalpatriotski. Mjerna jedinica kliničko-bolničke storije je broj zaposlenih, udaljenost od penzijsko-invalidske granice i broj onih koji će u budućnosti stupiti na kbc pozornicu. Trougao za otklon dilema. I kamen nespoticanja o nerealno i nadrealno.
Tutinske, novopazarske, podgoričke i ostale diplome, i dalje krase naš maleni crnogorski prostor. Prostor bijelih mantila i raznobojnih sudbina. U riječi ostali leže ključevi za budućnost firme po imenu Montenegro. Vjerovatno i subjedinica sjevernog i južnog kliničkog i bolničkog centra.
Iako ne ide u bolnicu i ne treba uput za bolest on zaista postoji.
Đavo kao ključar naše umne brave sada kroz bijele mantile i njihovu bezgraničnost ulazi u Limsku dolinu i Bokokotorski zaliv.
Sa najljepšim licem i najsitnijim detaljima kao skrivalica za naš vidni Goleš. I njegovu rođenu sestru Golotinju.
Najviše je megalomana i žaba koje su digle noge pod izgovorom da se radi o kopitima.
Carstvo konja se popunjava, ali plemenitost izostaje. Počelo je. Potrajaće.
Đavolja igra je bezgranična, a konji prolazni. Čiji su u konačnom đavolji drumovi pokazaće budući dani.
I sa njima još neizvjesnija, izdata i rasprodata za bud-zašto mlada i nepotrošena bogata crnogorska budućnost!