A đe je to Rožaje?

Ja sam Damir Hadžiosmanović iz Pljevalja. Moj otac je bio komunista, član partije, radio na Rudniku uglja u Pljevljima. Živjeli smo u mješovitom dijelu grada, gdje su živjeli i Muslimani i Srbi. Išao sam u  Prvu osnovnu, a posle toga u gimnaziju.

Družio sam se sasvim podjednako sa Srbima, kao i sa mojim Muslimanima. U našoj kući su radi gosti bili i Srbi, ali smo mi redovno slavili naše vjerske praznike iako otac kao komunista to nikad nije nešto puno naglašavao i isticao u društvu.

Fakultet sam završio 1990. godine počeo da radim pripravnički u apoteci Sveti Sava u Beogradu (ja Musliman radim u toj apoteci- koja situacija). I onda stiže ponuda iz Njemačke, konkurs za stručno usavršavanje u Bajeru. Ja i moja Samira ga prihvatamo objeručke, inače i ona je bila farmaceut i selimo se u Leverkuzen.

U Crnoj Gori se rasplamasala politička borba i na vlast je došao Milo Đukanović. Ja sam kao i moja porodica i kao većina Muslimana u Crnoj Gori navijao za partiju Mila Đukanovića, jer mi je to bila neka srednja varijanta, ako ne može biti na vlasti neki naš Musliman jer smo manjina u Crnoj Gori, bolje da je Milo nego neki srpski nacionalisti.Naravno bio sam za odvajanje od Srbije, ali realno nikad nisam bio toliko ostrašćen kao moji rođaci i drugari u Pljevljima.

Prije četiri  godine otac je imao srčani udar i posle toga je trebalo da ide u klinički u Podgoricu, na kateterizaciju krvnih sudova i ja sam došao da budem uz njega.

Tada sam upoznao jednog čovjeka iz Rožaja, koji je bio sa njim u sobi. To je prvi Rožajac koga sam ja upoznao u svom životu, iskreno. U sebi sam mislio, kad mi je rekao odakle je “a đe je u p…m….to Rožaje”. Kod nas u Pljevljima to je bilo ko zna gdje i ko zna ko tamo živi, neki za nas seljaci. Možda je ovo grubo rečeno, ali ipak Pljevlja u vrijeme kad sam ja živio u Pljevljima su bili jedno šmekersko mjesto, gdje se cijenila kultura, znanje, vaspitanje, za razliku od Rožaja, iz koga se nikad nije pojavila neka jaka faca.

Tih nekoliko dana sam puno razgovarao sa tim čovjekom, što je na mene ostavilo jak utisak. Inače to je jedan jako simpatičan čovjek, sa nekih 40 godina, jako vispren,j ako inteligentan, snalažljiv, oštrouman i kasnije će se ispostaviti i dobar i vrijedan.

Evo i jednog našeg razgovora koji je na mene ostavio poseban utisak.

Na moje pitanje čime se bavi odgovorio mi je kao iz topa: -“Kradem šumu.”

Pitao sam ga začuđeno:  – “Kako, bolan, kradeš?“ A on opušteno:  -“Eto tako lijepo“.

Mom iznenadjenju nije bilo kraja. A na moje pitanje:  -“A šta ako te uhvati policija?“, on kaže:
-“Pa hvatala me je.“

-“Pa kako si se izvukao?“

-“Ležao sam 3 mjeseca u istražnom i na kraju su me puštili”.

-“I više nisi krao šumu?”

-“Jesam i opet su me uhvatili i opet sam završio u zatvoru i tako ukupno 4 puta”.

-“Pa što bolan, kradeš,  što to ne radiš legalno?”

-“Radi ti legalno, kad je lako. Ne daju vlasti ,moj druže, nisam bio član partije, a u Rožaju se sve zna. Ne može bilo ko da radi neke poslove, samo njihovi. Na kraju ako bih  i pokušao sve po zakonu, ne mogu ništa da zaradim, dobijem najgore parcele, sa najgorom šumom  i tako dalje. Moram da platim debelo zna se dobro kome”.

-“A što ne radiš nešto drugo, ne mora valjda samo šuma?”

-“Bih ja, prijatelju,ali ne biva. Držao sam neka goveda i ovce, kad je bio otkup jagnjadi i teladi izvarali me opet ovi njihovi, platili posle dvije godine, tad sam bio skoro propao, morao sve da rasprodam. Posla u firmama nema, jer su sve zatvorene, škole nemam, para nemam, troje đece, stara nana. Treba sve to nahraniti. Pokušao sam da radim i sa cigaretama, al i tu su me orobili, sve mi zaplijenili i to rade samo njihovi. Braća su mi u Austriji  zidari, slabo šalju, ni njima ne cvjetaju ruže. Evo reci ti meni šta da radim i s kojim parama? Jedino mi preostaje da  kao neki Rožajci da se upuštim u posao sa Kalićem i njegovom ekipom, ali nisam ti ja za to”.

