Dogovor o nedogovoru na konto povratka DPS-a!

Piše: dr Momčilo D. Pejović

Dogovaraju se da se ne bi dogovorili! Ti „njihovi dogovori“ traju isuviše dugo, cijela će godina!? Začudili se i sami šta ih je snašlo sa „preuzimanjem“ vlasti! Za lako im se ne napuštaju mekane fotelje i mnogi državni benefiti i privilegije, koji se svakodnevno umnožavaju! Premijer, eksperti od ministara i eksperimentalno-ekspertska vladavina obeća mnogo više i od onih D(R)PS-ovaca, koji je tri decenije trajao i uzduž i porpijeko sijao so po Crnoj Gori ne bi li „razvio poljoprivredu“ na sjeveru i na jugu povećao saliniteta crnogorskog plavetnog mora!

Naravno o crnogorskom „plavetnom i beskrajnom nebu“ za sada mnogo ne razmišljaju, jer su nabavili dvije „nove“ letilice i osnovali „novu“ kompaniju. A sjećate li se priče i obećanja, koja su išla visoko do u nebesa, da će se sve (ob)noviti i (pro)mijeniti čak i ona D(R)PS-ovska vlast i pozvati na odgovornost i oni koji su odgovorni za uništenu privredu i narasli ogromni državni dug? I da građani mogu i njih (ministre i Premijera), kao vlast, mijenjati ako ne rade kako valja ili pokazuju neku neodgovornost!? To Premijerovo obećanje (po)traja samo dok se on i oni njegovi ne ustoličiše, zaboravljajući da „velja kruška u grlo zapane“!

Brzo zaboraviše i na svoja obećanja onima koji ih (iz)glasaše, pa sada pozivaju u pomoć opoziciju (D(R)PS-ovsku i sa njom „satelit koaliciju“ njenu da sa njima zajednički smjenjuju svoje ekspertske kadrove i neposlušne političare. Naravno, znaju oni da se bez njih-opozicije ne može dalje, a još manje održati se u sedlu vlasti pa zato i ostavljaju na miru „predsjednika svih građana“, koji im se u oči smije i u brk po cijeli dan zbori i  proziva ih za ono što (ne)znaju (d)a čine. „Premijer svih građana“ se sa njima „košarke“ igra, driblajući ih kao početnike ili dječicu koja se dograbila „lopte“!

Nepogrešivo ih (pr)očita njihov nesmjenjivi vladar i gospodar „predsjednik svih građana“ pa nađe rup(etin)u bolje reći provaliju u njihovom „zajedničkom“ većinsko parlamentarnom političko-stranačkom tijelu i sada sasvim mirno sa velike visine, osorno i sa prezrenjem gleda na sve dogovore „parlamentarne većine“ o izboru novog Premijera, rekonstrukciji „nove Vlade“, smjeni ministara i tome slično! Vješto se sa njima politički poigrava i igra, podigrava i nadigrava, podmeće i razjedinjuje, razvaljuje i ukopava, potpaljuje i gdje mu treba gasi ostavljajući uvijek po malo žara u njihovom interesno razjedinjenom i rastresitom stranačkome pepelu!

„Parlamentarna većina“ sama sebi dohaka i učinje da se bez opozicije i „predsjednika svih građana“ ne može mijenjati ništa! Da li znaju što učinješe sebi odnosno građanima, kao i onima koji ih glasaše? Oni samo znaju da ekspertski vladaju zadovoljavajući svoje niske političke strasti, neostvarene želje i frustrirane ambicije! Dogovaraju se kako da još koju godinu opstanu na vlasti u svojim udobnim i benefitnim foteljama. Naravno, spašavaju kontinuitet sa bivšom vlasti koju su „smijenili“ odnosno samo je bolje učvrstili da bi i dalje „vladali“ uz pomoć onih bez koji ne mogu da se dogovore o smjeni ekspertsko-političkih kadrova!? Znaju oni što rade, a posebno Premijer, koji ni za živu glavu ne odustaje od svojih ekspertskih i vladarskih principa, načela, poslušnih ministara, i njegovom ekspertskom vladavinom! Davno je to ispričana priča pobjednika neujedinjene koalicije odnosno „nove demokratske vlasti“! Žao mi je što ovako pišem ali ste zaslužili i mnogo kritički jače i oštrije, pa je sve rečeno tako po svim pokazateljima ili parametrima na osnovu kojih se „mjeri“ učinak dosadašnjih pobjednika, koji su se izgleda uplašili sopstvene „demokratske vladavine“!

