Đukanović maštao na Tviteru: Crna Gora priznata od NATO saveznika kao ozbiljan i pouzdan partner
1 min read
Milo Đukanović (Foto: Facebook, Milo Đukanović, printscreen)
Predsjednik DPS Milo Đukanović imao je literalno nadahnuće ravno fantastici R. R. Martina ili DŽ. K. Rouling.
U naletu inspiracije, Đukanović je napisao da je Crna Gora „tokom tri godine članstva u NATO, dijeleći vrijednosti tog saveza, priznata od saveznika kao ozbiljan i pouzdan partner“.
https://twitter.com/predsjednik_cg/status/1268862568027828224
Osjećamo se sigurnije uz NATO
Nastavljajući Tviter tred, Đukanović piše:
„Uz podršku Saveza, jačali smo unutrašnju bezbjednost i sigurnost, vođeni važnošću mira i stabilnosti svoje zemlje, regiona i dobrosusjedskih odnosa, osjećajući se sigurnije uz podršku NATO i u borbi protiv Kovid 19.“
Dodao je da je Crna Gora ponosna što je dio evroatlantske porodice i poručio da će tim putem nastaviti i u godinama koje dolaze.
https://twitter.com/predsjednik_cg/status/1268863042139426818
Podsjećamo, u jeku epidemije Kovid 19, nakon podugačkog zahtjeva potrepština koji je uputila Crna Gora, NATO je poslao nekoliko hiljada sapuna, peškira i čaršava svom „ravnopravnom partneru“.
Moleban
Noćas, gledam, sva se srpska svita,
i mantije časne pod bakljadom svile,
te junaci sa slavnoga Krita,
grob do groba drhti, svaki bi da pita:
Gdje si, Pilate, neMilo ti ime,
kud te zloba u decembru skroji,
krenu jadno, put svetije tmine,
sjevnu Srpstvo, „takvog se ne bojiˮ.
I iz brda sve su gorske vile,
i sa mora, sirene iz daha,
u jednome glasu molebane svile,
da te, Pilate, dovedu do kraha.
Sram te bilo, a za srame ne znaš,
iz očiju tvojih krvnik vreba,
ne znaš, muko, ni za „oče našˮ,
ne znaš, tugo, šta narodu treba.
Iz kamena živog, gujama ne damo,
sve svetinje što oduvijek znamo,
ne dira nas korjenje besmisla,
kada nas je tuga iz dubine stisla.
U bolu se nismo ni truna predali,
ophrvani njime još jačim se zvali,
kad lijeva strana, zategne, probada,
a desna se bori u pô takvog jada.
Iznikli bez srama u kamenu vječnom,
dičili se lozom, od pretka čovječnom.
Iz stijene klija sve u svome sjaju
tamo gdje su brda nepredana kraju.
Kada vjera nebski narod razgori,
Svetoslavlje prekovječno zbori.
Te se tako l´jepo međ gorama sjaji,
a pogledi vuku tam’ gdje su beskraji.
Tvojoj žeđi bez pravca i reda,
Izmišljenoj crkvi ni po prsta ne da
eno, soko ptica sa visina kliče,
zorama se plavi, sa rosama sviće.
E tamo se, Pilate, trag života prati,
junaci ti pedalj nikad neće dati,
Niz ćilime svete krenule su stope,
sa nebesa lednici se tope.
Ugrijalo Sunce sa Komovske kose,
a râne se slane praskozorjem rose,
slavna crven slova, iskonu prinose,
i uz sebe same sve mire uznose.
Jedan pupolj krasni što naprasno krenu,
i svojemu cvatu napredno okrenu,
razvio je čaške međ ružama divljim
međ st’j̕enama drevnim, dalekim i sivljim.
Spustile se ale da borjima hitnu,
u jednome trenu obapašu sitnu
onu vječnu želju što je vazda grezla
u srpstvo se bujna, napredno uvezla.
Pa se Bogu daje u smrčama kasnim,
da osjeti smolu mirisima slasnim,
nesrećniče jadni, starini se predaj,
i vremena davna zaboravu ne daj.
Ti ,izrode bož’ji, opravi sve misli,
kada su te, zloćo, svi nemiri stisli,
mislio si, Pilate da venemo mladi,
a mi smo ti HRISTOM zapjevali radi.
Deseterce tkamo i slogove svete,
da se milni katren Metohijom krete.
Darivajmo dušu godovima kasnim,
predajmo se žudnjom, nasladama slasnim.