-“A koja ti partija sve to radi?”

-“Pa Milov DPS”

-“Srbi iz DPS-a, je li?”

-“Ne, Alaha mi, nego sve naši”

-“Pa zar naši tako sa našima? Pa što se i ti ne učlaniš?”

-“Nego šta sam nego se učlanio i u DPS i u SDP, ali kasno, svi su već zauzeli pozicije i nedaju nikom tamo da prismrdi”.

-“A šta je sa nekim onim našim strankama?”

-“E ima jedna Bošnjačka stranka, glasaju za nju Rožajci, ali evo i posle ovih zadnjih izbora oni su ispali isti kao i Milovci, isto ti je to, samo što su sad njihovi ljudi uzeli dio kolača u Rožaju. Oni su uvijek i bili sa DPS-om.  Nema nikakvih promjena. Otišlo nekoliko ovih s vrha ovde u Podgoricu, dobili funkcije, ogromne pare, nekretnine po primorju i Podgorici, u Rožaje dolaze sa limuzinama i odijelima, a ja ih znam kad su bili gologuzija.”

–A raja?

-“Ma koja crna raja, ćuti i trpi, šta mi možemo, kad su nam naši ovakvi šta bi bilo da dođu na vlast Srbi, onda bi tek nastradali?”

-“Pa šta ćeš kad izađeš iz  bolnice?”

-“Pa opet da kradem šumu, volio bih i ja neki pošten posao ali ne biva, gladna su mi čeljad. Šta misliš što sam u bolnici, što mi srce otkazuje, što mi je dobro, je li?”

Posle nekoliko dana došlo vrijeme da moj otac izađe iz bolnice i da idemo u Pljevlja i na rastanku od Rožajca (njegovo ime vam neću reći), ja mu predložim, pošto sam ga baš zavolio, da ako hoće dođe kod mene u Njemačku, da radi za mene.

Vratio sam se za Njemačku i kroz 2 mjeseca on mi se javio i vrlo brzo je došao kod mene, bio je smješten u mojoj kući, prvih 4 mjeseca i počeo da radi.  Pokazao se kao vrlo sposoban i vrijedan radnik. Nije znao ni riječ jezika, ali sam mu pomogao na početku, radio je u magacinu na početku, a posle godinu počeo da vozi kamion i to najdalje ture po Njemačkoj. Uvidio sam da čovjek koji je 4 puta bio u zatvoru zbog kriminala, jer mu država, vlast i politika ne dozvoljavaju da radi pošteno i po zakonu, može pod pravim okolnostima da bude i dobar i pošten i vrijedan.

Jedan čovjek, a dva načina ponašanja.

Kad uporedim sva njihova iskustva i sve te priče koje sam saslušao, shvatio sam da  naša raja živi u jednoj velikoj zabludi, velikoj prevari, u Matriksu. Sva moja saznanja koja sam do tada imao su bila od mojih Pljevljaka koji su takođe članovi Milove stranke ili od mojih roditelja koji su mi toliko toga prećutali.

Uz mog Rožajca sam počeo da pratim dešavanja u Crnoj Gori i region preko interneta i shvatio sam koliko je teško raji sa ovakvim političarima. Odjednom prošao me je i onaj bijes koji sam osjećao prema Srbima, jer i oni jednako dijele sve naše muke, a ovakve vlasti ni prstom da mrdnu za njih.

Na zadnje izbore sam došao i glasao po prvi put. Glasao sam Ključ. Shvatio sam da je došlo vrijeme kako tako da se vlast promijeni, makar na gore, samo da se promijeni.
I sada dolazimo do situacije da ta Bošnjačka stranka i njeno rukovodstvo opet uđu u vlast sa Milom. Hoće li izdati te glasače koji su ih glasali? Da li su njihovi glasači, kao i njihova svakodnevna potreba, način razmišljanja, uslovi u kojima žive, sličniji glasačima DPS-a  iz Budve ili glasačima opozicije recimo u mojim Pljevljima gdje se od magle i prašine guše podjednako i jedni i drugi. Dokle više ovih obmana raje?

Možda čak mogu da razumijem primorce, kojima je DPS omogućio da nelegalno prave apartmane, rade razne druge nelegalne poslove i slično i da glasaju DPS, ali ljudi sa sjevera, koji nestaju, koji se iseljavaju trbuhom za kruhom, koje truju, e pa oni stvarno ne bi smjeli da pristanu na ovu prevaru.

Samo sjedenje u vlasti i namirivanje sebe i svojih porodica, dobijanje stanova, kuća, apartmana po primorju, kredita, automobile, dok naša raja  trpi i gladuje je nečastan i neljudski posao.
Zato Rafete i Suljo i ostala gospodo gledajte šta ćete da uradite, a dragi moji Bošnjaci pamet u glavu, i znate šta vam je činiti ako vas Bošnjačka stranka opet proda.