Đukanovićev režim u nervozi i strahu od protesta

Piše: Čedomir Antić

U politici veliki stranački protesti uvijek uslijede nekom u demokratskim društvima nezamislivom postupku vlasti. Kada loše, nedolično, nedemokratsko ponašanje jedne vlade traje decenijama izostanak građanskog bunta je nelogičan i čak bizaran.

Kako je moguće da narod čiji su preci slomili Bušatlije i Čengiće, koji su preživjeli „Omer-pašinu godinu“, pobijedili Austrijance, Italijane i Njemce može mirno da podnosi jednu vlast koja se skriva iza države. Svako ko posumanja u namjere režima, ko spomene da je pristupanje Sjevernoatlantskom savezu protivno volji velike većine građana, onaj koji bi izjavio da je politika vlade neiskrena, lažna i bezuspješna…svako ko bi bio spreman da svjedoči da se u Crnoj Gori živi sve gore… smjesta je proglašen za neprijatelja države.

Kakva je Crna Gora država ako su u njoj svi izbori sumnjivi? Ako režim opstaje povlašćujući jedan uzak sloj građana? Ako vlast svađa narode Crne Gore? Ako njena slugeranjska poslušnost određenim krugovima u SAD i EU treba da bude jedini garant njene dugovječnosti? Dokle će trajati režim koji u svojoj suštini zaustavlja napredovanje i razvoj Crne Gore? Možda dokle god bude opozicionara koji smatraju da je borba za mjesto satelitske partije režima značajnija i svetija od borbe za bolju budućnost i slobodu Crne Gore.

Šta danas predstavljaju te razne partije nazvane po slovenačkim autsajderima, slovenačkoj političkoj arheologiji ili ratnom pokliču istočnih naroda? Želju vlasti za promjenama koje će obezbijediti trajnost vlasti u rukama jedne iste grupe ljudi? Ili želju pojedinaca da u lošim prilikama u kojima se nalazi Crna Gora steknu neku sitnu političku korist i dobiju ličnu afirmaciju. A SNP…? Hvala bogu pa su se na prošlom popisu konačno manuli jugoslovenstva… Ali šta to vrijedi kada režim njihovih nekadašnjih partijskih kamarata ne može da dozvoli ni pošten popis… Nisu htjeli u ujedinjenu opoziciju, sada neće u proteste… Crna Gora živi u prošlosti pa odatle i prostor za njihovo postojanje. Ako bi poželjeli da se pokrenu moglo bi se pokazati da nisu „živi“… Da su i sami politička arheologija.

Vlast se podsmijeva protestima. Ali tvrdnja da je onaj koji je protiv NATO-a, ujedno i riješen da ruši državu Crnu Goru, govori o nervozi i strahu.

Nedavno sam slušao lažnog predjednika Filipa Vujanovića u Banjaluci, na konferenciji posvećenoj dvadesetogodišnjici Dejtonskog mirovnog sporazuma. Činilo mi se da je to pred nama zborio predsjednik švajcarskog federalnog vijeća. Crna Gora „ni luk jela ni luk mirisala“ u građanskom ragu… Ni Milo, ni Sveto, ni Filip nikakve veze sa svim tim nemaju… Oni su otvorili 20 poglavlja za pristupanje EU, zatvorili dva… Ali želio bih kolegama u Sarajevu bolju državu, jer sve je to sa kantonima, entitetima itd. komplikovano… Ali je zato bilo zabavno kada sam javno pitao jednog od predstavnika Evropske unije u BiH zašto samo Bosni i Hercegovini i Srbiji postavljaju političke uslove za prijem u uniju.

Tvrdio je da su zahtjevi isti za sve… Međutim, smjesta sam ga suočio sa činjenicom da manjine, zbog čijeg prava na kandidovanje za dvije ili tri funkcije drže Bosnu i Hercegovinu na čekanju, imaju daleko veća prava u BiH nego Srbi u Crnoj Gori. Srba u Crnoj Gori ima procentualno više nego Slovenaca i Hrvata u SFR Jugoslaviji, oni nikada nisu željeli da se otcijepe od Crne Gore, nisu htjeli ni republiku, ni autonomiju.

Željeli su da nekako budu zajedno sa svojom maticom Srbijom nikada ne negirajući prava i status Crne Gore, koja je uostalom u davnini stvorena kao srpska država. Srbi u Crnoj Gori žele i ravnopravnost. Režim im je zakonom propisao prava manjine. I…? Ta prava su i dalje mrtvo slovo na papiru. Uostalom, nije problem što neki Rom ili Jevrejin, uprkos tome što bi rekao Valentin Incko (dobri austrijski diplomata sa tradicionalnom politikom prema Bosni i Hercegovini) što dobije i deset Nobelovih nagrada, ne bi mogao da bude kandidovan za člana predsjedništva ili poslanika u vijeću naroda BiH.

Problem je što velike sile koje se zalažu za takvu promjenu ustava BiH žele da ustav promijene i tako što bi cijela zemlja bila jedna izborna jedinica. Onda bi kao i 1990. godine Muslimani birali „Jugoslovena“ koji ne samo da želi da se otcijepi od Jugoslavije nego i da ratuje protiv nje.

Naravno da su predstavnici SAD, EU i Velike Britanije ostali nijemi i nisu odgovorili na ovo pitanje. Ljutili su se na Miloševića kada je isključivao struju na trgovima za vrijeme mitinga. Ovi njihovi „Evropljani“ iz Crne Gore, što imaju odnos prema crkvi kakav je imao Henri Osmi u 16. vijeku, ne smiju ni vodu da daju demonstrantima. Grad Podgorica odbio je da iznajmi organizatorima demonstracija cisternu za vodu.

Da li je to evropska Crna Gora kakvu nam spremaju? Hoće li nas sjutra pretvoriti u evropske Kurde i ostaviti odvratnim režimima koje tuku nevoljnike na svojim granicama ili ne želi da omogući snabdijevanje vodom sopstvenih građana ?!