Lijepog li dana a još ljepše noći,
kada ću se,srećna, Litije, domoći.
Nô ti noćas, sve dušeke spremi
i nekome sv`jetu drukčijem opremi.
Kad potečem tiho i kâ ušću krenem,
sa Bogom se jednim zorna zaodjenem.
K’o r`ječica mila iz krša pokrenem
ka trobojki slavnoj, obdanicom krenem.
Pogledima bludim put zelenih gora
tamo gdje mi sviće najljepšija zora.
Kad sam, Milo crni, pokraj Lima sjala,
kraj Stupova vječnih dva života dala.
Potkradao dane i godine duge
štitio se lažom, daleko od ruge.
Imao si Goru, činio je svojom
dičio se pjesmom i ljepotom „kojom.“
E jednoga časa navrele su suze
što mi sveta slova pod svoje obuze.
Jasikovac pamtim ali davno pođoh,
nekom istom sv’jetu opijena dođoh.
Vratismo se, Srbi, planinama svojim,
gdje je Sunce zdravo, gdje zrakom postoji.
Međ brdima svetim gdje svetinje poje,
u gajima lisnim starine NAM stoje.
I ovu sam pjesmu posvetila tebi
nikada se svijeća, ugasila ne bi’,
i sijaće lojna sve do zadnjeg loma
nanizaće krove zarad našeg doma.
Ja te, evo, čekam u SRPSKOME gradu,
e, baš tamo, Pilate, nadam ti se sladu.
Da me tvoji vidi u zjenice utnu,
otjerajmo čemer i svu makvu mutnu.
U četvrtoj noći opet strasno trnem,
da se tebi, Vaso , vascijela vrnem,
da te, željo moja, u sve pjesme stavim
i da pokraj tebe spomenak ostavim.
Limovanje moje sto brzaka dade,
pred Gospodom jednim život ti predade.
Povrati me, Sveče, u dvadeset ljeta,
e, tada ću biti prvjenka svijeta.
Ovom pjesmom duše, ja ti milo pjevam,
I Vasove kaplje u stihove vijem,
Ne kreći ka onom ko dubinom sjeva,
Ne pogani Pilate, riječima bijem.
No se ovog trena pokoljenju vrati,
Ikonu prigrli, kamen s kućnog praga,
Nikad nije kasno da se zlo prekrati,
da i takav Pilat ima malo traga,
A ne samo kletve što te takvog prate,
Što nam boje mrziš a s njima si rast’o
aj tri prsta sklopi da te vjeri vrate
da se Pilat, jadni, sjeti gdje je post’o.
U meni si,bože, bio i vazda ćeš biti,
ona prva radost kraj koje ću spiti,
kad se opet vratim gdje Stupovi zvone
gdje Bogovi vežu najvječnije spone.
Sneža
Moleban
Noćas, gledam, sva se srpska svita,
i mantije časne pod bakljadom svile,
te junaci sa slavnoga Krita,
grob do groba drhti, svaki bi da pita:
Gdje si, Pilate, neMilo ti ime,
kud te zloba u decembru skroji,
krenu jadno, put svetije tmine,
sjevnu Srpstvo, „takvog se ne bojiˮ.
I iz brda sve su gorske vile,
i sa mora, sirene iz daha,
u jednome glasu molebane svile,
da te, Pilate, dovedu do kraha.
Sram te bilo, a za srame ne znaš,
iz očiju tvojih krvnik vreba,
ne znaš, muko, ni za „oče našˮ,
ne znaš, tugo, šta narodu treba.
Iz kamena živog, gujama ne damo,
sve svetinje što oduvijek znamo,
ne dira nas korjenje besmisla,
kada nas je tuga iz dubine stisla.
U bolu se nismo ni truna predali,
ophrvani njime još jačim se zvali,
kad lijeva strana, zategne, probada,
a desna se bori u pô takvog jada.
Iznikli bez srama u kamenu vječnom,
dičili se lozom, od pretka čovječnom.
Iz stijene klija sve u svome sjaju
tamo gdje su brda nepredana kraju.
Kada vjera nebski narod razgori,
Svetoslavlje prekovječno zbori.
Te se tako l´jepo međ gorama sjaji,
a pogledi vuku tam’ gdje su beskraji.
Tvojoj žeđi bez pravca i reda,
Izmišljenoj crkvi ni po prsta ne da
eno, soko ptica sa visina kliče,
zorama se plavi, sa rosama sviće.
