Do pobjede!

Moramo ih razumjeti da bi ih konačno pobijedili. Svaki veliki vojskovođa je prvo upoznavao svoje neprijatelje pa onda na osnovu tog znanja kreirao pobjedonosne strategije. Nije mi namjera  da idem u militarizam ali sve ovo, kao i većina mojih sunarodnika, doživljavam kao odsudnu bitku. Dakle moramo ih razumjeti.

Tri mjeseca su bili primorani da ćute i da se sklone pred naletom onoga što oni ne razumiju. A svaki čovjek se najviše plaši onoga što ne razumije. Nisu razumjeli da je moguće da ljudi danima šetaju u litjama. Da ne bace ni jedan papirić, da ne upute ni jednu ružnu riječ bilo kome, da mirno i uzdignuta čela iz dana u dan pokazuju da više nema straha i da nema uzmicanja. Svaki policijsko-špijunski pokušaj bilo kakve podmetačine razbio se o stijenu našeg ponosa i naše odlučnosti. Na kraju su klonuli i plaćeni botovi po portalima, najniža kasta ovog sistema koja radi za sendvič i obećanje. Svaki potez i pokušaj njihovog kriznog menadžmenta bio je kontraproduktivan i za posledicu je imao nove hiljade ljudi na ulicama.

I što kaže naš narod „ne pada snijeg da pokrije birjeg…“, tako je i Korona do kraja ogolila ama baš sve. Danas nema nikoga ko više sumnja u to šta je namjera sramnog zakona i šta nam se sprema. Sve je postalo očigledno da prosto boli. Iako misle da imaju sve sada smo vidjeli da su im ostale samo zastave.  A te zastave figurativno predstavljaju njihovu pokradenu imovinu i prigrabljeni društveni položaj koji su stekli na isti način kao i imovinu i zato ih i tako grčevito brane.

Odjednom su se svi oni koji su bili satjerani u ćošak osjetili slobodnim da ponovo pokažu svu svoju bahatost, nevaspitanje, prizemnost i mržnju. Jer mržnja u Crnoj Gori je, na žalost, najbolji pokretač i motivator. Uzalud su svi pokušaju da se njima objasni ono što neće da razumiju. Od mržnje to ne mogu da vide.

Neko mrzi zbog trauma iz djetinjstva ili tinejdžerskih godina kada je zbog svojih loših osobina bio izopšten pa se sada sveti. Neko jer je bio gladan i sad se konačno najeo ali ne zna da će ga ta glad proganjati dok je živ i da se nikada neće najesti. Neko jer ga ni bliža familija nikad nije cijenila pa je iz mržnje odlučio da postane neko drugi. Ovi neki  treći ili četvrti jer su lakomi i alavi pa je potrebno to nekako sakriti i lagati samog sebe ili naći plaćenike da ih na sva usta hvale. Neko se sveti profesorima, neko drugarima, neko roditeljima, nego braći, sestrama i kumovima a svi samo zbog mržnje jer oni znaju ko su. A  svima im je svima zajednička mržnja prema Crkvi i sveštenicima jer ih oni svakog dana, čak  i bez izgovorene riječi, podsjećaju na to ko su bili oni i njihovi preci i na onih 10 Božijih zapovijesti koje su mrzitelji davno odbacili.  

Svjesni su oni toga da ih je mnogo manje i da nemaju šta da traže na sledećim izborima i zato će uraditi sve da ih na neki način pretvore u sukob. Svi smo vidjeli koliko ih je bilo na poslednjim nazovi proslavama a vidjeli su i oni.  A nama nema povlačenja. Pomoći će nama Bog ali prvo moramo i mi sami sebi da pomognemo. Moramo nešto da uradimo i da se pokrenemo.

Sjedjeti kući, ne raditi ništa i kukati kako nemamo sreće je siguran plan za kompletnu propast. Oni ne sjede kući, znaju da ih je manje, znaju da im je sve laž i rade na našoj propasti sa ludačkom energijom Nečastivog. Stoga je bojkot riječ koja znači predaju bez borbe, predaju svega onoga što smo gradili u prva tri mjeseca ove godine. Nikada bojkotom niko nije ništa dobio a oni koji se nadaju da će neko spolja da nam donese slobodu i sreću još su gori od onih koji sjede kući i kukaju kako Bog neće da ih pogleda.

Zato vas molim da pobijedite sujete jer nam na putu do naše slobode stoje još samo vaše sujete. Ako ne možete sami zatražite pomoć. U suprotnom će biti kao u poemi Matije Bećkovića: „ A Bog kao Bog, samo ćuti i gleda“. Uradite ono što tražimo od vas da Bog progovori kroz svakoga od nas!

Pročitajte JOŠ:

Ili plamen vjere, ili dim sekte