Vide li oni ono što čine i put kuda to njihovo (ne)činjenje vodi? Po onome što rade reklo bi se da niti vide, a ni razumiju! A pametni su ljudi, mnogi su gotovo četvrt vijeka u politici, i politika im (p)ostade osnovno zanimanje koje nikako da napušte čim se dohvatiše bilo kakve političke role, bilo glavne, sporedne ili kakvoga statiste!? Samo da su u politici to im je izgleda bilo primarno od samoga početka njihove „borbe“ za ojađeli „demokratski razvoj države“ u kojoj žive i u koju se kunu jer  tobože „druge i rezervne“ nemaju!?

Sve je potpuno drugačije od onoga što zbore i za čem se bore! Mogu da pričaju do mile volje i da nas građane i glasače svoje ubjeđuju da nije to tako nego se ne mogu složiti oko ministarskih, ambasadorskih, direktorskih fotelja po dubini i po širini? Zamazuju oči građanima koji ih izabraše i dadoše ogromnu podršku da se jednom smijene nesmjenjivi!? Kad ono „nesmjenjivi“ i dalje na vlasti, a spavači njihovi u foltelje zalegoše i (d)ogovaraju kako da opstanu još koji mjesec ili godinu. Svidjelo im se, naravano! Apanaže državne, sinekure, beneficije i tako dalje i tome slično, a biračima na kraju dadoše „šipak“ i (o)staviše „rog“, pa sve tako iznova i opet po starome, a „demokratija nova“ cvjeta kao očajalo i promrzlo voće na granama u zimskome dobu!?

Eh te njihove sreće kad se konačno izboriše i dočepaše pobjede na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020. godine nad „nesmjenjivim“ drpsovcima! A sad, šta ovo bi!? Znaju li objasniti onima što su ih glasali, što čine i zašto to što čine da se nikako politička kola ne mogu upregnuti nego su im se točkovi zaglavili u (za)uzete fotelje pa se sada otimaju  ko će na koju stranu poći i ko će veći dio kolača ugrabiti! A kaljuga u koju su zapali tako je duboka da ne vide ili neće da makar nazru izlazak iz zajedničke „pobjede“ u cilju demokratskog razvoja crnogorskoga društva!

Iskreno trebali su reći, makar onima koji su ih glasali: Mi ne umijemo vladati, nama je najbolje sa „predsjednikom svih građana“, jer smo tako navikli da nas vuče za politički nos, a bogme i mnoge od nas je sve on (po)kupio ili iznjedrio za ove tri decenije i nešto više.

Sada će ubrzo u avgustu, za mjesec dana, puna godina od kada izboriše „pobjedu“ na demokratskim izborima i „smijeniše“ nesalomljive i nesmjenjive vječite pobjednike! I šta se promijenilo? Ništa, jedno veliko i bijedno političko ništa! Sve je ostalo isto ako ne i gore!? Razgrabiše ono malo političkih, raznoraznih ministarskih, ambasadorskih i direktorskih fotelja i mjesta i uhlebiše svoje najrođenije, a smijeniše neposlušne i svoje nepodobne ministre zarad sopstvenog opstanka u politici.

„Ne možeš me mijenjati dok ne isteknu četiri godin“ to su im politički argumenti i demagoške riječi koje građani slušahu tri pune decenije na „slobodnim“ izborima kao od onih istih nesmjenjivih. Pa oni su jedno i isto, samo sa novim nazivima političkih partija ili oni koji su se izlegli iz istoga komunističkoga jajeta, samo nabacujući novi politički naziv stranke da im posluži kao ponjava do neke nove koalicione stranke sa kojom će ponovo na parlamentarne izbore! Jadne su i čemerne to partije kao i njihovi politički lideri, koji se služe takvim političkim floskulama ili motom zarad lične koristi, niskih strasti i neostvarenih ambicija.

Pročitajte JOŠ:

Dragi Bože