E tamo se, Pilate, trag života prati,
junaci ti pedalj nikad neće dati,
Niz ćilime svete krenule su stope,
sa nebesa lednici se tope.
Ugrijalo Sunce sa Komovske kose,
a râne se slane praskozorjem rose,
slavna crven slova, iskonu prinose,
i uz sebe same sve mire uznose.
Jedan pupolj krasni što naprasno krenu,
i svojemu cvatu napredno okrenu,
razvio je čaške međ ružama divljim
međ st’j̕enama drevnim, dalekim i sivljim.
Spustile se ale da borjima hitnu,
u jednome trenu obapašu sitnu
onu vječnu želju što je vazda grezla
u srpstvo se bujna, napredno uvezla.
Pa se Bogu daje u smrčama kasnim,
da osjeti smolu mirisima slasnim,
nesrećniče jadni, starini se predaj,
i vremena davna zaboravu ne daj.
Ti ,izrode bož’ji, opravi sve misli,
kada su te, zloćo, svi nemiri stisli,
mislio si, Pilate da venemo mladi,
a mi smo ti HRISTOM zapjevali radi.
Deseterce tkamo i slogove svete,
da se milni katren Metohijom krete.
Darivajmo dušu godovima kasnim,
predajmo se žudnjom, nasladama slasnim.
Lijepog li dana a još ljepše noći,
kada ću se,srećna, Litije, domoći.
Nô ti noćas, sve dušeke spremi
i nekome sv`jetu drukčijem opremi.
Kad potečem tiho i kâ ušću krenem,
sa Bogom se jednim zorna zaodjenem.
K’o r`ječica mila iz krša pokrenem
ka trobojki slavnoj, obdanicom krenem.
Pogledima bludim put zelenih gora
tamo gdje mi sviće najljepšija zora.
Kad sam, Milo crni, pokraj Lima sjala,
kraj Stupova vječnih dva života dala.
Potkradao dane i godine duge
štitio se lažom, daleko od ruge.
Imao si Goru, činio je svojom
dičio se pjesmom i ljepotom „kojom.“
E jednoga časa navrele su suze
što mi sveta slova pod svoje obuze.
Jasikovac pamtim ali davno pođoh,
nekom istom sv’jetu opijena dođoh.
Vratismo se, Srbi, planinama svojim,
gdje je Sunce zdravo, gdje zrakom postoji.
Međ brdima svetim gdje svetinje poje,
u gajima lisnim starine NAM stoje.
I ovu sam pjesmu posvetila tebi
nikada se svijeća, ugasila ne bi’,
i sijaće lojna sve do zadnjeg loma
nanizaće krove zarad našeg doma.
Ja te, evo, čekam u SRPSKOME gradu,
e, baš tamo, Pilate, nadam ti se sladu.
Da me tvoji vidi u zjenice utnu,
otjerajmo čemer i svu makvu mutnu.
U četvrtoj noći opet strasno trnem,
da se tebi, Vaso , vascijela vrnem,
da te, željo moja, u sve pjesme stavim
i da pokraj tebe spomenak ostavim.
Limovanje moje sto brzaka dade,
pred Gospodom jednim život ti predade.
Povrati me, Sveče, u dvadeset ljeta,
e, tada ću biti prvjenka svijeta.
Ovom pjesmom duše, ja ti milo pjevam,
I Vasove kaplje u stihove vijem,
Ne kreći ka onom ko dubinom sjeva,
Ne pogani Pilate, riječima bijem.
No se ovog trena pokoljenju vrati,
Ikonu prigrli, kamen s kućnog praga,
Nikad nije kasno da se zlo prekrati,
da i takav Pilat ima malo traga,
A ne samo kletve što te takvog prate,
Što nam boje mrziš a s njima si rast’o
aj tri prsta sklopi da te vjeri vrate
da se Pilat, jadni, sjeti gdje je post’o.
U meni si,bože, bio i vazda ćeš biti,
ona prva radost kraj koje ću spiti,
kad se opet vratim gdje Stupovi zvone
gdje Bogovi vežu najvječnije spone.
Sneža
Amin
Ne priča on bez veze. On priča šta misli I traži povod za sukob. Dokle će to da radi zavisi od mentora a i naroda u Crnoj Gori. Ako je ljudima on bitan oni će ga opet izabrati. Ako im se smučio onda će se obračunati kao sa Čaušeskom. To je na narodu da izabere.
