Dođoh, vidjeh, pobjegoh…

Da sam kojim slučajem turista (što ne mogu biti prazna džepa i bez prebijene kinte, pa planetom putujem prevoznim sredstvom poznatim kao Google Earth), i ja bih se isred kamere javnog servisa kad se tučimo cerio iz svega mozga, dubokim uzdahom sumirajući utiske o gordim i slobodarskim planinama brćkajući se u baroknoj Boki, ali (uh, to vječito ali!), šta da se radi, ne mogu sinji kukakac skrpiti se ni za šinobus do Sutomora, da se tamo smočim i zadana nazad a sve na salami podriguši i o flašici vode napunjene na gradskoj česmi… Jebaji ga sad, ne može svako biti rođen pod blagonaklonom zvijezdom, a kad nešto pomislim na ovu dodijeljenu mi, odmah skontam da je ona crna padalica, osuđena na strmopizd bambara u Crnu Goru.

Nemam ništa protiv turista, što ne znači da mi nisu dozla svega dosadni, nalikujući na bleskaste tinejdžere, nikad nisam uspio razumjeti tu potrebu da se vazda nekud šipči: sresti Finca u Bratonožićima, sa e-mapom i šatorem u rancu otegnutom do ispod guzova, predstavlja susret treće vrste.

Međutim, turizam je a priori kosmopolitski raspoložen i bez trunke predrasude, pa prema tome – ako već ne putuješ, ne znači da u svakoj strvojebini nećeš nabasati na svakojake turiste, crne, žute, crneve, itd. Jer, ipak se okreće!

Crna Gora, fakat, jeste lipa naša, pa ipak, nije nimalo preporučljivo po deset godina, nakratko, iz nje se vanka negdje ne iskobeljati. Patriotizam se, valjda, ne mjeri još i po tome – ostati ravnodušan prema zemaljskom šaru kako što je to uspjelo Kantu.

I, tako, dok se sezone smjenjuju (kako nas obavještavaju: svaka bolja od one prethodne da je to za nevjerovati, ali, ipak, mediji takvu sliku šalju, kao što evo, svaka-druga vijest veli da su požari pod kontrolom i da do podne neće biti aktuelni), i s njim svakojaki bjelosvjetski turisti, grdan jednom godišnje ugledam sinje more, a snijeg, ako ga ljuti sjever sljegne niz kanjon, da obijeli jutro i potraje taman do prve, prljave, predvečernje, podgoričke kišurine… Jeste, očajam nadam se da se uludo ne veli: ljepota je u malim stvarima!

Putovanje je, prije svega, izraz kulture!

Sloboda za Čađa!