Đogo: U trenutku kada ovo pišem…
o. Darko Đogo, foto: Mitropolija
Piše: Protojerej Darko Đogo
U trenutku dok ovo pišem, Mitropolit je na respiratoru. Mene je lično već jedna smrt dragog čovjeka, očinske ličnosti, ovog 29.10, prije tri godine, opomenula da uz svu svijest da je to put kojim svi moramo proći, užasno je bolno i to što se privremeno rastajemo. Strah me je od novih rastanaka, ma sa koje granice ovog i onog drugog života da se nađem.
Ali me je još više strah od ovoga što trenutno gledam u Crnoj Gori. Strah me je tog vrtloga u koji se ušlo, tog vira koji vadi dušu, u kome se trenutno nalazimo neprekidnom salvom tajnih i javnih uvreda, podmetanja, kvalifikacija, informacija i dezinfromacija: ne želim da znam kako ste sastavljali listu za pobjedničku koaliciju i ne želim da znam šta sve imate da kažete jedni drugima dok ne sastavite vladu.
Sjetimo se drevnoga Izrailja čiju sudbinu ovaj naš srpski narod vrlo često oprisutnjuje – a to nije istorija samo bogootkrivenja i Božije ruke uzdignute i mišice krjepke, već i istorija zaboravljanja Boga Otaca svojih, podijela i „tvrdovratosti“. Kada je izlazio iz egipatskog ropstva, morao je da luta četrdeset godina po pustinji kako bi se u pustinji rodio naraštaj koji nije pamtio ropstvo faraonovo, kako bi i u sebi slobodan ušao u Obećanu zemlju. Sloboda je stanje koje ti Bog daruje time što te vodi, time što vodi tvoj narod. Sloboda je stanje koje se u tebi, u narodu, mora roditi.
Danas se vrijeme ubzralo, prije Dolaska Spasovog. Narodi više nemaju na raspolaganju decenije da lutaju po pustinjama. U normalnim okolnostima sve ono što čujemo u međusobnim optuživanjima mandatara Krivokapića i lidera političkih stranaka ne bi bilo dramatično: javni diskurs upravo svojom skandaloznom neprijatnošću budi i aktiviše, nagoni pristalice da vam aplaudiraju na skupovima, da vam pišu oduševljene komentare po portalima a vaše političke protivnike da vam odgovaraju, kako bi njihove pristalice pisale svoje komentare i odgovarale na one prve. U normalnim okolnostima politika služi da se izreknu različiti javni i tajni interesi. U normalnim okolnostima sve bi to bilo divno i legitimno.
Ali mi nismo u njima. Ne samo da je cijeli svijet već odavno odustao od helenske polisnosti, u kojoj bi mjerilo života trebalo da bude jedino i isključivo vrlina: taj svijet podjednako ne razumije politička aristokratija koja u podnošenju i zadavanju uvreda i osvajanju glasova vidi zasluge za predstavljanje demosa, koliko ga ne razumiju ni finansijske i bezbjednosne strukture koje su navikle da preko ovih prvih štite svoje interese. Ovdje je po srijedi nešto drugo: mi se danas u Crnoj Gori ne susrećemo sa normalnim stanjem. Mi se i dalje nalazimo u nekakvom međustanju, postmodernističkom kvantnom stanju, u kome smo i pobijedili i nismo pobijedili (tačnije: sve i dalje može biti izgubljeno), u kome se već osjeti dah slobode ali Zakon o podjarmljivanju Srpske Pravoslavne Crkve i dalje je na snazi (kako je umno primijetio lucidni Bogoljub Šijaković).
Zato: i mandataru i njegovim savjetnicima, i partijskim vođama i eksponentima njihovih stavova, i onima koji navijaju i koje je strah, poput mene, sasvim paralisao, te su zamučali: ne zaboravite da imate posao koji nikako da oposlite, a kojim ćete se upisati u istoriju srpskog naroda, onoliko vijekova koliko ih je još ostalo do Dolaska. Svi mi služimo Smislu koji je iznad nas, Pamćenju koje moramo da ostavimo. Prvo napravite Vladu, pa se svađajte oko svega. Jeste: i za vas je ovo neobična situacija, a nama Srbima iz Crne Gore i Hercegovine teško je i kada svima dajemo savijet iz perspektive sveznajuće nemoći, ali još teže kada obuzdavamo sebe iz perspektive potencijalne moći. Ali ima trenutaka kada moramo biti bolji od sebe. Jer nije nas sabrao mehanizam političkog života već onaj probuđeni glas naroda u litijama. Napravite Vladu. Napravite, pa se svađajte.
U trenutku kada ovo pišem, pitam se da li je i onom Starcu iz Morače, mom profesoru i starijem prijatelju od koga bih čuo i melemnu i oštru riječ, uopšte dato da poput Mojsija vidi svoj narod izbavljen i u Zemlju Slobode uveden. Pomolimo se za Njega. I sačinite vladu. Biće njemu lakše.