Milo vi ste u Natou jedni obični nitkovi! Vi ste potrosna roba zapada! Krijete se iz Natoa a rasturate koks sa drzavnim brodovima…ajde jadan, tu priču pričaj ovi oko tebe…narod zna sta vi radite godina!
Milo konjušaru NATO vski. Uradi DNK i vidi ko si i šta si.
ON KO DA NE ŽIVI NA OVOJ PLANETI! NA INTERNETU ODAVNO SVE PIŠE O SVAKOM POLITIČARU PA I O NJEMU! TAKAV POLITIČAR JE STVARNO UNIKAT! NO SAM ĆE VIDETI USKORO KOLIKO JE CENJEN!
@zare Umijete da ga smijenite, ali nemate hrabrosti. A opet, ne treba ni prljati ruke. On će ionako sam da padne. Grehota je da se čovek ne odmori neku godinu u Spuž.
vidju daj prepustimo ovo zenama mi neumijemo da ga
smijenimo.
mrzim ga, radi mene obršio kao Čaušesku, lopov i lažov ,,koji ljubi pare,,
Ah, kako se ulizuje , znojavi ljigavac !.
To nigde nema!.
Ovo je vise od 30 godina uvezbano !.
Pa on je majstor za Tacija, Haradinaja, Izetbegovica i
slicnih !. Ovo bogami tesko ko moze da nadmasi !.
Prava desetka !.
Tramp grubo odbacuje Markovića a ovaj se kiselo smije i pokušava ponizno pružiti ruku onomu koji ga šuta.Tramp na ovoga ni ne obraća pažnju.
Markoviću: Vraćaj brata iz mrskog ti Kragujevca, iz mrske ti Srbije u Mojkovac. Da ti brat ima morala barem kao radnica iz javne kuće, davno bi se iselio iz Srbije. No, maloprije navedene su daleko moralnije, poštenije i časnije od tvoga brata. A tvoj brat je pošteniji od tebe.
Ovo na linku pokazuje da Milo istinu zbori:
https://www.youtube.com/watch?v=FeAYJiZslvs
Ja bi linku dao naziv: šutanje krpe.
Koji moron. Pa on je otpadnik koji je umislio da je veliki lider. Da li je moguće da je oboleo od paranoje i da ima sumanute ideje veličine?
Ako stvarno misli ovo što govori onda je stvarno za psihijatriju. Ipak verujem da je svestan realnosti,a ovo govori da bi utešio sebe i one za koje misli da mu veruju.
„…vođeni važnošću mira i stabilnosti svoje zemlje, regiona i dobrosusjedskih odnosa…“ Milokio, raste ti nos…
NATO uzima 2.5% svakoj drzavi… Dakle Crna Gora u situaciji u kakvoj je mora za privid sigurnosti platiti 2,5 evra na svakih 100 zaradjenih. A to je realno i vise jer zbog politike NATO i gubi ogromna trzista, Rusiju je vec izgubila a vrlo vjerovatno ce uskoro i Kinu. Nisam dugo bio u CG ali se sjecam da su se ogromne ruske pare slivale tamo… Pa samo izvoz u Rusiju moze hraniti cijelu Crnu Goru, Rusiju koja je oduvijek favorizovala Crnu Goru. A to da cete nesto izvesti u EU mozete samo sanjati, s obzirom koliko robe se moze brendirati u CG. Kako god okrenes – Milo je kreten.
E Evo I ove budaletine…ludo dijete eee.pljuc
Ne trecina nego VISE OD 70% ne moze ga ocima vidjeti!
Milo stigo sapun, sutra šalju posteljinu.
Ljudi da li je uopste moguce da ovo misli covjek koji je predsjednik drzave od 600.000 od kojih ga trecina ne da ne podrzava vec bi ga najradije vidjela mrtvog… Pa NATO ne ferma ni jednu Rumuniju ili Bugarsku, Madjarsku, tj tamo niko nije ni bitan osim onih 5 drzava koje su osnovale alijansu? Da li je moguce da on stvarno ovo misli? A sunce ti… Dve opcije : ili potpuno lud bez ikakve veze sa stvarnoscu ili opasno bezobrazan sociopata i psihopata. Trece ne moze biti
Može i četvrto: prevelika doza droge u mozgu.
Prava dijagnoza je – očaj u nemoći. Stidljivo prizivanje u pomoć. Možda će ga čuti? Imaju oni druga posla, izbori su u SAD.
Bravo za komentar.
nemoj da koristis Daciceve brojke. 70% i treba da bude vise.
Aferim Mustafa!