Đoković i ”srpska posla”!

Danas Novak igra polufinale Vimbldona protiv Rafaela Nadala! Ne, nije zaostala vijest od prije par godina, nego svježa današnja stvarnost: Đoković je prevazišao sve svoje zdravstvene tegobe i igra kao nekad. Za istinitost ove konstatacije uopšte nije važno da li će on danas dobiti i izgubiti, – kako god bilo, mi pred sobom imamo tenisera koji tako lako dolazi među četiri najbolja na svijetu (sa samo dva izgubljena seta u četiri meča).

Najbolji srpski sportista svih vremena!? Čovjek koji nas je najviše proslavio u posljednjih deset godina?! Onaj zbog koga je bilo lijepo svuda reći da si Srbin….itd. Evo sad se vraća na staze ”stare slave” poslije skoro dvije godine krize (što psihološke/motivacione, što zdravstvene …). Sami ulazak u londonsko polufinale donijeće mu nove bodove u odnosu na dosadašnji položaj na rang-listi, a svaki novi turnir, od sada pa do kraja godine, biće, ovako raspoloženom Đokoviću, izvor velikog broja poena ( jer prošle godine nije ništa igrao upravo od Vimbldona do početka 2018 ). Zato je potpuno realno očekivati da Novaka u dogledno vrijeme opet vidimo u samom vrhu svjetske teniske tabele.

Međutim, uprkos svemu ovome, jutros je više od pola nacije ljuto na ovog viteza, i sa svih strana mogu se čuti riječi kritike na njegov račun. Zašto?! Zato što je podržao, onako sportski, navijački – hrvatsku fudbalsku reprezentaciju!!?? A prije nego što je to uradio – bio nam je mrzak što se blamira neuspješnim povratkom na teren (nema mu spasa; ne igra kao prije; ima mlađih i jačih )!!! A prije toga – što je uopšte počeo da gubi, onda kad je bio – broj jedan!!! A negdje između toga, zbog toga što ”ne nosi krst” (iako to niko živ nije vidio ) i što luta tražeći trenere, motivatore, inspiraciju….

Eto udžbeničkog primjera onoga što zovemo ”srpska posla”. A misli se na krajnje neodgovorno i nedosljedno ponašanje po kome se često izdvajamo u odnosu na druge, a koga smo svjesni.

Ajde da krenemo od kraja. Ko je od nas bio najbolji na svijetu, jedini ”na vrh brda” – pa da zna kako je to (ne)biti motivisan za dalje takmičenje? Koji to Srbin, i koliko to Srba ima iskustvo ”vladanja” cijelim svijetom? Eto, Novak nam je bio dobar dok je pobjeđivao, – ali i tada kao neka amajlija, kao maskota za naše rodoljublje. Niti se od nas tražilo, niti smo bili spremni da saosjećamo sa njim u njegovom vrtoglavom usponu. Ali kad je posrnuo, kad se umorio, kad je ostao sam – a svi šampioni su usamljeni poput Njegoša na Lovćenu, – e onda smo mi, njegovi navijači, pokazali pravo lice.

”Ah bolje da batali”…”A to se više ne može gledati”…”Ma šta se folira”….A sve se svodilo na to, da je nama neprijatno što je počeo da gubi, a nije nas istinski zanimalo – kako je njemu. Kao što nas ne zanima, niti nam je u genima, – šta znači biti uporan i strpljiv, šta znači odricati se trenutnih zadovoljstava i razonode radi cilja/ideje koja je na dalekom horizontu….kako to izgleda trpjeti poraz za porazom, a i dalje vjerovati u uspjeh…itd. Mi smo nezahvalna masa (a ja sam njen ponosni član i samosvjesni element ), koja ne umije da se udubi u problem, da prepozna sopstvenu odgovornost…nego samo volimo da se igramo. Dok ne počnemo da gubimo. A kad počnemo – poupamo igračku!

Do prije par mejseci rugali smo se našem heroju – što gubi u prvim kolima i što je daleko od prave forme (a pogledajte ga danas ). Prije toga smo ga napadali što nema hrabrosti da se vrati (a eto vratio se ). Prije, još prije – što je uopšte počeo da gubi (jer smo valjda mi odvajali od usta da ga osposobimo za ovo što je postigao….).

E… tu smo. Ko je odvajao od usta? Otac Srbin i majka Hrvatica! Novaka je – do visina najpoznatijeg i najuspješnijeg Srbina dovela ljubav ovo dvoje ljudi, njegovih roditelja. Da, majka Hrvatica, koja uopšte ne odiše nikakvim nacionalizmom, i koja je sina vaspitala tako da bude ono što je i njegov otac, i da bude ono što smo svi mi. Srbin. Samo, za razliku od većine nas – Srbin majstor svoga posla. Srbin najbolji na svijetu. A kroz njega i sa njim svi mi! Sjećate li se – koliko poljubaca, koliko čestitiki vjerskih praznika, koliko podrški za Kosovo za djecu, za Crnu Goru… Tada kad je bio na vrhu nije nas zaboravio. A mi njega jesmo brzo.

Podržao je hrvatske fudbalere!? Pa da nije ništa drugo, nego osjećaj poštovanja prema njegovoj majci koja ga je rodila, trebalo bi da nam drži jezik za zubima. Gdje bi ta Srpkinja da ga rodi? Nije podržao politiku hrvatskih vlasti, ni zločine ustaša, niti je zapjevao uz Tompsona… nego je pokušao da komunicira sa ”sebi ravnima”, sa momcima koji dobro igraju fudbal. Toliko dobro da su u finalu Mindijala. Sjećate li se kako to dobro zvuči, kad recimo Srbi igraju finale Mundobasketa, a Hrvati već odavno, mnogo prije tog finala odoše kući?! Da li biste, kao manjeg Hrvata, ili lošeg čovjeka doživjeli nekog hrvatskog sportistu koji bi tada podržao naše košarkaše? Naravno da ne bi. Bio bi Hrvat kao i do tada, samo još veći šmeker.

A šta – djeluje vam nezamislivo?! I meni. Zato ne mogu da navijam za Hrvate. Jer, koliko god bili dobri fudbaleri – ipak predstavljaju jedan mentalitet koji mi ”ide na živce”. Nesvejsni svojih grijeha i grešaka, a bezočno agresivni prema drugima. Ja, kao Srbin, ne mogu – onda kada navijam – da zaboravim na monstruozne tačke naših istoriskih sukoba, i zato, poslije maestralne utakmice Hrvata protiv Engleza, dostojanstvno ćutim. Ni te, ni ove – što bi se reklo! Ne mogu da navijam za Hrvate, i vjerovatno neću nikad moći.

Ali Novak ne bi postojao. Moj Novak, Nole Srbin… ne bi bio moguć, da je rastao u porodici u kojoj se brutalno i otvoreno govori o zločinima prošlosti hrvatskog naroda. Neko će reći da je mondijalistički rasterećen i da kao takav nije uzor mladima i cijelom narodu. A man ljudi – pa on je mega – uzor mojoj djeci, po načinu kako igra, kako je skroman, kako se ne predaje. Ne treba mi Novak da tumači istoriju. Za to imam knjige, a imam i usta i jezik da kažem kome stignem: ”Ne slažem se sa Novakom navijački”. Ali zaaaato daaaanas, u polufinalu Vimbldona, imam svoga Srbina na terenu i osjećam se tako ponosnim, tako posebnim….. više nego bilo koji navijač ”vatrenih”. Jer, njima se ovo desilo sad – pa ko zna kad, a Novak to radi….tako lako.

Srbija!!!